Ženski pokret

народа. Она пак мора бити саграђена на једнакости, слободи и братству балканских народа. Свака помисао на империјалистичко завлађивање једних другима мора се енергично са овога посла прогонити. Њега могу обавити прави и искрени пацифисти. У овоме послу жени балканских народа припада велика дужност сарадње. Та сарадња биће најбоља, ако жена своје васпитачке и стваралачке способности стави у службу Балканске заједнице, дижући нове генерације и преваспитавајући старе за мир на Балкану. За нас, балканске жене, највећи је задатак: сарадња на стварању Балканске заједнице кроз рад, мир и културно дизање масе. Београд

Милица Ђурић-Топаловић

I РО TREĆI PUT FRANCUSKI PARLAMENAT IZGLASAVA PRAVO GLASA ZA ŽENE

Poslednjih meseca je bila aktivnost francuskih feministkinja veoma živa, jer je bio pred parlamenat iznet predlog za izmenu izbornog zakona. Naravno da su one iskoristile tu priliku i radile na tome da se stavi na dnevni red i pitanje za žensko pravo glasa. Njihova borba je bila velika, pa je dolazilo i do čudnovatih scena. Tako se 14 januara, za vreme jedne debate u senatu, digla iz lože potprednika jedna žena i jasnim glasom viknula: »Gospodine pretsedniče!« »Gospodo senatori!« »Vrlo učtivo Vas opominjem da već odavna očekujemo da dođe na dnevni red pitanje prava glasa za žene. Računamo da se ovo zasedanje neće svršiti pre no što ga Vi budete diskutovali«. Ona je to govorila u potpunoj tišini i veoma staloženo. Najednom je odjeknulo pljeskanje. Čula su se razna dobacivanja: »Ona ima pravo!« Jedan senator je viknuo: »Na tribinu!« A ona je na to odgovorila: »Ja bih rado htela!« U tome se veoma učtivo približio jedan policijski agent toj ženi i zamolio je da pođe s njim. G-đa Valbot, tako se ona zove, pošla je, ali je pre toga bacila u dvoranu letke sa natpisima: »Da se onemoguće ratovi, žena mora glasati« »Da se postigne jednakost plata, žena mora glasati!« »Da se suzbije skupoća, žena mora glasati!« U policijskom komesarijatu je bio sastavljen zapisnik, a g-đa Valbot je bila odmah puštena na slobodu. Ova gospođa već tri godine neumorno agituje za pravo glasa za žene i za sve to vreme nosi na šeširu pantljiku sa natpisom: »Francuskinja mora glasati!«

Drugi događaj je izazvao isto toliko komentara u javnosti kao ovaj, što se desio u senatu. Jednoga dana se pojavila neka žena u hodniku parlamenta, sela na veliku stolicu i vezala se lancima na naslon stolice. Lanac je bio sklopljen katancem, a ključ toga katanca je bio poslat u pismu pretsedniku parlamenta. U pismu je bila molba da pretsednik izvoli otključati katanac i odrešiti francusku Ženu okova. Pre no što je pretsednik mogao da stigne do »zarobljenice«, agenti policije su uspeli da izlome stolicu i primoraju zarobljenicu da napusti parlamenat. Sve ovo što je prethodilo debati o predlogu za žensko pravo glasa, koji je bio podnet parlamentu, najbolje dokazuje sa kolikim su uzbuđenjem Francuskinje očekivale ispunjenje svoga prastarog zahteva. Amandman ka zakonu za izbore, koji traži da se ženama da pravo glasa, bio je iznet 12 februara na glasanje. Glasalo je 318 poslanika za žensko pravo glasa, a samo jedan smeo glas se digao protiv! Za predlog bi bilo sigurno mnogo više glasova da je bila prisutna opozicija, ali ona je tu sednicu još ranije napustila u znak protesta što neke njihove zahteve vladina većina nije htela da primi. Iako smo primili sa najvećom radošću vest da su Francuskinje dobile pravo glasa, ipak naše zadovoljstvo nije potpuno, jer znamo da je već dva puta parlamenat izglasao pravo glasa za žene, ali je senat oba puta uložio svoj veto i ostavljao to pitanje za docnija vremena. Imamo nadu da će ovoga puta senat biti mnogo liberalniji i svesniji.

СКУПШТИНЕ „ЖЕНСКИХ ПОКРЕТА“

i. 16 јануара т. г. одржао je Женски покрет у Београду редовну годишњу скупштину која је била добро посећена. Скупштину је отворила и водила претседница Алојзија Штеби. При отварању рекла је између осталог и следеће: „ . . . .Да ли је била прошла радна година плодна или неплодна у погледу напредовања наше идеје и у погледу продубљења наше идеологије, о томе се не усуђујем да кажем да или не. Само они, који ће доћи у далекој будућности да продуже наш покрет, имаће довољан размак да слободно и објективно оцене рад многих година, од којих је тек више њих једна целина, да оцене жртве и напоре многих, рад прве генерације жена која се залаже за ширење феминизма у нашој земљи. За спољнег посматрача може изгледати нека година сасвим мртва, а друга пуна бујног живота а ипак се може он преварити. Можда

ФЕБРУАР, 1932

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

29