Učitelj

đenje germanizacije izazvalo je reakciju i pojačalo narodne aspiracije. Od loga doba počinje narodna svest u Češkoj sve više da jača, a to dovodi u neprekidnom porastu do snažne predrafne opozicije i najzad oslobođenju. Kod Slovaka, koji su mađarskim granicama bili ofcepljeni od svojih saplemenika u Češkoj i Moravskoj, nastaje manje povoljan razvoj.

Dakle, od počelka XIX stoleća dolazi na prvo mesto i kod Čeha i kod Slovaka narodno pitanje. U vaspilanju to znači: fežnju za nacionalnim vaspitanjem preko porodice i borbu za narodne škole. Posle ,,prosvećenosti”, koja je imala međunarodni karakler, javlja se i kod Čeha i kod Slovaka nacionalni romantizam, ali s fom razlikom, što je kod Čeha faj romanfizam vremenom usfupio pred njihovom realnošću, dok se kod Slovaka zadržao fakoreći sve do svelskog rafa, pa ni danas ga još nije sasvim nestalo.

Prelaz od prosvećenosti ka romanfizmu obeležen je i u pedagogici pesnikom Janom Kolarom (Kollar). Što se liče sadržine obrazovanja, Kolar još uvek ostaje pod ulicajem prosvećenosti, ali u pogledu narodnog karakfera obrazovanja, kome pridaje veliki značaj, on je čisti romanfik. Posle neuspele mađarske revolucije 1848 god. imao je Kolar prilike da bečkoj vladi podnese program za oživljenje slovačkog narodnog živola i za izgradnju narodnog školstva među Slovacima. Ali naklonost bečke vlade prema Slovacima nije dugo frajala. Vremenom je Beč ope} počeo favorizirafi Mađare, Slovaci su bili odgurnuti u pozadinu, naročito posle austromađarske nagodbe i sprovedenog dualizma 1867 god. biti su ostavljeni na milost i nemilost bezobzirnoj mađarizaciji. Samo za neko vreme pojavio se kod Slovaka izvesan narodni uspon na osnovi samopomocći, kad su oni osnovali Malicu slovačku i fri slovačke gimnazije. Samuel Ormis, koji je bio profesor na najznačajnijoj od fe fri gimnazije, u Velikoj Revuci, napisao je poslednje obimnije slovačko pedagoško delo „Nauku o vaspitanju" (Pedagoociku, 1871) i „Nauku o nasfavi” (Didaktiku, 1874). Ormis je bio sledbenik romanličarske filozofije Šturova karaktera, a — razume se — ' propovednik nacionalnog vaspitanja. Kad je mađarska vlada 1874 god. ukinula gimnaziju u Revuci, a posle toga i osfale slovačke kulturne institucije, Slovaci su sa gubilkom viših škola izgubili i priliku za dublje gajenje pedagoške književnosti.

Kod Čeha je, naproliv, uporedo sa razvojem škola i jačanjem polifičke moći bilo sve više prilike i za gajenje pedagoške feorije. Središtem pedagoškog naučnog rada, kao i ostalog naučnog rada uopšte, poslao je samosfalni češki univerzitet, iznikao 1882 god. podelom, dolle zajedničkog praškog univerzifefa, na češki i nemački univerzilel.

Već od 1848 g. počeo je u češku filozofiju i pedagogiku sve više da prodire herbartizam, koji je u pedagogici postigao i punu pobedu. Njegov najistaknutiji prežstavnik je prvi profesor pedagogike na češkom univerzifetlu, Gustav Adolf Lindner (1828—1887). On je bio predodređen za profesuru dobrim glasom koga je stekao u pedagogici, naročito kao direktor

__a_die —.. . .. Bi— i aki Rbk —r—— Eia i.