Učitelj

učifeljske škole u Kufnoj Hori (od 1872 god.). Tamo je i napisao svoje poznale udžbenike „Opšfu nauku o vaspitanju" (Všeobecnć vychovafelsivi) i „Opštu nauku o nastavi” (Všeobecnće vyučovafelsivi), koji su se odlikovali svojim jasnim rasporedom maferijala fe fačnom i jasnom sfilizacijom herbarfovske pedagogike, i zato su se raširili u prevodima po svim učifeljskim školama austrijskih zemalja. Sem toga bili su prevedeni i na engleski.

Kad je prešao na univerzitet počeo je Lindner ponovo da izrađuje svoj sistem opšte pedagogike na dubljoj i široj osnovi. U fome novom njegovom radu već se javlja sušfinskije likvidiranje berbartijanstva, nego što je lo bio ranije slučaj. Lindner se, naime, počeo da približava engleskoj i francuskoj filozofiji koje je propagirao na univerzifelu njegov drug T. 6. Masarik. Kad se upoznao sa Spenserovom sociologijom i Darvinovom feorijom razvoja, uvideo je Lindner pofrebu da herbartovsku pedagogiku dopuni kako socijalnim, tako i evolucionističkim gledištem, a fo se vidi već iz naslova njegovog rada „Pedagogika na·osnovi nauke o prirodnom, kulfurnom i moralnom razvitku" (Pedagogika na zakladč nauky о уумој рrozenem, kulturnim a mravnim). Ali fo je delo izašlo posle Lindnerove smrfi (1888), kad je već Herbartov sistem u skolama počeo da malaksava i kad se profiv njega pojavila opozicija, ne možda toliko krivicom samog Herbarta, koliko krivicom prevelikog formalizma koji se manifestovao u školskoj praksi.

Lindnerovim razvojem karakteriše se i dalji razvoj naše pedagogike u pravcu realizma. Prestavnik fog radoblja posfaje naslednik Lindnerov па pedagoškoj katedri praškog univerzitefa, prof. František Drfina (1861—1925). U počelku je pristajao uz Masarika i stajao pod njegovim slalnim uficajem, a možda je i refroakfivno ulicao na Masarika svojom religijskom orijenfiranošću. Masarik se sam česfo zanimao vaspilnim problemima. Čitfavom svojom kulturnom orijenfacijom vršio je Masarik snažan ulicaj na učileljstvo sviju vrsta škola, a preko učileljshva opet moćni ulicaj na vaspitanje mlade generacije. Kadgod je govorio ili pisao o pedagogici, Masarik je uvek pokazivao da je dobro orijenfisan u savremenoj pedagogici i da ima, kao i na svima oslalim područjima, i ovde razvijen smisao za praktičke poflrebe vremena.

Pod njegovim ulicajem delovao je Drhna, koji je istovremeno bio politički saradnik Masarikov i pristalica njegove kulturne orijenlacije, i izgradio pre rala jaku poziciju realisfičke pedagogike. Pod realističkom реdagogikom valja razumeti pedagogiku idealistički orijenfisanu, ali koja je икомјепа и realnost, dakle: koja sfalno vodi računa o prakličkim polrebama i oslanja se na naučno saznanje. Krajnji cilj vaspitanja za Masarika i Drtinu jeste humanost, čista čovečnosti, uzdizanje čoveka ka višemu duhovnom živolu. Time se, prirodno, ne misli na pasivite} ı kontemplaktivnost, nego na aktivnost koja teži Tome da uvek i svuda radimo na koris} humanosti i da se uvek i svuda borimo proliv svake nehumanosfi. Razume se da