Ženski pokret

Dakle, ne tuži više dijete oca na priznanje očinstva, već su se uloge tužitelja i tuženog izmijenile. Presumptivni otac mora dokazati, da sa majkom unutar određenog roka nije imao spolne veze. Izjave oca i majke prosuđuju se prema načelima, koja važe za svjedoke, te odgovaraju za neistinite izjave krivično. Nezakonito dijete ima pravo zahtjevati pristojno izdržavanje i prikladan odgoj od oca i od majke. U koliko je majka imala spolne veze unutar odre]enog vremena sa više muškaraca, svi su dužni solidarno snositi troškove oko tjelesnog i duševnog odgoja djeteta. Propisi norveškog zakona vrlo su dobri i povoljni za majku i dijete, a da nijesu nepravedni za oca. Ovome se nećemo čuditi ako imamo u vidu, da su kod sastava norveških zakona surađivale i žene. Plod suradnje između muškarca i žene je zakon, koji je jednako pravedan za ženu kao i za muškarca, a osobito koristan za dijete. Ovaj zakon služio je uzorom novijem zakonodavstvu drugih država. Još su. povoljnije od norveškog zakona ustanove novog Španjolskog ustava iz godine 1931, dok o novom građanskom zakonu u Španjolskoj, na žalost, nemam podataka. Novi Španjolski Ustav temelji na potpunoj ravnopravnosti i jednakosti obaju spolova i zakonite i nezakonite djece. U već gore citiranorn članu 41 ustava kaže se medu ostalim: »Brak se osniva na potpunoj ravnopravnosti supruga. Roditelji su dužni brinuti se za svoju djecu, a država treba da ih u tome nadzire i supsidijarno je odgovorna. Roditelji imaju prema svojoj nezakonitoj djeci iste dužnosti kao i prema zakonitoj. Ni u jednom službenom aktu ne smije biti zabilježeno, da li je dijete legitimno ili ne, a niti stalež roditelja (da li su vjenčani)«. Te ustanove novog španjolskog ustava zanimljive su iz razloga što je Španjolska spadala prije revolucije u red najkonzervativnijih država, a danas ima uz. Rusiju najliberalnije ustanove. Potpuno izjednačeno je vanbračno dijete zakonom u Rusiji, gdje je izričito ustanovljeno, da nema razlike između djece rođene u registriranom (zakonitom) braku i u nerigistriranom braku (konkubinatu), baš kao što je registrirani brak potpunom izjednačen sa nerigistriranim brakom, tj. sa slobodnom bračnom vezom. Izraz »vanbračno« ili »nezakonito« dijete ruski zakon ne upotrebljava, jer uopće ne razlikuje vanbračno dijete od zakonitoga, kako sam već spomenula.

Osnova obitelji je samo pravo podrijetlo, tj. krvna veza. Svi interesenti ovlašteni su dokazati pravo podrijetlo djeteta i u onom slučaju, ako majka živi u bračnoj vezi. Nema tu više pretpostavke, da je bračni drug majke takođe otac djeteta, a to je i logična posljedica potpuno konzekvetno provedene jednakosti obih supruga. Žena je ravnopravni bračni drug, a uslijed toga pripada njezinom suprugu pravo na dijete samo u onom slučaju, ako je doista i otac. Ruski zakon ima slične ustanove kao norveški zakon, što se tiče ustanovljenja očinstva. Presumptivnom ocu pripada uloga tužitelja. Otac i majka dužni su jednako da se brinu za izdržavanje djeteta i o njihovom sporazumu ovisi, koje će prezime dijete nositi. Za slučaj spora odlučuje sud. Poznato je da su i u Rusiji sudjelovale žene kod stvaranja novih zakona. Po našem je zakonu vanbračno dijete isključeno uopće od prava porodice i rodbine, i to ne samo očeve, već i majčine. Ocem se smatra svaki onaj, koji je sa majkom spolno općio u određenom roku prije poroda. Naš zakon ne poznaje prigovor, da je majka istodobno imala veze sa drugim muškarcima. Prostitutka može označiti ocem i tužiti onoga, koji joj se svidi samo ako je s njom imao veze unutar tog roka. Obično majka izabire najbogatijega. Ta je ustanova nepravedna za muškarca, što moramo lojalno priznati. Pitanje, koga treba smatrati ocem nezakonitog djeteta i tko je dužan djetetu davati alimentaciju, rješeno je u pojedinim državama različito. U Njemačkoj, Švicarskoj i Nizozemskoj, u slučaju da je dokazano, da je majka imala više veza u određeno vrijeme, nije dijete ovlašteno tražiti uopće alimentacije. Ta ustanova nije pravedna, jer nedužno dijete ne sme da snosi pravne posljedice za razvratni život majke. Dešava se da u tim zemljama oprezni muškarci uzimaju kompanjona, ako je to obzirom na moralne kvalitete žene moguće, tako da dvojica imaju kroz isto vrijeme odnošaj sa jednom te istom ženom. Na taj način se rješavaju već unaprijed dužnosti plaćanja eventualne alimentacije. U Madžarskoj postoji prigovor nemoralnog života, te prostitutka nema prava na alimentaciju za dijete. Najbolje su rješili to pitanje od zakona, koji su meni poznati, svakako norveški i ruski zakon, koji u takovom slučaju utemeljuju solidarnu obvezu svih onih, koji su unutar kritičnog roka sa majkom imali spolnu vezu.

148

ŽBNSKI POKRET

OKTOBAR, 1932