Ženski pokret
ostaje da je taj zakon stvorio jedan običaj i sad zakon postoji, jer se je odviše ukorijenio. Pa kad bi ženin moral baši bio nastao iz običaja, on se još ne bi jedino tim običajem mogao do kraja da rastumači. Sve što se na čovjeku javlja kao običaj, mora, da se dade razumjeti iz nečega dubljega, iz nečega što je ipak negdje moralo da bude zakorijenjeno u bitnosti čovjekove čudi. Inače običaj ipak ne bi mogao nastati. I zalazeći dublje i rasčlanujući mir i šutnju kojom žene snose taj svoj običaj, nama se pomalo namiče sumnja, koja postaje očita: „Možda je današnji ženin seksualni moral, koji znači i sputavanje i omedjivanje slobodne volje, možda je on ipak uvjetovan jednom dubljom istinom; jednom etikom, koja je ugradjena u ženino tijelo? Možda da nema negdje jedne takve istine, i da ona nije duboka, sve se to ne bi dalo održati, jer taj običaj napokon za ženu znači jedno ovladavanje same sebe, jedno odricanje, koje bi inače uništavalo. Taj ženin moral mora da korijeni u nečem šlo nam još nije u tančine jasno i svijesno, što možda naslućujemo, ali što još ne znamo. A onima koji tu činjenicu naslućuju, njima se čini kao da je taj naslućeni zakon kao jedno stablo, koje proraštava svojim granatna cijelo ženino biče. Korijeni su toga stabla možda duboko u njenom fizičkom ustroju, a kruna je negdje u srži njezinoga mentaliteta i njezinih čina. Tako bi se onda shvatilo zašto se ne bune one, koje više ne uvidjaju opravdanje morala pod kojim moraju da žive, ma da od njega trpe, one ga ipak vrše. Njihov je mir jedna zagonetka. Od toga zaboravljenoga unutarnjeg zakona, ostala je slutnja, koju znadu vrlo mnoge žene, ma da je ne znadu izreči. 1 taj duboki korjen možda je isto tako uzrokom što one žene, koje pozivaju na pobunu ipak tako brzo zašute. I iza te šutnje ipak ne ostaje gorčina, zar to nije čudnovato? Koja je ta skrivena istina? Sjećam se predamnom je ležalo slobodno zvanje, koje mi je moglo obezbijediti moralnu i materijalnu slobodu. Shvaćala sam razliku svojega položaja i položaja tolikih drugih koje su zapravo živjele svezanih ruku. I činilo mi se da je trebalo pričati o slobodi i pravu na ljubav svima, da ne bude više toliko žena, koje su čekajući brak zakržljale dušom i kojima se činilo kad su umirale, da ih je život prevario o njihov vlastiti život. S tim uvjerenjem sam zašla medju žene. Tvrdila sam bezuvjetni privredni rad za svaku i slobodu i
8
Žena
323