Učitelj

AE O

| ~

“e

+ Davorin Trstenjak 15

Mnuogo ie trošio na knjige, i sakupio napokon. krasnu i, veliku biblioteku. Držao je po dvanaest sfručnih listova i нада ih u zbornici drugovima i družicama. za čitanje. ;

Koliko jie neumorno radio u školi, toliko i izvan škole: perom,. besjedom, mofikom, lopatom, trnokopom i. drugim alatom. Osobito je mnogo radio u učiteliskoj organizaciji, bio ·ie i začasni član mnogih učiteljskih društava i Hrvatsko pedagoško kn iževnog:zbora.

'Od godine 1871. nije bilo. u nas glavne ili opće užiteliske skup-

štine, u kojoj on nije. sudielovao, a. polazio je fakve skupštine i u Šapcu, Beogradu, Ljubllani i Pragu,

U Kostajnici osnova „Pučku štedionicu“, gdje je Bio dvadeset i četiri godine u ravnateljistvu, a: deset оф predsjednik. Na glavnoj skupštini, a i drugim agodama naglašavao je, da ie glavna zadaća štedionice potpomaganje i dizanje ' poljodielstva, obrta, trgovine, umjetnosti, prosviete i uzimanie malih kamata.

Čitao je česki, ruski, njemački, a učio i talijanski. Već u Karlovcu, a osobito u Kostajnici, Gospiću i Zagrebu čitao je i proučavao sve glavne filozofe počevši od Aristotela, pa sve do današnjih, a knjige jie dobivao iz sveučilišne biblićteke u .Zagrebu, leni i Berlinu.

Za naroćne vlade imenovan je županijskim školskim nadzornikom za Liku i Krbavu. Tadašnji. odjelni predstojnik zemaljske

vlade” с. Rojc mislio je da će. tim ugoditi njemu i učiteljstvu, ali on se na tom zahvali, vrati dekret vladi i zamoli, da ga ostavi na višoj djevojačkoj školi. U taj čas padne narodna vlada, za bana imenovan bi Rakocaij, koli odredi, da mu se dekret vrati, i mora imenovanje primiti. Davorin ofkloni to imenovanje, jer bi službujući kod županije bio posve neslobodan, ne bi mogao polaziti učiteljskih skupština, a i pisati i izraditi zasnovanih knjiga, što ih izda u mirovini. Toliko je ljubio školu i školsku mladež, da se nije mogao s njom rastati. Sve on to učini na svoju materijalnu štetu.

Ni u mirovini nije nikad mirovao. Gotovo da nema u Zagrebu trga, veće bašče, ni dvorane, gdje nije' govorio: na javnoj skupštini, ili držao predavanje o slobodi škole, učitelistva i školske

mladeži, kao i o drugim prosvjetnim' pitanjima. Javna. predavanja

priređivao je svuda, gdje je službovao: Teško oboli i malone posve oslijepi. Već godinu i pol patio se: dan i noć i nije mogao ni koraka iz sobe, ali i opet nije mirovao, već diktirao, a ja. sam pisala.

Svećenik dr. Mirko Perković, profesor pedagogije na :učitelj-