Ženski pokret

nju poniženje, njime se ženi kao društvenoj jedinici uzima opet jedno elementarno pravo čovjeka. I oni, koji bi taj zakon branili, tvrdeći da se po njemu u većini slučajeva ne sudi, zaboravljaju na to da ipak postoji taj zakon, kojim se ženi prijeti, i koji je svojim principom ponižava i koji može postati sredstvom nasilja u ruci njezinog muža, a da to društvo i ne primjeti. Glavno je hoće li ona moći da djetetu dade odgoj, kojim će ono postati koristan ćlan društva i svejedno je odraslo to dijete u kući radnice, ili u kući bogataša, svejedno je hoće li postati radnikom ili tvorničarom. Tvrdnja se dade odbraniti jednim jakim argumentom. Kad bi se naime taj zakon, da dijete pripada bogatijem ocu branio bogatstvom onda bi to značilo isto kao da se zakonom vell: „Bogastvom djeteta opravdava se nepravda prema majci“ ili sreća jednog djeteta ovisi o njegovom bogastvu. Taj bi se zakon smio samo da osvrće na moralne kvalitete majke i oca, ali па bogatstvo nikako. U tome zakonu izrečena je danas zapravo tvrdnja inferiornosti žene i tvrdi se da žena ne može privrediti toliko, koliko bi joj trebalo da prehrani sebe i dijete. Jer samo inferiornost ili trajna bolest mogu da prijeće da žena ne zaradi toliko, koliko joj treba da prebrani sebe i 2—3 osobe. To je u svim staležima tako. Žene mogu da sebi nađu svoj kruh i da sebi stvore egzistenciju gotovo jednako kao muškarci. U bogatijim staležima nešto teže nego u siromašnim. Ima danas jako puno žena, koje od tog zakona trpe. Više nego li se to činilo prolazeći našim društvom. U zakonima se dalje govori o očinskoj vlasti. Zašto da se ne govori o roditelskoj vlasti? 1 nije istina, da je to zato jer jedan mora imati vlast, da se sačuva cjelina kao takova. Brak bi mogao da bude uređen prema istim načelima, po kojima dva druga jednog ma kakvog poduzeća upravljaju zajedničkom imovinom. Poredba je neolična, ali mogućnosti o kojima se tu radi jednake su napokon onima, s kojima se muž i žena u braku susreću, kad se radi o njihovoj djeci. I kad 'taj zakon o tom da je otac glava porodice proučite sa svima onima, što iz toga načela slijedi, onda ne ostaje, nego da se pitate: Zašto je to baš tako moralo biti? I može se razumjeti jedino tako, kad bi se polazilo s gledišta da su muž i žena neprijatelji, ili s predpostavke da je žena inferiorna. Da, jednoć se je zakon o očinskoj vlasti i rečenica otac je glava familije mogao braniti time, što je žena bila nevješta i nedorasla svim poslovima izvan kuće, i da ju je tu uvijek netko mogao da sa-

7

O zakonima, koji ženu vežu u braku

255