Ženski pokret

nosila očevo ime a ženska majčino. Jer nema druge mogućnosti da se djeca izjednače do kraja, dogod se ne uredi pitanje imena. Tako se je dogodilo, da je pitanje vanbračne djece postalo pred nemogućnosti da ona budu makar i prividno izjednačena. Kad mjenjanje imena пе bi u sebi sadržavalo nešto simboličko, kad пе bi značilo i prevlast i vlasništvo, onda bi iz toga logično slijedilo, da je svejedno tko primi čije ime, i da bi djeca kad bi na pr. bila ženska mogla nositi i majčino ime. A takvo uredjenje ne bi krnjilo cjelinu jednoga braka. Simboličnost napokon ulazi dalje iz zakona o pravu na djecu. Ako dodje do rasprave, djeca pripadaju ocu, muška iza 4-te, a ženska iza 7 godine. Obrazloženje toga zakona navodi kao uzroke to, da se je zakonom htjelo da obezbedi budućnost i odgoj djece. Pa kad bi bilo i to, i kad bi takav razlog bio zaista jedini, još bi uvijek on značio okrutnost prema ženi. Istina je, taj je zakon star, on potiče iz vremena gdje ženi još nije bila dana mogućnost samostalne zarade, kao što je danas dana. Djeca su se dakle morala dopuštati ocu, ako ih je trebalo obezbijediti. 1 danas doduše taj zakon dopušta izuzetke. Djeca će pripasti majci, ako je očeva zarada vrlo malena i ako je majčin imetak velik. Da, ali, koliko ima slučajeva gdje su razlike zaista tako očevidne ? Ali okrutnost i nepravednost prema ženi vidi se osobito u jednom slučaju. Ako su muž i žena jednako bogati ili uzmimo da su oboje siromašni, da žive samo od svoje zarade, koja je kod obojice jednako velika djeca će opet pripasti ocu, ako ih on bude izrično tražio. Majčino pravo, ako bi se netko htio pozvati na to, da se u takvim slučajevima djeca ipak katkad dodeljuju majci njezino pravo ovisno je o muževoj volji. Ima jako mnogo žena, koje od tog zakona trpe, koje baš iz straha pred tim zakonom snose i poniženja i grubosi. Ne odlaze od muža, da ne izgube pravo na djecu. Napokon uzmimo slučaj, da je majka siromašnija od oca i da bi u slučaju da joj se dosudi dijete morala i teško raditi, da uzmogne prehraniti. Pa zaista da dijete bude bogatije? Bogastvo, kojim se zakon obrazlaže nije tu najvažnije pitanje. Onaj, ko bi to htio tvrditi morao bi gledati život shematički i bez osećaja i bez ljubavi za čovjeka. Mnogo je važnije da dvoje ljudi bude sretno nego jedno dijete bogato. Na tom se slučaju tako jasno vidi težina toga zakona, i katkad je on u suštini prema ženi. Kraj današnjih privrednih prilika, kraj današnjeg položaja žene u društvu on je za

254

Женски Покрет

7