Topola

47

Samo u svečanim prilikama nosio je stajaće odijelo starog kroja Nemanjičkog a na grudima blistala mu je iolajna reda Sv. Ane, najstarijeg ruskog odlikovanja, Iroje je osnovao još car Petar Veliki; pasao je skupo■cjenu sablju sa natpisom »Zaštitniku pravoslavne vjere i otečestva«, a na ruci mu je sijao prsten. Sve to troje dobio je na dar od ruskog cara Aleksandra I. U običnim prilikama odjevao se kao svaki seljak; iza silaja virio mu je pištolj, koji nikada nije promašio cilja. U ratu je bio uvjek prvi, sve je sam operirao, u miru pak prethodio je svima primjerom, radeći na svom domu, kao svaki drugi seljak, pa čak je sirotinju u tom ispomagao.

Karadjordje je bio naravi plahe, a nije trpio ni"kakve nepravde, učinjene narodu, i strogo je takve prestupke kaznio tako neštedice, da ni svog rodjemog brata za učinjenu nepravdu nije poštedio.

Karadjordjeva supruga kneginja Jeiena i njihove kćeri nosiie su narodno odijelo a u kući radile su domače poslove kao i druge seljanke a uz to su šile, preie i .tkale*.

Karadjordje cijelog svog vijeka sa svojom suprugom Jelenom živio je u slozi. Imali su tri sina i pet kćeri. Njegov je sin Aleksandar, kao knez srpski, vladao Srbijom od 1842. do 1858.

Karadjordjev dom bijaše otvoren ne samo bogatašima nego i sirotinji.

U govoru je Karadjordju bila uzrečica »Kojekude«, a sva mu je psovka bila »Po duši ga!«

Vijekovima će se spominjati ime Velikog Karadjordja a dok se god bude spominjalo to ime, spominjaće se i ono mjesto, sa kojim je usko vezan život i rad Karadjordjeve loze a to je Karadjordjeva Topola.