Ženski pokret

Moderno ženidbeno pravo priznaje u principu ravnopravnost bračnih drugova. Nema tu više načela, ko je je uzakonjeno u građanskom zakonu, ko ji je kod nas još na snazi, i koji se osniva na biblijskim riječima, koje je Bog rekao Evi: »Muškarac neka nad tobom vlada«, i prema kojemu je muž glava porodice i žena dužna izvršivati njegove naredbe. Supruga je ravnopravna drugarica svog muza, no ipak imade gotovo u svim, a i u najnovijim zakonima, stanovitih nejednakosti. Načelo apsolutne ravnopravnosti provedeno je konzekventno samo u jednom jedinom zakonu, i to u novom građanskom zakonu Sovjetske Rusije. Današnji brak proživljuje jednu križu, kao i mnoge druge kulturne i socijalne tekovine. Rastava braka postaje uobičajenom pojavom, preljub, prije kažnjen kao zločin, blago se prosuđuje, broj neudatih i neoženjenih postaje sve veći, a isto tako i broj onih, koji. žive u konkubinatu. Ženidba se smatra teretom kojemu rado svaki izbjegava, te imade danas veliki broj nesrećnih brakova. Mnogo se takođe govori o nepotrebnosti legalne bračne veze. Međutim, držim da je baš u interesu žene i djece da se brak održi na snazi, jer dosada ilegalna ženidbena veza nije pokazivala dobrih rezultata. Ali je potrebno da moderni bračni zakoni nastoje što bolje i svrsi shodnije regulisati bračne odnošaje, jer je konačni oilj svakog zakona, da učvrsti onu instituciju, koju ustanovljuje. Moderni bračni zakon, u koliko želi da odgovara današnjem naziranju i potrebama mora da bude baziran na principijelnoj ravnopravnosti supruga. Zapostavljanje žene dovodi do borbe i ako po koji put nesvijesne za sticanje onog položaja, koji joj prema njezinom uvjerenju i shvaćanju pripada. Muškarac joj taj položaj osporava, i sad dolazi do jedne borbe za nadmoć, za prestiž, a ta je borba neplodna i bez svrhe. Svaka borbena gesta kadra je da naruši bračni sklad. Samo na bazi potpune jednakosti moguće je da dođe do harmonije u braku. Oba bračna druga treba da su subjekti ženidbene veze, drugovi u pravom smislu riječi,. ravnopravni članovi porodice. Probitačnije je za društvo da čovjek upotrebljava svoje sposobnosti i energiju u korist ljudske zajednice, umjesto za borbu oko nadmoći odnosno ravnopravnosti.

I za dijete važno je da ne bude odgojeno u sferi vječitih trzavica oko prestiža, več u jednoj harmoničnoj zajednici, gdje če učiti cijeniti jednako oca, kao i majku, te majčinu brigu oko njegove dobrobiti isto tako kao i očevu skrb za njegovo materijalno dobro. Ako dijete živi u jednoj disharmoničnoj sferi u kojoj vlada nejednakost roditelja, dobiva krivi pojam o biti braka, koje če mu naziranje ostati i u kasnijem životu i učiniti ga u braku jednako nesrećnim, kao i njegove roditelje. Prvi i najvažniji postulat, koji treba da postavimo zakonodavcu, koji izrađuje naš novi građanski zakon jeste principijelna jednakost bračnih drugova. To načelo provedeno je gotovo u svim novijim bračnim zakonima, kako sam već imala prilike da istaknem. Radi opsežnosti predmeta nije mi moguće da kritički prikažem ma i samo u krupnim crtama — ustanove novijeg bračnoga prava u evropskim državama kao i postojeće ženidbeno pravo u pojedinim pokrajinama naše države. Moram se ograničiti na prikaz samo onih zakonskih norma, koje smatram od osobite važnosti, jer bi i samo letimični pregled općenitih propisa bračnoga prava prekoračio opseg jednog predavanja. Uvodno imala sam već prilike naglasiti, da je brak sa pravnog gledišta jedan zasebni ugovor između osoba različitog spola. Brak je vezan na stanovite pretpostavke, formalnosti i svečanosti. Pretpostavke su u glavnom negativne prirode, t. zv. ženidbene zapreke. Pod ženidbenom zaprekom razumijeva se pomanjkanje koje zakonom prepisane formalnosti za valjani brak. Temelje se na religioznoj bazi, kao na pr. zapreka svečanog zavjeta neženstva, na moralnoj kao na pr. radi počinjenog preljuba, zatim na zdravstvenoj bazi i na običaju. Mnogo se raspravlja o pitanju, da li je u interesu narodnog zdravlja, da se uvedu uz već postojeće zapreke radi duševnih i tjelesnih mana još i nove zapreke, prema kojima degenerici, notorni alkoholici, tuberkulozni, epileptici, sifilistici ne mogu sklapati valjanog braka. U Skandinavskim zemljama i u Bugarskoj epilepsija i spolne bolesti ženidbene su zapreke. U Skandinavskim zemljama svaka osoba, koja se želi vjenčati, mora da donese pismeno očitovanje u kojemu daje svoju poštenu građansku riječ, da ne boluje na takovoj jednoj bolesti. Prema portugalskem zakonu bračni drug, koji je rastavljen radi spolne nastranosti ili neizlječive bolesti, ne može da se ponovno ženi, odnosno udaje. U nekojim državama Sjedinjenih Država Amerike pokušavali su takođe uvesti slične ženid-

6

ZENSKI POKRET

JANUAR, 1932