Ženski pokret

Žene i državna služba

U budžetskoj debati u Narodnoj skupštini napali su neki poslanici nepraveno i bez obzira na kader ženskog osoblja uposlenog kroz dugi niz godina u državnoj službi, a da se nije podigao osim jednog ni jedan jedini glas protiv toga. Zato nije ni čudo da se iz krugova samih zainteresovanih moraju javiti revoltirani protesti protiv takvog napadanja i postupka. Ako se država, prisiljena krizom i prilikama, misli lačati tih spasonosnih reformi, veliko pitanje je da li su one uistinu kadre da poboljšaju te prilike, a nadasve mora li to ići ovim putem omalovažavanja toliko hiljada žena, koje su dugi niz godina zarađivale svoj kruh vršeći svoj rad marom, ambicijom i voljom. Jer ako je bilo tih bijelih vrana kojima je plata služila samo za tobožnja kozmetička sredstva, bioskop i luksuz, nije li to veća uvreda za časne oce koji su takove žene protekcijom namještali, a opet zar nema i kolega vrijednijeg spola kojima pored ekonomskih prilika plata služi samo za džeparac? Nisu li to u današnje doba mizerije i krize samo bijele vrane? Ima li smisla na temelju toga napadati hiljade ispravnih? Što znači danas za savremenu djevojku namještenje? Znači mogućnost poštenoga života sa zaradom vlastitih deset prstiju, mogućnost pomaganja i školovanja braće, sestara, uzdržavanja familije, a onda i daleku mogućnost osnivanja vlastitog obiteljskog života. Jer djevojka bez sredstava ne može da sanjari o ekonomskim prinčevima. Ona može jedino da sa saputnikom svoga ekonomskog položaja pokuša osnovati obitelj i da dade na svijet nove generacije jedino ako računa i na vlastitu zaradu, jer je započimanje familije na temelju same muževljeve zarade kod današnjih niskih plata i skupog života apsolutna nemogućnost. Pa zar će one stotine mladića koji bi imali doći na današnje položaje žena biti u stanju da stvore obitelj ako ne budu računali na zaradu (odnosno, ako je etičkije, na miraz!) žene? Nije li naš jedini i ispravni miraz naša radna snaga, koju smo donijeli u brak pojačan našim srednjim stručnim i univerzitetskim studijama? Je li moguće i ispravno u demokratskoj državi ukinuti to pravo na rad, na poštenu zaradu žene za koru hljeba, sebi i svojima, dok u toj zemlji ima obilato onih koji posjeduju mnogo više nego im

treba? Nije li potrebno zahvatiti ondje gdje je suviše afera i neispravnosti. a ne ondje gdje ima jedva za goli život? A udata žena i služba? Zar nisu naročito činovnički i intelektualni brakovi zadnjnih godina sklopljeni pretežito računom na zajedničku zaradu obojice, jer je to jedina mogućnost srednjeg sređenog života i pristojnog odgajanja novih generacija do česa bi državi moralo biti naročito stalo? Zar nije za udatu Ženu u današnjim prilikama najveća žrtva otrgnuti se od svoje malene djece, koju je prisiljena ostaviti običnoj posluzi, nestručnom osoblju, i poći na zaradu van knće? Ne prinaša li ona tu žrtvu pod kategoričnim imperativom svoje nutrine da mora svojim najbližima pomoči? Pa ako ona prisiljena prilikama prinaša tu žrtvu, treba li tada njene dvostruke napore odbaciti? Jer koji će se rezultat postići tim spasonosnim reformama bacanjem ženskog proletarijata na ulicu? Uposliće se novi ljudi koji neće biti u stanju da sami svojom zaradom osnivaju obitelj. Rezultat će biti za državu manje novih brakova, manje djece, raspadanje dosedanjih brakova, nemogućnost pristojnog odgoja djece, a unapred više konkubinata. Nije li onda paradoks donošenje savremenog zakona o prostituciji u doba kad se namjerava novi ženski proletarijat bacati na ulicu?. Jer ako je žena bila dobra da za vrijeme rata uz sve svoje materinske žrtve nosi na svojim leđima i teret privrede i proizvodnje, ako će možda sutra biti opet pozvana da bude majka koja rađa i odgaja „heroje", zašto da danas kad i sama jednako pritešnjena strada pod teretom krize, treba da samo kao žensko osoblje bez obzira na sposobnost bude lišena sredstava za život i izbačena iz proizvodnog procesa? Postoje druge spasonosnije reforme za saniranje privrede. Nek se pročiste vrhovi, na kojima nije sve ispravno, neka se oduzme gdje ima uistinu obilno prije nego li se uskrati neovlašćeno pravo na rad i zaradu i oduzme mogućnost i oskudnog života supatnicima u teškom životarenju njihovih otaca, braće i muževa, koje pod ovakovim prilikama ionako mnogo stradaju. Iz Dalmacije. Jedna od mnogih..

Jedna od mnogih..

АПРИЛ 1934

ЖЕНСКИ lIOKPET

35