Topola

23

učiniti. Knjiga izazove silnu buku, te se puno čitala. Svijet je očekivao opisivanje šaljivih, neobičnih i fantastičkih prizora i pustolovina, a kad tamo, u knjizi nađe učene rasprave; filozofska razmatranja o socijalnim i moralnim pitanjima pružio, je pisac u veselu i ironičnu tonu. Sorboniste se obrate na kralja zahtijevajući, da se djelo uništi, no Franjo 1., koji je s velikom slašću pratio čitanje knjige, pokaza u tom dosta čvrstoće i obzirnosti, te piscu potvrdi povlasticu. Četvrta knjiga njegova djela ugleda svjetlo u Lyonu god. 1547. No čini se, da se to nije dogodilo s piščevim znanjem, koji je još ne bješe posve dotjerao i koji htijaše da pričeka povoljnije vrijeme. To izdanje, koje je izašlo prije vremena, prisili pisca, da zbog svoje osobne sigurnosti otide iz Francuske. Najprije se vrati u Metz, koji još tada bijaše slobodni državni grad. Tuj življaše o potporama, koje mu kad i kad šiljaše Jean du Bellay., Iz toga grada dođe taj glasoviti humanist u svezu s njemačkim humanistima, koji svojim borbama i putovanjem bijahu na nj toliko nalik. Tako piše iz Saverne (28. ožujka 1547.) Ivan Sturm, rektor gimnazija u Strasburgu, kardinalu du Bellayu: „Nesreća vremena protjerala je i Eabelaisa iz Francuske. On još nije ovamo došao. Ja znadem, da se zabavio u Metzu, jer nam je odanle poslao svoj pozdrav. Ja ću mu u svem, koliko mi bude moguće, biti na ruku, ako dođe ovamo“. Eabelais nije namjeravao dugo živjeti izvan Francuske, no ipak se sada ne usudi povratiti u domovinu, jer njegov zaštitnik Franjo I. bijaše umr’o, a nasljednik toga vladara Henrik 11. ne bijaše sklon novotarima. Eabelaisovi neprijatelji 1 mogahu s toga kralja lako sklonuti (mišljaše on) na najoštrije mjere protiv pisca knjige,

1 Među ovima se osobito istaknu Gabriel de Puits-Herbanlt, koji je u jednom od svojih spisa Eabelaisa naslikao najcrnjim bojama