Ženski pokret

no smanjivanje i ograničenje svakog nacionalnog naoružanja. 2. Svi narodi, zastupljeni na konferenciji za razoružanje moraju potpisati ugovor, u kome se obavezuju da je njihov zajednički cilj opšte razoružanje i da neće imati više oružja nego onoliko, koliko će biti ovim ugovorom obredeno. 3. Treba osigurati kontinuitet u smeru našeg krajnjeg cilja, t. j. opšteg razoružanja. Dalje, taj odbor izjavljuje sledeče: »Duboko smo ubeđeni da je sadašnje naoružanje ogroman finansijski teret i jedan od uzroka sadašnje privredne krize, a zajedno i neposredna opasnost za mir i prepreka za razvitak pravednog internacionalnog poretka. Zato tražimo da je konvencija, koju će zakjučiti prva konferencija za razoružanje stvarno smanjivanje svih vrsta naoružanja. Dalje smo saglasni sa razoružavanjem na osnovi ravnopravnosti i podjednake sigurnosti svih naroda u saglasnosti sa članom VIII statuta Društva naroda i tražimo da konvencija prizna to načelo. Ne verujemo da je moguće humanizovati metode za vođenje rata i ne verujemo da je moguće zaštititi civilno stanovištvo od otrovnih plina i drugih metoda modernog rata. Jedina sigurnost postoji u tome da se ukine rat«. Navedena izjava je sigurno najbolji dokaz kakav duh vodi »Odbor internacionalnih ženskih organizacija« i da je vrlo daleko od prekora oportunitetnog popuštanja zakulisnim mračnim silama koje rade na tome da se prepreči uspeh »Konferencije za razoružanje, a da je još mnogo neosnovaniji prekor časopisa »Die Frau im Staat«, koji često upućuje tome odboru, tj. da taj odbor radi na »humanizaciji« rata. No, interesantno je sada uporediti gledište pomenutog časopisa koje zauzima naspram »oportunista« u vlastitim redovima. U izveštaju

koji donosi taj časopis o kongresu Lige žena za mir i slobodu, održanom od 15 —19 maja u Grenoblu, piše među ostalim: »Pogledajmo faktima u oči, priznajmo iskreno da su se u toku godina stvorile dve grupe u Ligi, desna pod vođstvom engleske sekcije, i leva pod vođstvom francuske i nemačke sekcije koje teže da različitim putevima postignu cilj«. Dakle, taj izveštaj priznaje da i desno krilo u samoj Ligi ne pribegava radikalnim metodama, a ipak radi toga »Die Frau im Staat« ne ironiše njegovo nastajanje da na drugi način postigne cilj. Još jasnije se vidi da zapravo ne postaji nikakva razlika izmedu nastajanja Lige i ženevskog odbora internacionalnih ženskih organizacija na osnovi primljenih zaključaka na kogresu u Grenoblu. Ista konstatacija kao što stoji u izjavi ženevskog odbora o humanizaciji rata i naj sigurnijem putu za trajan mir putem ukidanja rata i koju smo ovde citirali, stoji u izjavi kongresa u Grenoblu, i to: »Internacionalna liga žena za mir i slobodu pobija mišljenje da je moguće humanizovati rat, i izjavljuje da je jedina sigurnost u ukidanju rata.« Posle ovih dokumemtovanih fakata u istini ne razumemo kako može jedan ozbiljni časopis kao što je »Die Frau im Staat« uzeti dvojnu meru pri ocenjiivanju postupanja ževenskog odbora i desnog krila u samoj Ligi. Sasvim bismo razumeli kritiku rada »ženevskog ženskog odbora, kad bi sadašnja politička konstelacija u svetu bila takva, da bi radikalni zahtevi levog krila Lige imali izgled na realan uspeh i da postupak ženevskog odbora sprečava postignuće tog uspeha. U tom slučaju bi bila kritika sasvim na mestu, ali na žalost predobro znamo svi da je politička situacija svuda u svetu takva da se u tome labirintu može prodirati samo najopreznijim koracima. A. Š.

DANAŠNJA ŽENSKA OMLADINA (Svršetak)

III. Osim toga što nestaje toliko neiskrenosti, čini mi se da nema više među današnjim djevojkama one tjesnogrudosti koja se prije razvijala dok su se družile samo po dve-tri drugarice. Danas su one sve druževnije, te sada se djevojka već u školi priučava i postaje rano društveno biće. Ona se zarana priučava za javni rad, bilo to u dobrotvornim, literarnim ili kojim drugim društvima. I naš današnji, sastanak nije ništa drugo nego priprema za kasniji veći rad. Danas se djevojka priprema za najrazličitija zvanja, te na našoj univerzi ima studentica na svim fakultetima osim

šumarskog i, dabome, teološkog, a da i ne spominjem sve one privatne škole i tečajeve i sva namještenja kuda idu poslije velike ili male mature. Danas se djevojka prima spremno svega, hoće svakome pokazati da ne zna stvarati i kritizirati samo u kuhinji, već da vidi i dalje, pa makar time pobijala i inače besmrtnoga Moliera koji kaže: »Une femme en sait toujours assez quand la capacite de son esprit se hausse à connaitre un pourpoint d’avec un haut de chausse (žena zna uvijek dosta kad se vrsnoća njena duha uzdiže dotle da poznaje prsluk s hlačama). Dakle, s time se ipak ne možemo složiti, pa već makar zbog

ЈУНИ, 1932

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

91