Učitelj

254 Учитељ

Odlične psihičke navihe, dugi redovi predstava i okRretnost u njihovu svezivanju među sobom jesu dahle osnovne pogodbe genija. Ovima je genije omogućen da svoje ideje prilagodi stvarnim pojavama. Kad neki događaj ili pojava ne odgovara njegovoj ideji, njegovu toku misli, brzim pronicavim izborom kadat je izmeniti svoje predstave i stvoriti jednu ideju koia je s pojavom u harmoniji ili saglasnosti. Tako je pomoću svoje pažnje sposoban pronaći protivnosti, kao što je prilagodljivošću svojih misli kadar protivnosti i otkloniti. U tome i jest jedna od protivnosti, između genija i filistra, jer genije ne može да podnosi protivnosti, nego teži ka saglasnosti, dok filistar protivnosti prosto prima, budući instiktivno oseća da mu nedostaje sposobnost prići im.

Galilej je obrazac jednog takvog istraživača koji svoje misli nije pojavama nametao i u njih utiskivao, nego ih je tim pojavama podešavao. I kod njega slučaj, /e/ujanje polileja u crkvi, dade povoda postavci ili rešenju njegova problema o šetalici. Naravno za iskorišćavanje slučaja potrebna je sposobnost primetiti ga, dakle, kao što je ranije već i pomenuto, potrebna je frajna pažnja. Tako је Mah u željezničkom vozu, dok se vozao jednom krivinom, imao neko osobito osećanje, čiji dalji razvoj je pratio i najposle došao do značajnih rezultata, objasn/oši radnju poluhružnih kanala u unufrašnjem uvu i pronašavši čulo orientacije ili održavanja pravca ili ravnoteže pri kretanju. Ali kao što ije svako prilagodjivanje u prirodi nepotpuno, takva su i duševna prilagodjivanja. Svako rešenje jednog zadatka znači postavku nekog novog zadatka. .

Vrlo se često čuje govor, da svaka epoha, kojoj je neki genije potreban, ovoga i proizvodi. Međutim ovo tvrđenje je sasvim netačno i površno. Svakako se ne može posumnjati u to, da genije ima korena u svome vremenu, u sposobnostima i iskustvima njegovim. Ali kao što je već i pomenuto, on ispred svoga vremena ide daleko napred, i fo upravo svojom reaRhcionom moći i fime Šio njegove sposobnosti „zgomilanim“ nasleđem daleho nadmašuju sposobnosti njegovih savremenika. Prosečna individua neke epohe ima izvesne sposobnosti, n. pr. u muzici. Ona može razlikovati izvesne tonove i ume opazitli ritme i harmonije izvesne širine. A// genije je finijeg shlopa, on proizvodi finije razlike i šire rilme no što odgovaraju njegovu vremenu, i otuda je on za svoje savremenike fuđ, jer im je odmakao. Time genije postaje vaspitačem, koji savremenike uzdiže k sebi i tako