Topola

76

naestom stoljeću, dapače hoće li biti koji u sedamnaestom, koji mladim učenicima preporučuje da čitaju Vergilijeve Georgike usred livada i šuma. Daše Gargantua odmori od tako teškog duševnoga napora, izabrao bi Ponokrat svakoga mjeseca po jedan jasan i vedar dan. te bi jutrom krenuli iz grada u okolicu. „Tu bi proveli cijeli dan valjajući se po lijepoj livadi.... sjećajući se mnogih lijepih stihova o poljodjelstvu od Yergilija, Hesioda.... No ne radi se samo o tom, da uživa prirodu, da osvježuje svoju fantaziju približujući se u prirodi, da poljepša i ojača svoj život u životu prirode : već valja (a to osobito) da je prouči i upozna. „Sto je do poznavanja prirodnina“, veli Gargantua Pantagruelu, „hoću da se i na to dadeš sa svom radoznalošću tako, da nema mora, jezera, rijeke ni izvora, kojeg riba ne bi poznavao. Sve nebeske ptice, sve drveće, šikarje i grmlje u šumi, sve biljke zemaljske, sve kovine, sakrivene u dubokim bezdnima, kamenje svega istoka i juga : ništa ti nek ne bude nepoznato. . . . Jednom riječju, da mi budeš bezdno znanja“. Što manjka ovako shvaćenu uzgoju? On združuje znanosti i umjetnosti ; on miješa igru s naukom : on uči uzgajnika, da se obavijesti o svakoj stvari u koliko mu služi ; on hoće, da mladić u isto vrijeme i proučava ljudska djela i da se divi prirodi ; on združuje, poput grčkoga uzgoja, tjelovježbu s glazbom ; on daje čovjeku svijest o njegovoj snazi, no u isti čas ga ponizno prigiblje pred Bogom ! Što manjka, ponavlja, uzgoju tako opsežnu, tako razvijenu? Hoće li tko prigovoriti, da Eabelais čeznući kako bi raširio granice duha, nije dovoljno nastojao, da prosvijetli, da obrazuje savijest i da je zanemario ćudoredni uzgoj ?