Zenit

CANUDO O KINEMATOGRAFU.

B. Tokin.

»La Revue de l’Epoque« u Parizu publikovala je od februara do maja »100 versets d'initution« R. Canuda, To su niz aforizama, rnisli, razmišljanja i ideja o lirizmu svih umetnosti. Napisane u stvari kao uvod da se što bolje ističe važnost kinematografa. Svaki deseti »verset« ovaj je : ko će izraziti beskrajno pomoću nedefinisanog. Odgovor je finalni »verset«: Et seul l'indéfini peut exprimer l’i n f i n i, a to je kincmatografska umetnost. Donosimo u prcvodu i resimeu one delove koji govore o kinematografiji. A 3, verset. Svakako to je basnoslovna evolucija muzike potpomognuta naukom koja je dozvolila da se stvara nova umetnost, u pravom smislu umetnost 20, veka, nijednoj drugoj slična, Ja govorim o kinematografiji. Podrazumevam da sjedinjuje umetnost vremena i prostora, plastične umetnosti u pokretu, viziju lorama razvijene u ritmu, îuzionisanjc svih izraza Ijudskih i van svih dosada poznatih estetskih granica. Jedna od najvećih etapa čulnosti, afirmirajući se, fiksirajući se odgovara suvereno jedinoj dogmi umetnosti : bor i t i se protiv prolazećeg života, života koji žuri dalje, fiksirajući za sva vremena njegove iz g 1 e d e izraza. Resime verseta 94—95. Canudo govori o tome kako se u kinematografskoj umetnosti plastičar i ritmičar sjedinenjuju u radu: ecraniste. On predlaže taj izraz mesto metteur en scène, Nauka i umetnost isto su tako sjedinjene u kinematografiji koja je »pretsava tela i duše«. 96. verset. U opštoj neizvesnosti i nemiru današnjeg istorijskog casa i predzorja jedne dosad nevidjene civilizacije i svakako izvanredne sjajne i bogate, umetnost kinematografa unosi jednu izvesnost.,, česti, Jedno zaslajanje života u sred najužurbanije i najgroznićavije aktivnosti Ijudi. Žeđ prostora uveličana lakoćom načina kojim se ona može gasiti i ta »holest« koja je naša, današnja, ta obcesija groznica života prepunog, ta patetika prepunog života nalaze satisfakciju u uživanje koje pruža kinematografska umetnost. Život Ijudi postaje sve vise simultan. On se đopunjuje pred našim očima, Ljudi umnožavaju bezmerno svoje vizije prostora biéa i stvari. Snaga kinematografske vizije jeste u neograničnoj elastičnosti veza, cdnosa, fascinacija, u našem triumfu nad prostorom, vremenom, prirode i raspoloženja duša, Staro jedinstvo vremena i prostora nema više vrednost pred bitnim jeđinstvom života kakvog daje umetnost kinematografa, Resime 97—99, verseta, Priroda sama igra ulogu naglašava Canudo. Kinematograf je isto tako clan duše i emotivan po svome pokretu. On je »vidljiv izraz beskonačnosti«, On je »indéfini mora i želja u svira svojim sensibilnim oblicima«. Verset 100. I jedino nedefinisano može izraziti beskonačno. Canudo je jedan od onih retkih koji su u Francuskoj pisali sa razumevanjem o kinematografu. Sa razumcvanjem i osećajem dostojnim nove umetnosti, Ivan G o 11, Mierendorff u Nemačkoj, Delluc, Ga 11 i e r-B oissi e r e, Elie Faure, u Francuskoj se mogu još spomenuti kao prvi esteticari nove umetnosti, kao Ijudi koji su pokušali i umeli, da osluškuju zakone umetnosti koja se radja, Njihove studije i studija pisca ovih redaka, koji nije toliko skroman da ne bude svestan važnosti njegovih studija o kinematografu naročito one koja je izašla u prvom broju »Esprit nouveau«, udarile su temelj estetici nove umetnosti.

Herman Wendel: Von Marburg bis Monastir, -

Herman Wendel: Von Marburg bis Monastir, Eine südslawische Reise. Druck u. Verlag der Frankfurter Societäts-Druckerei, Nas mnogo ne interesuju putopisi. Ali bio sam ipak znatiželjan š to je vidio g. Wendel u Jugoslaviji. Nažalost g.

Wendel nîje vidio niš ta. Vidio je sela. Njegove slike kao da su birane da nas prikaže na svim linijama selom. Knjigu treba sa našeg stajališta najodlucnije osuditi. Nama je žao što g. Wendel ništa nezna o No v o j Mladoj Jugoslaviji!

Trgovc i knjigama.

Trgovci knjigama. Ima u Zagrebu i neka „Narodna knjižnica“, Kome „narodu" ona pripada, teško je odrediti, Ona je mnogo vise „Sopstvena“ nego narodna, Trebala bj se zvati: Trgovačka sopstvena biblioteka knjiga, urednik M, B. Jankovié {po krsnom listu M, Blažeković.) Ovo nam je najviše upalo u oči; U ~prevodu" ove biblioteke izlaze u poslednje vreme neke knjige (Le Bon: Psihologjja gomila, Dostojevski; Bedni Ijudi, Dumas: Gospođa s kamelijama, P, Louys; Afrodita, Maupassant: Baština (ćir, Nasledstvo). Herceg; Gjurkovićeve kćeri. MGorki; Na dnu) koje su već davno prevedene na naš jezik i štampane ćiriljcom. Sve ove knjige ne nose nigde imena prevodioca (tek neka početna slova), a niti ikakove napomene ako je možda preštampano s ćiriljce, Teško je reći nešto pozitivno, ali se može s pravom sumnjati, da se ovde radi o čisto merkantilnoj i nesavesnoj raboti, U i me n'aroda, u ime Boga, u ime umetnosti podjže se jugoslavenska trgovina trgovaca knjigama, Oni šta vise ne šalju knjige revijama čim izađe koja nepovoljna kritika, Oni misle, o njima treba pisati uvek povoljno, da bi to bilo u interesu njihovih džepova, Hoće li se iko pobrinuti, da Ustavotvorna Skupština donese ošim drugih §§ i reform! ј neki § o autorskora pravu književnika i umetnika u našoj zemlji!? Makar § pod imenom: „Zaštita višjh životinja“ u Jugoslaviji. Le Penseur.

Le Penseur, Film E, Fleya (Olimp kino). Ovaj francuski film svakako je pokušaj novoga. Ceo je komađ više naznačcnje onoga što se u tome praveu može dati negoli ispunjenje toga, Tim putem treba poći, Glumac koji igra glavnu ulogu A. N o x odličan je. Ostali filmovi što ih vidimo u Zagrebu osrednji su. U jednome C, Vei d t ponova pokazao da je neosporno jedan od najjačih i najizrazitijih kino glumaca. Ovde i onde dolazi po koji prijatan, svež američki komad bez naročitih pretenzija, ali pun života, Prevodi naslova su na k a z a našeg jezika!

Redakcija

Redakcija je primila sledeée knjige i revije koje su vredne da se spomenu: Rudolf Pannwitz: Die Deutsche Lehre, Botschaft des Geistes an das Volk der Arbeit, An die Jugend, Mythen: 111 Der Elf, I Das Lied vom Elen, Baldurs Tod, Einführung in Nietsche, Botschaft des Geistes, Das Namenlose Werk, Der Gott, Europeisches Gedicht, Der Geist der Tschechen, Pannwitz je pesnik i filozof o körne ćemo opširnije govoriti i njegovim deliraa u jednom od narednih brojeva, Njegovo de-

13