Ženski pokret

ženskoga pokreta, moramo da konstatujemo da je za ženu, za njeno dizanje iz stanja potčinjenosti, poražavajuće, jer pomaže razvijanju i porastu prostitucije. Žene se ne bi smele nikad pomiriti komotnim izgovorom: da je prostitucija uvek bila i istoga mora uve'k ostati neka sankrosanktna institucija društva. Prostitucija je samo znak da je društvo izgubilo kompas svoga prirodnog puta i da priznanjem prostitucije priznaje samo jednu sudbonosnu zabludu muškarčeve nadvlasti. Muškarac je bez smetnje razvio do savršenstva sve što služi zadovoljenju njegovog seksualnog nagona, koji već tako dugo luta po stranputici, i uspeo je pored toga da se i žena prilagodi njegovim težnjama i zahtevima u tome pogledu. Tu na tome polju našeg života imamo baš najjači dokaz kako je ženi teško da se oslobodi ispod muškarčeve nadvlasti i da nađe i tu samu sebe. Što danas takođe opažamo kod tako velikog broja žena seksualne zablude, to nas ne sme upućivati na pogrešni zaključak da je žena zaboravila, da je u svome najdubljem biću mati; to njeno pravo lice je danas samo unakaženo i skriveno pod prljavštinom takozvanog »modernog« života. A žene se tako plaše »nemodernosti«. Ali, njihova situacija će biti još gora, ako ne nađu načina da pokažu svoje biće onakvo ikakvo je. Mnoge žene danas svesno izbegavaju materinstvo, a ne usled toga što neće primiti te dužnosti na sebe, nego što je ne mogu, što su svesne velike odgovornosti materinstva, a u današnjim prilikama je ne mogu primiti na sebe. Opet druge, koje bi mogle biti matere samo s uslovom da vrše pored toga i dužnosti poziva, odlučuju se samo za poziv, jer predobro poznaju konflikte kad treba ove dve dužnosti spojiti. što se više otvara danas ženi usled njenih težnja po oslobođenju duhovni život, toliko dublje prodire ona u sva pitanja, toliko teže stvara sebi i drugim harmoničan život. Ona ne može više nekom robustnom snagom primati na sebe dužnosti i odgovornost materinstva i poziva, ili materinstva i dužnosti prema sebi kao čoveku. Engleski socijalni reformator Bertrand Russell kaže u nekom svom eseju, napisanom za vreme rata, da su baš najbolje žene, tj. one koje bi mogle dati najbolje potomstvo, žrtve ovih konflikata. On kaže da je budućnost čovečanstva ugrožena, jer bez kontrole puštamo da se rađaju manje vredne individue, a ništa ne činimo da bi omogućili potomstvo u svakom pogledu visoko vrednim ličnostima. Ako pogledamo u nazad, na prve početke ženine borbe za oslobođenje, vidimo da je pored privrednog razloga njene borbe najjači bio taj, što je žena osećala neodoljivu težnju da se spase iz skučenosti i teskobe porodičnog života, koji je bio skučen i teskoban usled vekovne nadvlasti mu-

škarca. Ako se danas udubimo u sve grane i grančice ženskoga pitanja, vidimo da je njegov centar opet porodični život, upravo problem materinstva. Taj prastari krug čvrsto drži ženu, iz njega ne može, u njemu se rađaju njene tragedije ali i njeno vaskrsenje je u njemu kao što ga je ona u davnim vremenima, u doba matrijarhata već jednom proživela. (Nastavak u idućem broju)

Štebi Alojzija.

Komitet za razoružanje u Ženevi sastavljen iz pretsavnica internacionalnih ženskih organizacija dobio je na poklon 1800 švajcarskih franaka. Poklon je učinio Nobelov institut u Norveškoj i time priznao važnost rada žena za razoružanje.

SASTANAK UPRAVE JUGOSLOVENSKOG ŽENSKOG SAVEZA

23 i 24 oktobra održana je u Beogradu plenarna sednica uprave Jugoslovenskog ženskog saveza. Od članica prisutan je bio lep broj većine. Sednici je prethodio jedan prijateljski radni sastanak članica uprave sa pretstavnicama beogradskih saveznih društava, koji je bio održan u maloj sali Kola srpskih sestara 22 t. m. Taj prvi sastanak bio je veoma srdačan i na njemu se raspravljalo nekoliko interesantnih pitanja. Jedan predlog je izložila g-đa Divna Pavlović, upravna članica Beogradskog ženskog društva, o osnivanju jedne vaspitne sekciju u Jugoslovenskom ženskom savezu. Po predlogu g-đe Pavlović ta sekcija bi imala za zadatak da se bori protiv svih štetnih uticaja na vaspitanje omladine. Drugi predlog je bio g-đe Prodanović, potpredsednica Kola srpskih sestara, i upravne članice J. Ž. S. da se traži od države da uspostavi obligatnu kontrolu vlasti nad radom svih privatnih ustanova. G-đa Prodanović obrazložava svoj predlog time, što se u poslednje vreme naglo povećava broj privatnih organizacija, da rad ponekih organizacija nije dovoljno jasan, te ponekad izazove i nepoverenje javnosti, na koju se moraju oslanjati sve privatne organizacije u svome radu. G-đa Prodanović naglašava da su žene uvek pokazivale ogromno mnogo truda, ljubavi i požrtvovanosti u radu privatnih organizacija, i baš stoga da one treba da traže obligatnu kontrolu, kako bi onemogućile da i najmanja senka padne na rad privatne inicijative, koji je toliko potreban u našoj sredini. Pored ova dva pitanja, govorilo se i o Internacionalnoj uniji za pomoć dece i osnivanju sekcije te Unije u našoj zemlji.

158

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

НОВЕМБАР, 1932