Ženski pokret

na štetu nacionalnog), s jakim čak i preterano idealističnim pogledom na svet. Mnoga i mnoga je platila glavom taj svoj idealizam, kad se docnije našla u svoj grubosti realnog života. No pored svega toga, stari je licej dao izvesni kadar žena jedne specijalno široke kulture, kakvim se slabo može pohvaliti bilo koja današnja škola. Stoga, kad su se pre deset godina sastale mnoge od onih, koje su kroz tu školu prošle, htele su da ostave vidni spomen na to svoje školovanje osečajući, da treba da zaduže sve one, koje iza njih dolaze. Jedan predmet u nekadanjoj školi bilo im je svima bez razlike osobito mio: svetska književnost. Fondovi za pomaganje siromašnih učenica su već postajali, stoga se one rešiše da osnuju udruženje, čiji bi zadatak bio da pruži omladini na maternjem jeziku sve ono što vredi u svetskoj književnosti, kao i da pomogne domaće pisce da i oni dadu za nju nešto svoga. (U to je vreme dečja i omladinska književnost kod nas bila vrlo slaba i mršava). Svim žarom daju se te žene na posao. Osnovano je udruženje sa svrhom, da se brine za unapređivanje književnosti za omladinu i za otvaranje dečjih knjižnica, inicijativom gde dr. Ade Broh, njegove prve a verovatno i doživotne pretsednice. Njenom inicijativom i zalaganjem, a svesrdnim pomaganjem drugih članica pristupilo se uskoro i praktičnom provođenju ciljeva udruženja. Ono je vrlo brzo izdalo nekoliko uspelih prevoda i originalnih knjiga. Možda izbor nije uvek bio najsrećniji, no knjige su vrlo lepe, ukusne a i jevtine. Radi slabih merkantilnih sposobnosti, knjige nisu donele toliki materijalni prihod, koliki su mogle doneti, no moralni je njihov uspeh bio vrlo veliki. Svojim

preduzećem udruženje je izazvalo jaku produkciju dečje i omladinske književnosti u hrv. stranama. S knjižarsko industrijskim preduzećima intelektualke konkurisati ne mogu. Njihovo je izdavanje zastalo, no tim je intenzivniji postao rad oko sistematskog vaspitanja dečjeg ukusa. Udruženje je u novembru mesecu 1930 god. otvorilo u Zagrebu javnu dečju knjižnicu, prvu u celoj našoj državi. Zadatak joj je, da prati dečje interese, budi u njima estetski smisao, pomaže ih u intelektualnem radu, Širi njihovo obrazovanje i proučavajući na knjizi njihovu psihu pomogne im, da se razviju u što harmoničnije ljude. Knjižnicu je osnovala, uredila a prvo vreme i vodila dugogodišnja društvena tajnica gđa dr. Ivana Rossi. Dva puta nedeljno drže se sastanci u knjižnici: na njima se daju vrlo dobre bioskopske pretstave (uvek poučne i zabavne) čitaju se i pričaju deci pojedine nepoznate a dobre stvari i pozajmljuju knjige. Odziv je svagda vrlo dobar, Osim izdavanja knjiga i knjižnice, udruženje je kroz čitav niz godina priređivalo dečje pretstave i posela u velikom ili manjem stilu, s manjim ili većirn materijalnim, no uvek s velikim moralnim dobitkom. Svojim priredbama pretstavljalo je uvek jednu novinu: s mnogo stila i ukusa, a uvek na vaspitnoj bazi. Na osnovu svega toga očekujemo i pozdravljamo sav njihov daljnji rad, radujući se svakom uspehu. Ko učini nešto ma i najmanjima od nas, privredio je celoj našoj kulturi! Na mladima svet ostaje bilo je geslo nekadanjih licejki pre deset godina pa neka bude i sad, ma da znamo, da na starijima svet stoji.

Beograd

Julija Bošković

OPORTUNIZAM?

Nemačka sekcija Internacionalne lige žena za mir i slobodu od uvek zastupa u svome zvaničnom organu »Die Frau im Staat« (»Žena u državi«) obzirom na pitanje rata i razoružanja naj radikalnije gledište, to jest traži da moraju države odmah i potpuno sprovesti razoružanje. U poslednjem broju opet sa puno ironije piše o radu »Odbora za razoružanje internacionalnih ženskih organizacija«, koji je u permanenci u Ženevi i koji je sastavljen od 15 internacionalnih ženkih organizacija. Kao što je našim čitaocima poznata, tome odboru pripada i Internacionalna alijansa za žensko pravo glasa, a i Internacionalna liga žena za mir i slobodu. O radu toga odbora kaže »Die Frau im Staat« da je pun

oportuniteta, a to stoga što ne traži da sve države moraju na mah poništiti svako sredstvo za vođenje rata. Istina je međutim da i »Odbor za razoružanje internacionalnih ženskih organizacija« u svakoj svojoj izjavi naglašava da je samo potpuno razoružanje u stanju da spreči svaki budući rat. Ali, pri tome taj odbor ne prezire ogromne zapreke koje postaje danas za ostvarenje tog krajnjeg cilja. U svojim opštim načetima, koje je izradio taj odbor i predao ih kao svoje zahteve konferenciji za razoružanje, on kaže: 1.) Treba postići sporazum na osnovi programa praktičnih predloga za brzo supstancijal-

90

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

ЈУНИ, 1932