Učitelj

Психологија 491

radu. Time je odmah i oblakšan rad učitelja, a uspjeh na jednoj i na drugoj strani sigurniji. |

Istaknuvši važnost pažnje, a osobito hotimične, potrebno je ioš napomenuti, da se jedino pomoću nje i mogu da dobiju iasne predodžbe. Svaki predmet i pojav promatran bez pažnje jest površno promatran i kod pokušaia obnavljanja predočaba uvijek se može da opazi, koliko ie nepažnie bilo pri iednom radu. A _jasnoća i istinitost predočaba svakako su od velike važnosti za viši duševni rad i bez toga pojmovi su uvijek netačni, a sudovi nesigurni. Koliko ie samo slučajeva, na koje nailazimo u našem praktičnom radu, koji nam zasvedočavaju posvemašnji rad bez pažnje. Niie to samo u školi, već toga ima vrlo mnogo u životu i to kod odraslih ljudi i ljudi koji se smatraju inteligentnim. izgleda kao da postoji neki latentni strah, koga osobito ističe Jules Payot, pred kojim se usfručavaju ljudi na istinski, pravi rad. Strah od rada i strah od napora naibolje karakteriše onu ispraznost pojmova i fraza, kojima se mnogi „intelektualac“ razmeće. Volja kao funkcija, a njome u savezu pažnja, kao njezina emanacija pri iednom izvjesnom radu, zaista ie naporan posao, koji za posljedicu donosi duhovni i fizički umor. Savladati taj strah od rada, značilo bi svaki svoj posao vršiti sa pažnjom i ne dati da se raspoloživa energija uiroši u „igri asocijacija“. Mnogi su primjeri u školi i u životu, koji pokazuju taj strah, pa zato i mnogi, vrlo česti slučajevi naših učenika koji pokazuju vrlo mali uspjeh za sve provedeno vrijeme u školi kao i za mnogu privatno pročitanu lektiru. Kiillp* (po recitatu Bartha) misli, da ie upravo nemoguća repro·dukcija predočaba bez pažnje, a kad promislimo na mnoge primjere, mogli bi se zaista njegovim mišljenjem i složiti.

Kao dalina konsekvenca pažnje, može se istaknuti i njezina tendencija prikupljanja utisaka i predočaba u edno i prema tome i neko grupiranje, koje se opet uzdiže u više jedinstvenosti (Barth, „Die Ејетете дег Егдесћипаз“ — u. Untertichtslehre — Str. 254—260). Tu postoji pravilo, da se ne može istovremeno primiti jasno i razgovijetno više utisaka, več da se oni primaju sukcesivno što je od važnosti za didaktični postupak pri nastavi. Slično tome · ističe Meumann, da se ne mogu dvije, tri ili više radnja vrši sa pažnjom u isto vrijeme. Ono što vidimo kod akrobata i iounglera, ·kako Meumann napominje, koji izvađaju više radnja i fo sa spret-