Ženski pokret
nam lako shvatljivom uzmemo li u obzir da se radi o najindustrijalnijem području Francuske. A kako je opet većina socijalističkih stranaka bazirana na pacifističkim načelima nije čudo da se ovdašnje žene, bilo već zbog svoje prirode, bilo zbog teških ratnih iskustava, grupiraju u gomilama oko organizacije Mine Waringhien jer im ona obećaje mir, liberalizam i demokratiju. L. F. R. N. uspjehuje da u nekoliko mjeseci sakupi oko sebe oko 700 žena, koje, odrekavši se političke neutralnosti ne zato da vode jalovu stranačku borbu, nego da stignu k cilju najkraćim putem traže svoja civilna i politička prava. Borba im je mnogo olakšana izdašnom materijalnom pomoći grada Lille, pa danas L. F. R. N. raspolaže odličnim prostorijama i bibliotekom, dobrim vođstvom i još boljim nadama u budućnost. Kako L. F. R. N. smatra pacifizam, laicizam i demokraciju svojim temeljnim principima, ima nade da će i ljevica francuskog senata s vremenom steći povjerenje u iskrenost feminističkog liberalizma. Takovim nadama i opravdavamo ocjepljenje velikog dijela sjeverno-francuskih feministkinja od U. F. S. F., i dođu li one prije ili kasnije do svoga cilja, značiće to i za jugoslovenske žene velik korak napred.
Milka Badalić
Dr. ALMA SODNIK privatni docent Ljubljanskog universiteta
Sa velikim zadovoljstvom beležimo u našem listu vest da je naimenovana g-đa Alma Sodnik za privatnog docenta na filozofskom fakultetu Ljubljanskog univerziteta. Njena struka je istorija filozofije. Sedam godina gđa Dr. Alma Sodnk radi već kao asistent profesora D-ra Vebera i za to vreme dala je ona lep broj publikacija. Između njenih radova treba pre svega napomenuti veliku raspravu „Istorijski razvita k estetskih problema" (1928 godine). Ovo delo bilo je najlepše primljeno od stručne kritike. Pre toga je publikovala „Pregled istorije psihologije " koji je dodat Veberovom delu „Očrtu psihologije". U reviji „Ljubljanski Zvon" izašla je rasprava o Veberovom estetskom sistemu i modernoj estetskoj problematici. U reviji „Čas" (1931) je Dr. Sodnikova publikovala raspravu: „O sodobnem prvenstvenem pojmovanju likovnega problema " . U Steinovem „Archiv für systematische Philosophie und Soziologie" rasprava o Veberovoj estetici. G-đa Dr. Alma Sodnik radi sada na većem delu o slovenačkoj filozofskoj literaturi. Iskreno čestitamo g-đi dr. Sodnikovoj na naimenovanju.
FELJTON
MARIJA RUŽIČKA-STROZZI
Dati i približno sliku rada i stvaranja jednog od velikana »stare garde« sa varoškog teatra na Markovom trgu, potrebno je osvježiti sjećanje na duh, koji je u ono vrijeme vladao u ovim krajevima i u Zagrebu. Neki prvaci hrvatskog kazališta, članovi te stare garde, morali su uz težak i mukotrpan život umjetnika da se bore i za svoj jezik, jer su do tada davane pretstave po raznim družinama na njemačkom i talijanskom jeziku. Kad je konačno rodoljublje nakon velikih borba i preganjanja pojedinaca pobijedilo i sa kazališnih dasaka potisnut njemački jezik, hrvatska se glumačka umjetnost mogla njegovati, pa bila dapače i podupirana od vlasti. Nije čudo, da je kraj takvih prilika u početku u upravi kazališta vladao i birokratizam, koji je nestao, kad su u upravi došli mladi, idealni ljudi, a s njima i moderniji duh i modernije shvaćanje. Toliko je bilo potrebno spomenuti, da se može prosuditi, u kakovim su prilikama morali raditi glumci. Položaj njihov zato nije bio ni u kojem pogledu zavidan. Borba za život i opstanak, začinjena sitnijim i krupnijim nezgodama u kazalištu i izvan njega, bila je teška i gorka, zaslađe-
na tek uspjesima, koji su se redali jedan za drugim slavljeni i ljubavlju koju su posjetioci kazališta iskazivali svojim ljubimcima. Upravo u vrijeme tih najtežih borba za hrvatsko kazalište, daleko u Moravskoj 3 augusta 1850, rodila se poljskom glazbeniku Leopoldu Ružički kćerka. Već nekoliko mjeseci poslije poroda roditelji se sa malom Marijom zapute na jug, u Žagreb, gdje je otac dobio zaposlenje u orkestru kazališta. Težak je život idealnog glazbenika otjerao da potraži bolju sreću ali nemilosrdna sudbina odlučila je drugačije. Poslije nekoliko godina on umre ostavivši ženu i dijete, koje se vratiše u Zagreb. Tu je mala Marija, talentirano dijete, polazila pjevački tečaj u Glazbenom zavodu. Nade, koje su stavljane u njeno grlo, bile su velike, ali i opet je sudbina jednim udarcem prekinula put kojim je trebalo ići. Slučaj je često puta milosrdniji i odlučniji od sudbine. Tako je bilo i u životu mlade Marije Ružičke. Slučaj je htio, da Josip Freudenreich vidi Mariju Ružičku, da zamoli njenu majku da ju dovede u kazalište. Opet je počelo »učenje«, ovog
178
ŽENSKI POKRET
DBOEMBAR, 1932