Ženski pokret

Interesantno bi bilo saznati, kako je to pitanje riješio novi španjolski građanski zakon, koji, čini se, da je danas najmoderniji. Vanbračna djeca primaju državljanstvo i prezime majke; ako je majka udata ili se naknadno uda njezino djevojačko prezime. U Austriji došlo je povodom predloga socijaldemokratskih narodnih zastupnika do jedne vrlo podesne reforme te zakonske ustanove. Bračni drug majke može bez formalnosti i poteškoća ishoditi, da vanbračno dijete njegove supruge dobije njegovo prezime. Na taj način dijete često i ne sazna da suprug majke, koji ga je prigrlio, nije njegov otac. Nezakonito dijete ima nadalje pravo na opskrbu i odgoj. Dužnost odgoja tereti majku. Otac ne može tražiti da mu se dijete izruči, niti mu to pravo pripada nakon majčine smrti. Ali, ako opazi da bi majčin odgoj bio štetan i pogibeljan za dijete njegova je dužnost oduzeti dijete od majke. Dijete nezakonito ne nalazi se pod očinskom vlašću. Sva prava, koja po zakonu pripadaju ocu zakonite djece, kod nezakonitog djeteta vrši tutor, a ne majka. Tutor vrši u glavnom slična prava kao otac zakonitog djeteta. Tako majka nema prava da odredi za koje će zvanje dijete biti odgojeno, jer je to pravo izljev očinske vlasti. Isto tako tutor dopušta, a ne mајkа, maloletniku sklapanje braka. Svakom nezakonitom djetetu imenuje se tutor po službenoj dužnosti, čim nadležna tutorska oblast sazna, da se nezakonito dijete rodilo, dok se zakonitom maloletnom djetetu imenuje tutor nakon očeve smrti ili ako ovaj nije kadar vršiti očinsku vlast. Za tutora nezakonitog djeteta može sud imenovati i samoga oca, no tu mora da postupa sa najvećim oprezom, jer će u pravilu biti dužnost tutora da štiti interese djeteta baš protiv oca. Žena ne može kod nas biti imenovana tutorom, osim svojoj zakonitoj djeci, a i u tom joj se slučaju mora dodijeliti sututor. U svim drugim kulturnim državama takovo ograničenje ne samo da više ne postoji, već se nasuprot ženama

neudatim ili udatim bez zakonite djece češće nego muškarcima dodjeluje sa izvrsnim rezultatima tutorstvo osobito nad nezakonitom djecom. U Austriji je uvedena godine 1916 generalna tutorstvena vlast, koja obavješćuje sudove o porodu nezakonitog djeteta i na koju sud u pravilu prenosi nad grupom djece, jednog čitavog kotara tutorstvo koje vrši preko stalno namještenih i plaćenih sila. Uopće pokazala se u praksi vrlo dobra ustanova stalno namještenih tutora, koji po dužnosti i zvanju bolje i savjesnije nadziru svoje štićenike od bezplatnih tutora. Da se među njima nalaze i mnoge žene, ne treba napose naglasiti. Pitanje tutorstva nezakonite djece moralo bi zakonodavstvo što bolje urediti, jer nezakonito dijete treba veću zakonsku zaštitu od zakonitog, za koje se obično otac stara. Dužnost opskrbe tereti u prvom redu oca, i u onom slučaju ako je majka imućna. Međutim u praksi obično je obratno, pa zato je od osobite i odlučne važnosti, da se pitanje da otac izdržava dijete u zakonu što bolje ustanovi i uredi. Naš zakon vrlo je manjkav u tom pogledu, a u pravnom području bivše Kraljevine Srbije tužba na plaćanje alimentacije jednako je zabranjena kao i tužba na priznanje očinstva. Kod nas je ovlašteno dijete tek nakon poroda da putem svog tutora tuži oca na plaćanje alimentacije. Parnica se vodi po redovitom postupku, te dijete ima kao tužitelj dokazati, da je njegov alimentacioni zahtjev opravdan i da otac ima onaj dohodak, koji se u tužbi navodi. Takav dokaz mučan je i po koji put ne uspije. Parnica traje nekoliko mjeseci, a i dulje, a konačno nakon pravomoćnosti osude dolazi križni put, na koji će se način utjerati dosuđeni iznos. Otac raznim smicalicama, da nema stalne plaće, da zaplijenjene stvari nijesu njegove i t. d., nastoji vrlo često sa uspjehom da se oslobodi svoje zakonske dužnosti plaćanja alimentacije, a to se opetuje svaki mjesec. Dijete i majka izvrgnuti su za to vrijeme vrlo često najvećoj bijedi. (Svršiće se.)

Zagreb

Dr. Mira Winter

JOHN STUART MILL: „SUBJECTION OF WOMEN“

(„Potčinjenost žene“)

III. Isto tako važno pitanje kao ravnopravnost žene u braku jeste i pitanje pristupa žene u sve dužnosti i zvanja, koje se smatraju monopolom samo jačeg spola. Zašto se žene udaljavaju od svog društvenog posla? Zato što ih hoće zadržati u pokornosti u domaćem životu, jer se mnogi muškarac ne može pomiriti s tom mišlju, da se može živjeti u zajednici sa sebi ravnim stvo-

rom. Kad toga ne bi bilo, moralo bi društveno mnijenje o politici i društvenoj ekonomiji priznati koliku nepravdu čini što isključuje od skoro svih društvenih dužnosti i zvanja polovicu čovečanstva, zato što su rođene žene. Žena se smatra za nesposobnu obavljati svaku društvenu dužnost, a koliko ima muškaraca glupih i nesposobnih, pa im je osiguran svaki rad. U ranijim veKovima udaljenje žena od javnog rada nije se opravdalo nesposobnošću žena, niti se navodio niži stupanj duševnih sposobnosti žene, nego

OKTOBAR, 1932

2BNSKI POKRET

149