Učitelj

- 490 Учитељ

zakon postoji u tome, da svojevolyna pažnja kad se vježbom suk„сечупо primjenjuje, postaje s vremenom nehotična i čovjek koji је s naporom pokušao da svoje misli koncentrira na izvlesnu predodžbu ili· krug predočaba i pri tom trošio svoju umnu snagu, osjeća s vremenom lahkoću u svom radu, jer se već priviknuo; naučio, da na sve ufiske spolia ne reagira, već suvereno vlada svojom unufarnjom voljom.

Prema tome se vidi, kako čovjek pažnjom može da utječe па sebe, da se disciplinuje, a disciplinovanost je obično izraz :inteligencije, pa zato ima pravo Hibot kad kaže, da je ovo svoje-

voljno umjetno namještanje hofimične pažnje na nehotičnu samo „djelo usavršavanja i znak civilizacije.

Uza svu važnost svojevoline pažnje, bilo to pri nastavi u :školi ili u životu uopšte, ipak je bilo pedagoga i psihologa, koji :su specijalno odstupali od obrazovanja hotimične pažnje, kao i njezine primjene u školi. Treba istaknuti Herbarta, koji je svojim ·pedagoškim načelima na osnovima psihologije stvorio svoju školu 'i odgojio nekoliko svojih generacija, koji se upučivahu po uputama svoga učitelia. Naše su škole i danas većinom herbartovske i princip nastavnih interesa pokušava se i damas proizvesti po načelima, kako ih je Herbart stvorio. On isključuie volju, a na [ај način i samostalnost. |I dok se danas, i to spravom traži, da učenik počinje na sebe djelovati i vršiti fiksiranje na izvjesnu predodžbu o zadaći jačajući fime svoju volju, Herbart podvrgava ·volju d:elovanju predočaba i traži da učenici postignu nastavni ·cilj po. mogučnosti bez svojevoline pažnje. On smatraše da su 'predodžbe i njihova asocijacija dovoline da u učeniku pokrenu spontano koji bilo od onih pet interesa i na taj način postavljaše ·sve težište u zanimljivost same. nastave. Otuda i ona po njemu isticana potreba interesantnosti i oživljavanja nastave, kako bi što iače privezala učenika uz ono, o čemu se govori.. Tim je najviše i istaknut pasivitet učenika, dok svojevoljna pažnia postavlja ličnost u hotimično, samostalno dielovanje. A samostalnost i samoradinost _danas su glavni principi za svaki rad uopšte, a za školski pogo'tovo. Razvitak psihološke nauke postavio le sasvim druga načela. po kojima se savremena pedagogija upravlja. Wilchelm Wundt “ističe, da je svaki akt pažnje ujedno i akt volje. Jasno je prema :ome, da tu volju treba uzdići i poslužiti se niome u nastavnom