Topola

63

njega rijeka preporučivahu svojim uzgajanieima: on je jednom riječju tip savršena uzgajanika, poučena bez pedantizma, čedna bez plašljivosti, onakova, kakove pomišljamo mlade Grke Sokratova i Platonova vremena. No pustimo Eabelaisa, da. sam govori;—Prestrašen sa slaba uspjeha, što ga Gargantua postizava, Grandgousier se posavjetuje s jednim od svojih prijatelja Don Filipom des Marais, potkraljem zemlje Papeligosâ. Ovaj mu dokaza, kako bi bolje bilo, da ništa ne uči, nego li da uči takove knjige, pod takovim učiteljima. Njihovo znanje da nije drugo van glupost, a njihova mudrost prazna slama, kojom da dobri i plemeniti duhovi zakržljaju, a svaki mladenački cvijet uvene A za dokaz, da je tako, reče, uzmite kojega mladića našega vremena, koji je učio samo dvije godine, pa ako u njega nema boljega suda, .... smatrajte me brbljavim hvastavcem. Grandgousier prihvati prijedlog. Povedoše preda nj mladoga paža Eudemon a, „koji bijaše tako pristojan u svom držanju, da je većina naličio na anđelića, nego na čovječje biće“. . . . Tada Eudemon obodren da govori, obrati se spram Gargantue, te ga „s kapom u ruci, otvorena lica, rumenih usta, čvrsta oka“ uze uljudno i dražesna hvaliti No na svu ljubaznost mladoga paža, Gargantua ne znađaše što da odgovori, već „uze plakati kao krava“. Je li moguće bolje oslikati i bolje personifikovati dvije protivne uzgojne metode, nego li je to u ovoj dražesnoj slici učinio Eabelais, predočivši nam ta dva učenika? Jedna od te dvije metode je ona, koju nadahnjuje kaluđerski ideal, a ova večma otupljuje sposobnosti, nego što ih pobuđuje; ona umara razbor mehaničkim vježbanjem pameti, ona napokon, poput grube rđe pomračuje i okomljuje duh; druga je nasuprot ona, koja dajući uzgajaniku više slobode, obrazuje živahne, vesele glave, iskrene i