Zenit

Franz Bronsfert Hagen i/W Bergarbeiter („der Fels“ Passau)

Umetnost i izložbe u Rusiji

U. L.

Moskva.

Oktobar je u Rusiji mnogo loga raspršio ; Inko i grupaciju umetnika u izložbama. Ruski fulurisli, slikari i pesnici vikali su već prvoga dana Revolucije iznesite sve na ulicu, donesile kablove s bojama i namažite plotove! (Sve se kasnije u Rusiji přetvořilo u dělo. još sada vire na uglu kod Kuznecovog mosla u Moskvi dve Burljukove slike.) Prema lome mora se smatrati kao prvá izložba na svečanosti godišnjice oktobra, kada su na uticama Rétrograda i Moskvě organizované goroslasne slike i gradevine. No vralimo se u unutrašnjost prostora, da vidimo šlo se tamo zbivalo u toku ovih godina. Petrograd i Moskva došli su različnim putevima do cilja. Petrograd sa svojom akademijom, svojim spomenicima i prospektima monumentalno je postavio i svoju izíožbu s dalekim perspektivama. Dugo se sakupljalo u nekadanjoj Zimskoj Palali koja je sada poslala Palata Umctnosti. Zalim je bila sazvana skupština utemeljača i zastupnika sviju grupa, od ultraakademičara do „saveza mladili“, još nikada Rusija nije viděla jednu tako ogromnu iz.ložbu više od 3500 raznih brojeva ! Bila je vrlo pusta, vrlo mrtva. Zapravo to i nije bila prava iz.ložba več osrednji muzej. Ovde se po prvi put moglo viděli čitavo stvaranje Filolonova. A sto se tiče ekspresionizma morala je izbledeti cela Sagalova erotika nopudranog rokokoa před silom ovog okamenjenog Skita. Bio je ovde i jedan „clou“ : zadnja etapa naluralizma, „predmet“ od Ivana Puni a tanjir (pravil) kóji je bio čavlima (pravima!) přibíjen na drvenu dasku (i ta je bila prava!) Ova je izložba bila posečena od velike množině světa. U dvořani za primanje bili su održani neobično živi mi-

linzi i diskusije. Nove ideje bacale se punim rukama u masu. Istodobno bila je u akademiji izložba natecajnih radova za spomenike, modele, gravire i portréte novih voda u svrhu da se popune pražni i oslobođeni okviri od nekadanjih carskih slika. Sve to trebalo je da služi úsporném Revolucije. - Neka ovima radovima bude laka zemlja ! Moskva. Crvena kipuča. Ovde se uvek nalazila predstraža ruské umctnosti. Ovde su novi umelnici uzeli u svoje ruke odelenje likovne umetnosli „Narkomprosa“ i kao jedna od sekcija naslao je centrální izložbeni ured. Taj je Irebao organizovali sve izložbe u zemlji. Trebao je voditi propagandu za umetnost a ne njezino lumačenje. Mi ne černo ovde kritikovati ove pianové, nego pratiti samo šlo se događalo. li Moskvi bilo je organizováno više od 20 velikih iz.ložaba a mnoge i u celoj zemlji. Ove izložbe trudile su se da pokazu samo produkte nove umetnosli. Otklanjale su svaku retrospeklivnost. Stupale su u pravcu protiv najlvrdeg otpora. Prvá izložba bila je posvěcena dclima pokojné umelnicc Olge Róza no v, koja je oholila za vřeme svoga rada na javnim trgovima za oktobarski jubilej. Ona je bila jedna od prvih u broju mladih ruskih novaka. Nošena visokim intelektom, nadarena naj profinjenijim smislom za bojů, prošla je kubizam, íuturizam i suprematizam te kao jedna od najranijih slupila je na put produktivně umeinosli. Bila joj je pověřena pregradnja umetničkih obrtnih radiona na osnovi produkcije. Sledeče izložbe bile su veé prema svorné obrlu u profesionálním savezima organizovanih umetnika : slikara, kipara, grafičara i umetnih obrlnika. Slikari su raspolagali još osim tóga jednom federacijom levih. Najznačajnija izložba god. 1919. bila je onih „bespredmetnih“ i „supremalisla“. Ovde je bio iznešen rad slikarske umetnosli kao izraz boje, i ovde se postavila zadnja tačka na i. Malevič izložio je bélo na belom; Rodčenko crno na crnom. Udalcova, Popova, Kljun gorelí su u svim bojama. Ovde je slika kao takova našla svoje savršenstvo, Ovde je bila rođena nova simetrija u kompoziciji. U čežnji za materijom ogrnulo se plame nom najapstraktnijeg idealizma i raz. orenoje u se bi sve stvarno, da se bude čist za primanje novog predmet a. Ovde se završilo s kompozicijom da se u buduće přede u konstrukciju. Sledeča iz.ložba posle Rozanove islo je bila posvěcena radovima jednog jedinog umetnika i pokaz.ivalo je stvořena děla K. Malevič a za vřeme dvadesetgodišnjeg rada. Još černo se posebno osvrnuti na ovog velikog umetnika i čoveka, stvaraoca suprematiz.ma, kóji je kao voda jedne čitave generacije sve do kraja prosijavao mladom valrom revolucionara. Izložba od 1919. činila je vrhunac „bespredmetnosti“ i obeicžava preokret ka novoj stvarnosti. Ovde analitički leží individualisla Rodčenko, da skupi razasute boje i naslavlja formu sve do linije koju je Malevič preveo u plohu. Ovde nalaz.imo neodređenog Kandinskoga, log Rusiji tako slranoga čoveka. On sloji kao nešto prelpoíopnoga monstrum před našim danima organizacije, jasnoče i lačnosti plana. A na drugom krilu grupa sinteze slikarstva, arhitekture i kiparslva. --- Ovde je bilo sedám nacrta za kuču sovjela kóji su bili učinjeni od jednog kipara, dva slikara i arhitekata. Još se nalazilo raznih drugih nacrta i skica. Još uvek mnogo estetike ali ipak več ruke koje obraduju živu maleriju i koje traže da úlove forme. Tako su se jasno osečale podzemně sile koje se vežbaju u konslrukciji slikarstva da doskora předu konstrukciji predmela. Tim putem išla je stara umetnost slikanja slika i proiz.vađala slvarne predodžbe o predmetima. Izložba umetnika Šlernberga u god. 1922. pokazala je red slika, na kojima su bile krajním ekonomskim sredstvima polučene predodžbe o čašama, tanjirima, čipkama i slat-

30