Ženski pokret

lomično veliko razvijanje intelekta u doba kad žena nije zauzimala aktivnog učešća u javnom životu. Za uzvrat ona je usljed uske veze s prirodom i zajednicom preko novog života neizmjerno dobila u stvaranju svojih novih vrednota: ljubavi, požrtvovnosti, saosjećajnosti i shvatanja patnje i bijede drugih, a usljed toga osjećaja pravde socijalnog poretka. Danas je sporedno da li je razvitak tih njenih sposobnosti produkt civilizacije, kulture, a glavno je da on za ženu znači faktičnu vrednost. Na temelju tih specifičkih komponenata neispravno joj je tjekom vijekova bilo spriječeno učešće u javnom radu. Kad je razvijanjem prilika i života žena opravdano zauzela svoju ulogu u javnom životu, koja joj je prlpadala, očekivalo se je da će ona u prvome redu upotrebiti te svoje specijalne sposobnosti koje naročito potrebuje današnjica (socijalna preformacija društva). Minus ovog shvaćanja je dualizam simpatičnog i produktivnog rada koji je priječi u njenoj maksimalnoj produkciji. Drugo mišljenje koje zastupaju ekstremni ženski pokreti Amerike i Engleske: Nema bioloških zakona. Začeće, nošenje, rađanje, dojenje i odgoj djeteta sve su to sasvim slučajne funkcije organizua bez dubljeg upliva na bit žene. Muškarac i žena su potpuno jednaki članovi društva, nije potrebna podjela rada. Potrebna je samo maksimalna produktivnost oboje. Naša umišljena osjećajnost je romantika vijekova. Dosadašnji način života je bio i ostaće isključivo zarobljenje žene preko obitelji, izrabljivanje nјеnе slaboće uslijed osjećajnosti da joj se na taj način onemogući njeno intelektualno razvijanje i finansijalna samostalnost. (Odgoj djece pripada državi, a žena je oslobođena svog psihičkog dualizma usljed osjećajnosti). Koje je mišljenje ispravno? Po mom shvaćanju glavna i velika zamjerka knjizi Ellen Кеу (kako sam u prošlom članku istakla) je to što se isticanjem potrebe slobodnog izbora kao i razlikovanja podesnih zvanja ne osvrće na vrlo aktuelnu ekonomsku bijedu i besposlicu usljed koje su žena i muškarac podjednako pogođeni, pa ona vrijedi više za one koje tu bijedu ne poznaju. K tome današnja familija u istinu većinom ženu zapostavlja ekonomski, a preko toga individualno i seksualno. Ali, to ne opravdava mišljenje da i ženske organizacije taj ženin rad ne cijene i zapostavljaju, mjesto da je okuraže i dadu joj poticaja. Zatim ova je knjiga aktuelna u isticanju potrebe saradnje ženine originalne biti na socijalnom polju

(kako je isto bilo naglašeno, većina zaključaka vrijedi za osnovni materinski tip žene). Prvo mišljenje može da se shvati a) kao postulat današnjice, b) u preobličenoj formi kao ideal dalekih vijekova. Drugo mišljenje odgovara prelazno borbenom dobu koje ubrzava razvitak produkcije, shvaćanja vrijednosti svakog čovjeka, naročito žene i njezinog rada. Ali ne može definitivno zatomiti glavne komponente ženine biti. Prvo mišljenja kao postulat današnjice. Žena je tijekom vijekova materinski uplivisana. Te njezine originalne osobine traže ispravnu upotrebu u maloj zajednici familiji i velikoj društvu u javnom radu. U interesu je žene i zajednice da ona ispuni u životu ono mjesto i na svoj originalan način, gdje će razvijanjem svih svojih snaga postići ličnu sreću, a društvu donijeti najviše koristi. Od velike je važnosti danas za život žene ispravno shvaćanje familije, jer je za tu pojedinačnu formu života vezana ne hoteći li namjerno velika većina. Familija u današnjem obliku je neshvaćena i zapostavljena, a ženin rad u njoj (koji često nije na visini) nije cijenjen ni cd nje same, ni od društva. Sve je to uglavnom posljedica skučenog položaja u kom se žena nalazi u familiji. Njezin rad nije tome kriv, jer je on ako je ispravan vrijedan poštovanja kao i rad na bilo kojem polju. Možda čak i više. Jer, danas ispravno shvaćena familija sa svim svojim područjima mogla bi biti originalan stvaralački ženin rad od velikog značaja i upliva na zajednicu. Za ispravno upravljanje kućom, tom prvom socijalnom zajednicom, (ne život dame ili ograničene kućanice) ispravan odgoj djece potreba je uz osjećajni i veliki intelektualni razvoj, često daleko više, nego li je za pokrivanje svih mogućih sporednih zvanja. A sigurno da nije sporedan razlog srozavanju današnje familije i zabrana ženinom pristupu kulturi za toliko vijekova. Jer, tako je njen rad u familiji sveden većinom na samo manuelan, a to nije nikako potrebno. Sigurno da milioni žena koji vide i shvaćaju važnost svog rada ne vole da ga ignorira. Potrebno je da ženske organizacije dadu direktive masama žena koje žive u familiji, a nemaju mogućnosti javne produkcije, da im se vrati samopouzdanje u vrijednost njihova rada, kad je ispravan. Analogno u javnom radu cd veće je važnosti za društvo, koje danas toliko potrebuje energične socijalne reforme, originalan stvaralački rad ženske biti. Prvo mišljenje kao postulat budućnosti. Ovo će vrijediti naročito u ono doba kad žena dobije sva prava koja traži i kad njen rad u familiji i u javnosti podjednako, bude isto cijenjen i

42

ŽENSKI POKRETj

MARt, 1933