Učitelj

je naći sredstvo, koje će učeniku predočiti visinu, strminu i njihove promjene.« Malo dalie kaže: »Za gorovite krajeve mnogo ie bolji sistem s kosom rasvietom od sjeverozapada, jer sjene, u koje su zavijeni jugoistočni obronci, čine zemljovid plastičnim, pa učenik lakše pomišlja na oblik okolice ili kraja. Manja je plastičnost, ako karta prikazuje naslage, koje s visinom postaju tamnije.« lako u našoj državi ima naiviše učenika osnovnih škola, ne izdavaju se karte specijalno za osnovne škole i kod nas nema karata koje bi odgovarale za našu djecu.

Kako počinjemo sa zemljiopisom u III razredu? Vrlo ie zgodna za ovo pjesma od Đure Arnolda »Domovina«. Počinie sa zipkom kićenom i mekom, pa se pruži širom preko dvora, vrta, naše njive, onda po svem našem dolu, i još dalje vode ovi puti, vode preko polja, rijeka, gora, vode uzduž širokoga mora. Počiniemo školskom sobom i napravimo tlocrt, prijeđemo na okolinu škole, onda promatramo čitavo selo s koje uzvisine, popnemo se ioš na veću UZVisinu i promatramo čitavu općinu, onda srez i tako sve dalie proširuiući do banovine. Sve jie dobro dok ne dođemo na promatranje čitavoga sreza, a ne možemo ga ciieloga odiednom pregledati. Kada prelazimo na čitavu prirodnu cjelinu (Primorie, luka) ne vide već djeca ništa i govore o svemu tome kao mi odrasli o Kini koje nikada nismo vidieli. Eto Komenskoga da nam prigovori: »Učiti treba ljude, koliko je samo moguće, da ne budu mudri iz knjiga nego iz neba, zemlje, hrastova i bukava, ti. da poznaju i ispituiu stvari same, a ne samo tuđa opažanja i svjedočanstva o stvarima.« U današnjoj školi još ćemo se poslužiti relijefima koje će dieca izrađi· vati iz ilovače ili pastilina, jer je to ipak vjerniie nego geografska karta. Gdje ie veliko školsko dvorište možemo dovesti pet, šest kola pijeska i djeca mogu graditi brda i doline, dupsti riječna korita i funele, te graditi gradove. To može biti veliki relijef, a kasnije mogu raditi i manji relijef od ilovače. Poslužićemo se umjetničkim slikama i fotografijama onoga kraja o kojem govorimo. Dopisivaćemo se s djecom iz toga kraja. Djeca će nam poslati osobitosti toga kraja kojih u svome mjestu nemamo (rudače, školike, maslinu itd.). Poći ćemo na ekskurziiu u taj krai. To ie još naibolie u koliko se danas može učiniti.

Još je zgodno da djeca prave ilustraci|e o onoi zemlji koju

su proučavali (prikazuju produkte koje daje ta zemlia, tvornice, flora, fauna itd.). U mojoj školi prakticiram ovako. Za zemljopis imaju djeca sveske sašivene od cijelih araka neliniranog kancelarijskoga papira. U sredini, širom otvorenoga arka napiše se na pr. karta Posavine. Okolo karte ostane još dosta široki rub od 5 do 8 cm. Taj rub upotrebe djeca tako, đa sve naokolo prave ilustracije o Posavini (kukuruz, pšenica, šljive, posavski konji. Obedska bara s pticama močvaricama, hrast i svinia u Turopolju, tvornica vagona u Brodu, rat između Ljudevita Posavskoga i Franaka kod Siska, Posavkinja u narodnoi nošnji itd.). Sve to djeca ukrase i bojama. Ilustracije crtaju sama djeca svako za sebe, individualno, pa sama odabiru i momente iz toga kraja i sama određuju raspored tih ilustracija. Osobito je u III razredu važan prelaz od zbiliskoga terena na

geografsku kartu. Prikazaću jedan slučai iz moie škole iz kojega .

E— zr... _— e... — — .—_—_— —— e —. in —