Učitelj

ВЕСЕЛИН ЛИНЕ ЕЛЕНА ШЕР НЕБА 333

štio ni potres, ni poplava, ni opći potop. Oni su izgubili svoja narodna obilježja. Počeli su se križati s drugim narodima. Ponešto i dalje žive svojom krvi, ali su svojim narodnim životom izumrli. Narod živi doile, dok živi sa svojim nacionalnim obilježjiima, koja čini njegova samonikla kultura. Ante Radić veli dalje: „Taj će posao biti samo onda plodan (to sabiranje, fiksiranje te kulture), budu li u njemu sudjelovali široki slojevi naroda, a to s toga, šio ova narodna kulfura me smije biti u narod unesema, nego narod sam treba da je ua svijest privede“. | ovđe vidite programatski zahtjev, da tu kulturu imademo sabrati, tj. fiksirati, proučavati i čuvati od tuđih primjesa. U tim primjesama tuđih kultura Ante Radić je gledao veliku opasnost za opstanak našega naroda. Stoga зе odlučno borio protiv primanja obilježja drugih naroda. On je razlikovao Auadlfaru srca u Selu i Rulturu uma u gradovima. U gradove ulaze nacionalna obilježja iz drugih naroda i gradovi se otuđuju. To je on nazvao civd/izacijom. Кићига је рак зато na selu.

Pročitat ću vam jedan odlomak, da vidite, kako se borio protiv tuđega utljecaja. Poznat vam je rad Matije Antuna Reljkovića. Bio je zarobljen u Njemačkoj, је је mislio, da će sreću ostvariti u svojim slavonskim krajevima, ako se budu Slavonci u svemu ravnali prema onome, što je on vidio u Njemačkoj. Ante Radić u svojoj raspravi: „Prvi naš učitelj po švabskom Rhalupu“, koja je štampana u Domu od 1900 godine, a u Sabranim se djelima nalazi u drugoj svesci na 186 stranici i dalje kaže ovo: „Po mom sudu Reljković je koješta dobro mislio ali je krivo radio. On je vidio koješta u tuđem njemačkom svijetu, pa kad je došao kući, htio je odmah naš narod nekako preokrenuti. Htio je Hrvatsku čizmu navući na švabski kalup“. „Takav nauk, to je, — ja bih rekao — nauk po švabskom kalupu. Svaba bi htio sav svijet učiti, sve na svoju okrenuti sve na svoj kalup natući, samo da sav svijet njemu služi. Švabe se i hvale, da su „kulturtregeri“, t. j. oni, koji nose po svijetu kulturu ili prosvjetu. Ja ne samo da mislim, da oni ne nose prosvjete po svijeta, nego i to, da oni nisi za taj posao“. |

Vidite kako Ante Radić gleda, da se sačuva od svake tuđinske primjese ono, Što je naše narodno, čisto netaknuto. Suzbijati svaku tuđinsku primjesu: to je idejni temelj na kome je on osnovao svoja prosvjetna načela.

IH Autohtona kultura i škola

O tađašnjim školama kaže om — u prvoj svesci Sabranih djela na stranici 95 — ovo: „Duh je kulture, koju mi primamo u školama takav da razara svaku svezu s narodnim životom i mišljenjem, ubija svako razumijevanje narodne duše. Ta hultara vodi nas u drugi svijet, goni nas, da negdje drugdje tražimo svoje ideale, gdje je sve bolje, stavlja nam pred oči druge „velike“, „prosvjetljene“ narode: vodi nas a fuđinu od našep doma i ognjišta. Tako to đak sluša godine i godine, i lako ga uvjere, da je sve veliho, lijepo, slavno, napredno — famo