Topola

24

koja je bila napadnuta s mnogo strana, osobito pak od Sorbonista. S toga pomisli, da će dobro uraditi, potraži li opet svoga moćnoga zaštitnika Jeana du Bellaya u Bitnu, te ako se pomiri s francuskim, dvorom. Bez zapreke, ali oprezno otputova kroz Englesku, te god. 1549. stigne u Eim, gdje doskora nađe prilike, da osigura sebi naklonost francuskoga dvora time, što je u jednom programu za svečanost, koju su slavili u Eimu (1550.) u slavu poroda sina Henrika IL, znao sretno uplesti nekoliko laskavih riječi za glasovitu Ijuboveu toga kralja, Dianu de Poitiers. Eabelais dobije dopuštenje od kralja, da objelodani IV. knjigu svoga djela. Njegovi neprijatelji, kojima se sada pridruže i reformati, bijahu prilično nemoćni protiv pisca Gargantue, te ne mogahu spriječiti, da Eabelais ne bude imenovan župnikom u Meudonu (18. siječnja 1551.). Mnogi su sumnjali, da je pisac Gargantue i Pantagruela obavljao funkcije župnika u tora gradu, dapače da je ikada dobio tu bogatu župu. No možemo dokazati, da je vojvoda de Guise od prilike u to doba kupio zamak Meudou i da se sporazumio sa Jeanom du Bellay, čija moć na dvoru bijaše ponešto pala, te Eabelaisa namjesti za župnika u toj općini. Osim toga opstoji jošte jedan spic. u kojem se Eabelais primajući župu meudonsku morao odreći malene župe St.-Ohristophe-du-Jambet, koju mu bijaše podijelio manski biskup, i kojom je mjesto njega upravljao pomoćnik. 0 uzornoj upravi dušobrižništva, koje mu bijaše u posljednjim godinama života povjereno a Meudonu, izvješćuju složno suvremeni pisci. „Vrlo je često pohađao svoje dobre župljane“, kako je nazivao vojvodu de Guise i njegovu ženu. On bijaše otac svojih seljaka, te im pomagaše kao liječnik duše i tijela. Njegova kuća bijaše otvorena svjerna