Ženski pokret

čovečanstva i uvođenjem novih društvenih sistema, ostaje jedino taj odnos nepromenjen. Promjena nastaje samo u torne što sada postaje zakonom podređena, dakle položaj žene postaje gori. U prvim počecima istorije čovečanstva susrećemo se sa više odnosa u kojem je jedan dio ljudi podređen drugom delu. Odnošaj robova prema gospodaru, odnošaj vasala prema vlasteli i sl. Sve su to odnošaji, koji su pojava - prava jačega a koje zakon štiti. Sa istim tim odnosima možemo usporediti i odnos u kojem je žena podređena mužu, s tom razlikom što je onih odnosa razvojem čovečanstva postepeno nestajalo, samo je ovaj ostao kao jedini stvarni fakt, koji nije novim društvenim uređenjem oboren. Mnogi postavljaju pitanje naravno protivnici može li se vlast muškarca nad Ženom, koja je prirodna usporediti sa drugim vlastima, koje su posljedice nasilja i prava jačega? Ali, pitamo se mi da li je bilo vlasti, koja se nije činila prirodnom onomu koji se njom služio? Već su stari narodi pristajali uz nauku, koju je i sam Aristotelo propovedao, da ljudi imaju dvojaku prirodu - slobodnu i ropsku. A to je bilo mišljenje i novijeg vremena; zar nisu i Amerikanci bili mišljenja, da su »beli« rođeni da budu nosioci vlasti, a »crni« rođeni za pokoravanje? Ako je bilo »nešto uređeno«, to je bilo i prirodno, ako »nije bilo tako uređeno«, to je bilo neprirodno. Pa tako i vlast muškarca nad Ženom »tako je uređeno«, to je dakle i prirodno! Muškarac ne traži od žene samo prostu pokornost, on traži još više, traži predanost njene sopstvene volje, on je u tom pogledu odgaja da se ideal za nju ne sastoji u tom da ima svoju volju, da slobodno raspolaže svojim postupcima i gospodari samom sobom. On zahteva od nje da svoju volju učini ovisnom o njegovu vlast, da je to sasma prirodno da ona živi za druge, zahteva od nje samoodricanje. Njen život se sastoji u dužnostima prema mužu, djeci, najbližnjim, a najmanje prema sebi samoj. Još jedna činjenica, koje če se prihvatiti protivnici ravnopravnosti muškarca i žene, a to je da se vlast muškarca nad Ženom ne razlikuje od ostalih samo po tome što nije posljedica sile, nego i time što je žene primaju dobrovoljno i ne žale se na nju. Međutim, to nije tačno. Nijedan podređeni stalež nije tražio od jednom svu slobodu. A naročite žene, kojima su bila oduzeta sva sredstva za borbu, nisu se mogle odupreti toj vlasti. Pogotovo, što su žene u uskoj vezi sa svojim gospodarom, njoj je teško doći u vezu dogovor sa ostalim ženama, a poje-

dine se nisu usudile započeti borbu, kad su znale da za sobom nemaju dovoljno pristalica. Danas (t. j. prije 60 godina) međutim ima veći broj žena koje u svojim delima (to je jedini dozvoljen način, kojim su mogle istupiti u javnost) — iznose svoje misli, svoje ideje i zahteve, da se i ženi dozvoli pristup u razna zvanja. Tako u Americi u to vreme osnivaju se organizacije žena i drže skupovi za agitaciju o »ženskom pitanju«. Pa u Engleskoj su organizacije žena, koje traže političku jednakost. A tu je Francuska, Italija, Švajcarska, Rusija, čije žene slično traže. A koliko je žena koje u sebi sadrže iste želje i težnje, ne može se znati. Danas bi se te težnje morale črniti opravdanima. Koraci čovječjeg usavršavanja do ovog vremena, daju nam pravo da izvedemo zaključak, kako se ideje naziranja prošlosti nikako ne slažu sa idejama budućnosti. A u čemu leži ta razlika? Svakako u tome što se ljudi danas ne rađaju sa tačno opredeljenim mestom u životu, kako je bilo u starim društvenim uređenjima (cehovi, robovi, plebejci, patriciji). Danas su pali zakoni, koji su propisivali, da pripadnik jednog staleža ili zvanja mora ostati za sva vremena u njemu. Danas svaki slobodno bira sebi zanimanje i jasno je da če svaki kod izbora gledati u prvom redu na svoje sposobnosti. Taj sistem vodi svakako boljem napretku. Ako taj princip društveno - ekonomske nauke držimo istinitim, onda treba da radimo s našim verovanjem u njega, onda ne smijemo tvrditi, da rodenje muškarca i žene (kao rođenje crnca i belog, zanatlije i gospodara) rešava položaj lica za cio život, i da time staje na put svakom daljem samostalnom društvenem položaju i zanimanju. Dakle, svako ograničenje kod slobodnog izbora uzrokovalo bi da društvo ne bi moglo izabrati sposobno lice, jer 'je ograničeno i prisiljeno da bira i nesposobne. Mil se naročito zadržao kod dva pitanja. Prvo položaj žene u braku i drugo pitanje pristopa žene u zvanja i dužnosti. II. Kako i koliko je žena podređena, vidit ćemo najbolje, ako pogledamo na njen položaj u braku. I ako ženin prirodni poziv, da bude žena i majka - kako mnogi kažu — ima baš temelj u bračnoj zajednici, već je ona tu na tom prvom koraku podređena. Usprkos tome što je samo društvo postavilo kao jedini poziv žene brak, nije se nastojalo da je u tom smislu obrazuje, da bi joj taj položaj bio što ugodniji i snošljiviji. Naprotiv, njoj su oduzeta sva sredstva protiv njenog neograniičenog gospodara, ona je mora-

128

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

СЕПТЕМБАР, 1932