Ženski pokret
da ga ti preuzmeš?“ Emancipovanu Ženu bi dakle jedino ljubav prema djetetu u tom slučaju mogla dovesti dotle, da dragovoljno primi materinstvo i da ga zahtijeva. Kad ih potražite, opažate kako su ti slučajevi zapravo užasno rijetki. Zar nije čudnovato da žena, koja je došla do svoje svijesti, koja je postala svoj individum, ipak ne traži slobodnu ljubav? I ona neudata žena, koja je živjela u slobodnoj ljubavi, ona svoj položaj prema djetetu nije riješila negativno, i kad ispitate njezine razloge, vidjet čete, da ga ona uopče nije riješila. Ima doduše mnogo žena, koje sebi uzimaju pravo na život kao što ga žive večina muškaraca, ali ni jedna od tih svojim činima i običajima ne izilazi na javu, uvijek je to igra utami i sakrivena. I kao da to pravo uzima netko, tko ne vjeruje u ono što čini, ili koji se boji kazne. I kad vidite, da je to igra utami i za one, koje po njihovem položaju, ne bi stigla nikakova kazna, onda ne ostaje nego tumačenje, da za ono što se čini, nema osvjedočenja. Nije torne dugo kad je’ opet svijetom prolazio jedan takav krik, pa ipak od njega se nije mnogo promjenilo, ma da je mogao da postigne svoj cilj, ma da onda i nije bilo mnogo zapreka. Zašto te ekonomski slobodne žene i one kojima sloboda u ljubavi ne bi mogla da naruši položaj, zašto one nista ne zahtijevaju? Relativno slobodni ekonomski položaj i onaj gotovo nepromjenjeni polažaj u ličnoj slobodi njezinoga života kao žene, to su dva kontrasta, koji govore o neriješenom pitanju. Možda je baš ta činjenica jedan od prvih dokaza za to, da pitanje slobodne ljubavi za nju ne postoji, i ne postoji ni onda, kad ona postaje do kraja razvita individualnost. Ima mnogo ljudi, večinom su to muškarci, koji baš u toj nesuglasici izmedju ženine ekonomske i moralne slobode vide jedan dokaz o ženinoj duševnoj nerazvijenosti. Oni vele: „Neaktivnost znači uvijek jedan stepen nerazvijenosti individualiteta i volje", i tako tumače sve ono što vide. Ali u jednom jedinom slučaju neaktivnost može da znači nešto drugo. Kad čovjek živi u svojem odricanju tako, kao da time izvršava neki čin, onda je zato potreban jedan izvjesni nazor i etički princip, da se to izvrši. Ženina šutnja, kad je analizirate, nije odricanje od čina, nego je više nešto zašto ima razloga i što se čini svjesnim. Dakle pre-
322
Женски Покрет
8