Učitelj

II) Reformne težnje

Učifeljstvo narodnih škola davno je vec osećalo i proglašavalo da mu nije dovoljno obrazovanje koje dobija u učiteljskim školama. | istaknuti pedagozi priznavali su da za vršenje zadafaka učitelja narodnih škola nije dovoljno obrazovanje slečeno u učifeljskim školama. Učifeljskim školama prigovaralo se, uglavnom, da mešaju dvojako obrazovanje, opšle i stručno, pa ne mogu kako valja da ispune nijedan od fa dva velika zadafka. Zato se fražilo i predlagalo da se sfručno obrazovanje odeli od opšteg, kao što je lo po pravilu kod lekara, pravnika i profesora. Opšte obrazovanje kandidati učileljsftva da sfiču u srednjim školama, a sfručno bilo direklno u visokim školama, pre svega na filozofskom fakultetu, bilo u naročiftm školama . zavodima sa visokoškolskim karakterom. Projektima za reformu učifeljskog obrazovanja bavili su se od čeških pedagoga Lindiner, Drtina i Kadner. Pa i učileljshvo je na svojim skupštinama i kongresima frefiralo problem ućifeljskog obrazovanja i predlagalo razne načine kako da se fo pitanje reši. Najposle iim se pitanjem bavio opsteučitleljski kongres čehoslovačkog učiTeljstva 1920 god. u Pragu. Prema zaključcima fog kongresa imalo bi učiieljstvo da sliče opšte obrazovanje u polpunim srednjim školama, a sfručno u naročifom. „školskom (pedagoškom) fakultetu pri univerzitetu, ı fo učiTelji osnovnih škola dve godine, a učilfelji građanskih škola još dalje dve godine. Problemom učilfeljskog obrazovanja bavilo se i čehoslovačko Narodno preistavništvo. Godine 1922 usvojila je Narodna skupšlina (parlamen) rezoluciju kojom je pozvala Ministarstvo prosvete da u šfo kraćem vremenu predloži parlamentu predlog zakona o učifeljskom obrazovanju, prema kojem bi se učitelji narodnih škola spremali u visokim školama. Rezoluciju iste sadržine doneo je fe godine i Senat. Ministarstvo prosvete obrazovalo je naročitu komisiju koja je izradila predlog za reformu učifeljskog obrazovanja, ali taj predlog nije uopšte bio uzet u parlamenfarni poslupak.

Kad nije uspelo da se problem učiteljskog obrazovanja reši zakonom, nastojalo je učileljshvo narodnih škola da se bar sopstvenom pomoći približi željenome cilju. Ono je osnovalo 1921 god. Školu visokih pedagoških studija u Pragu, godinu dana docnije u Brnu, a 1937 i u Bralislavi. Zadafak lih škola jeste: vršiti naučni rad i ispifivanje na području pedagoqike i njenih graničnih disciplina, pružili učleljshvu obrazovanje iz pedagogike i pomoćnih nauka sa naročitim obzirom na školsku praksu, upoznati ga sa metodima naučnog rada i novim smerovima, pripravljati i uvoditi učiteljsivo u naučni rad. Ove škole izdržava samo učileljsivo. Njih učitelji posećuju u velikom broju i one imaju vrlo veliki ulicaj na učišeljstvo i njegov rad u školi. Upravo ulicaju fih škola ima se zahvaliti što se u poslednje vreme školska praksa kod velikog dela učileljstva narodnih škola oslanja i zasniva na naučnoj osnovi. Ove škole se pre svega slaraju o daljem obrazovanju onog učileljshva koje već radi u školama. Ali učiteljshvo je nastojalo da