Ženski pokret

nja praćenog velikom ljubavlju spram Velikog Čoveka je njena knjiga. S kakve Strane je htela da prikaže Tolstoja, to ona sama najjasnije kaže u predgovoru: »Od onoga što se obično zove »biografijski podaci« ova knjiga donosi samo koliko je potrebno da se razume duhovni razvitak Tolstojev, njegov odnos prema glavnim pitanjima ljudskoga života«. Pišući ovo delo vršila sam dužnost i pravo samostalnoga proživljavanja problema što ih zadaje život. To me dovelo do gdekojeg poricanja Tolstojevih tvrdnja, a što se tiče njegova nauka o »neprotivljenju«, do nove (bar za me!) teorije ljubavi i nasilja« (Lav Tolstoj, str. 5). Prvih 75 stranica svoje knjige ona posvečuje Tolstojevu razvitku do Ispovedi. Ostalih 628 stranica ona posvečuje komentarisanju Tolstojevih dela iza »preloma«. Po ovome razmeru u stranicama može se videti što je kod Tolstoja g-đa Bogdanović smatrala važnim. Govoreči o Tolstojevoj mladosti i o njegovim ranijim delima naglašuje, nasuprot mnogim kritičarima, da kod Tolstoja nije bilo nikakvog naglog preloma u razvitku i mišljenju, već da su dela i misli njegove zrelije dobi i starosti plod prirodne i postepene evolucije njegovog duha, koji je uvek naginjao razmišljanju o životnim problemima, imao dubok smisao za tuđe patnje i u kojemu je uvek podsvesno tinjao plamen religije. Prelazi ma Tolstojeve misli o kritici crkve, religioznem nauku, o ostvarivanju ideala, preobražavanju svakidašnjice, vaspitanju, polnom životu, nauči i umetnosti, društvu i državi, neprotivnjenja zlu. Iznosi ih vrlo opširno, dodajući katkad svoje mišljenje u koliko se ne bi s njime slagala, polemišući s Tolstojevim komentatorima kad bi se ona i oni razilazili u sudu. U čemu se naročite nije mogla sasvim da složi s Tolstojem, to je njegovo shvatanje o neprotivljenju zlu zlim. Ona ne odustaje od idealne čistote načela,

da je nasilje zlo, ali »niko od nas niti bi othranio dete niti bi sebe održao na zemlji, da se prema ljudima i životinjama savršeno odricao ne samo neposrednog nasilja nego i sudelovanja u takvom društvenem uređenju ko je preti nasiljem, u krajnjem slučaju smrću, onome koji dira život i svojimi njegovih pripadnika« (Lav Tolstoj str. 678). Jer, »sve nasilje na kome se osniva zemaljska bezbednost njihova vršili su i vrše za njih drugi« (id. str. 679). Ali, religiozno odricanje od nasilja smatra najvišim stepenom do kojega čovek može doći. G-đa Bogdanović je daleko od toga da bi time završila svoju intelektualnu delatnost. Ona opet sprema rad o jednom »pojedincu«, srpskom filozofu, Božidaru Kneževiću, s pomoću kojega će još jednom iskristalisati svoju ličnost. Jer, njena ljubav spram pojedinaca kova Kierkegaarda i Tolstoja dolaze otuda što je ona sama jedna jaka individualnost i deluje tako na svoju okolinu i kudgod se pojavi. Na svakog s kim dolazi u doticaj, ona ostavlja utisak i uticaj. Treba samo da se setim našeg mladenačkog oduževljenja za njen duh, za njeno enciklopedično znanje i silnu savesnost u radu. Mi nismo bile samo njene učenice, bile smo gotovo njene sledbenice. Ona tako deluje i na slušaoce svojom živom rečju prilikom mnogih svojih predavanja. Ona tako deluje i u inostranstvu, bilo da odlazi kao delegat profesora u Hag ili kao ženski delegat na balkansku konferenciju u Atenu. Jer, čovek koji zna šta hoće, koji ima jednu idejnu liniju u svome životu, mora tako delovati na amorfnu masu ljudi ko j a živi bez cilja, bez volje, pogotovo kad su te odlike udružene sa svestranim znanjem, sjajnim govorničkim darom i razumevanjem za sve ljudsko. Zagreb

Ljubimka Draškić

„ПОЗИВАМО СВЕ ЖЕНЕ И МУШКАРЦЕ“...

Нa иницијативу Ромена Ролана и Анри Барбиса основан је међународни одбор са задатком да окупи све жене и мушкарце, скупине и организације, који су спремни да се боре противу опасности нових ратова. Одбор ће сазвати конгрес 1 августа у Женеви, и за конгрес је издао проглас у коме међу осталим каже -следеће: „Буџети за наоружање пењу се до фантастичних висина, ратна наоружања свих држава шире се у неизмерност, производња у предузећима за оружје и хемијским индустри-

јама расте и тиме припреме за уништење целих континената са страшним средствима хемијског ваздушног рата. Позивамо све жене и мушкарце, без обзира на њихову политичку и синдикалну припадност, и све пролетарске, културно - политичке и социјално - политичке организације, уопште сва удружења без обзира на њихово политичко гледиште да се удруже за велики интернационални конгрес противу рата. Зовемо све жене и мушкарце, који су добре воље, да учествују на томе конгресу, који ће се одржати 1 августа 1932

68

ŽENSKI POKRET

MAJ, 1932