Ženski pokret

Anka Germanović,

Zagreb.

Pozdravljam zbor u ime žena privatnih nameštenica, i pridružujem se borbi za tajno, proporcionalno i opće pravo glasa! Zašto žena, privatna nameštenica, treba pravo glasa? Mi vidimo kako u svim kulturnim državama hiljade i milioni žena bave se najrazličitijim profesijama. Iz dana u dan raste broj onih koje upućene na svoju radnu snagu i svoje sposobnosti moraju da vode borbu za opstanak. Žena je danas, na žalost, slabije plaćena od muškarca. Zato on u njoj gleda prljavu konkurencu, kojom se poslodavac služi da poveća svoje profite. Plaće moraju biti iste. Poslodavci moraju sa nama da računaju kao sa snažnom i jedinstvenom klasom, koja zajednički istupa za svoje interese Ženama danas ne može biti svejedno kakvi su naši socijalni i politički odnosi, i ona mora uzeti udela u njihovom rešavanju. Da li spoljna politika vodi do mogućnosti rata u kojem će biti izvođeni na klanicu milioni naših muževa, braće i sinova? A naša deca u pozadini umirati od gladi, bolesti i otrovnih plinova? Žene mora interesirati da li životne namirnice poskupljuju raznim porezima i carinama,

koji pune džepove jednoj kliki, a ona i njena deca oskudevaju. Nas žene, privatne nameštenice, pogotovo mora interesirati pitanje socijalnog osiguranja. Poznato je, i mnoge su na vlastitoj koži osetile, da se žene uzimaju u posao samo dok su mlade, a onda ih iscrpene ostavljaju na ulici. Privatna nameštenica je u večnom strahu za svoje mesto. Često poslodavci izrabljuju taj strah, i one su žrtve njihove pohote. Zato se moramo boriti za osiguranje za slučaj neuposlenosti i penziono osiguranje.. A to ćemo post ći samo tako, ako ulazimo u naše sindikate, ako jačamo redove naših drugova. i postanemo bez obzira da li smo intelektualni ili manuelni rodnici jedna snažna radnička klasa, sa kojom će se morati da računa, i koja će znati da se bori za svoja prava. Prava da na račun poslodavca i države imamo osiguranje, a ne da mi od svojih jadnih plaća moramo davali ustanovama koje ne štite naše interese, več se drže sa poslodavcima. Zato, že e, združite se u borbi i borite se svuda najaktivnije za žensko pravo glasa, za mir i slobodu. Jer samo u slobodnoj državi imaju žene i sva prava.

Lucija Borjan,

Zagreb

U ime žena sindikalno organizovanih u Savezu bankovnih osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika podružnice Zagreb, pozdravljam ovaj zbor pridružujući se borbi za najosnovnija politička i socijalna prava žene. Danas, kad žene po čitavom svijetu traže svoja politička prava, mi sindikalno oiganizovane žene, koje smo po svom učešću u društvenoj proizvodnji i izgradnji kulture, kao i ostalim uslovima života stvarno izjednačene u poduzećima sa drugovima muškarcima, tražimo da žene imaju u javnom životu ista ona prava kao što ih imaju u sindikalnim organizacijama. Žena je jedino u sindikalnim organizacijama stvarno izjednačena u dužnostima i pravima sa drugovima muškarcima. Mi sindiKalno organizovane žene svjesne smo toga da čim budemo imale više političkih prava, da će tim biti i uspješnija borba za poboljšanje našeg socijalnog i ekonomskog položaja.

Oni koji govore da je ženi mjesto samo u kuhinji i kod djece ti u isto vrijeme nemilosrdno trgaju ženu od svakog porodičnog života, bacajući je u radionicu, tvornicu, kancelariju, da tamo tegli za dnevnicu od 15 dinara. Poljoprivredna radnica radi za dnevnicu od 6 dinara od izlaza do zalaza sunca, što ljeti iznaša do 18 sati, dok prosječna mesečna plaća namještenice činovnice iznaša 500—1.200.—dinara, bez obzira na kvalifikacije. Danas, kad bič besposlice nemllosrdno mrcvari danas ti isti tjeraju natrag Ženu, ali ovaj put u praznu kuhinju i gladnoj djeci, misleći da je na taj način pitanje besposlice riješeno. Danas, kada rat već nije pretpostavka, nego kruta istina, žena-majka ima najviše prava da podigne svoj glas protiv rata i fašizma. Njen glas mora da se čuje svagdje u kući, u školi, u radionici, tvornici, kancelariji, sindikalnim organizacijama, općini i parlamentu.

106

ZENSKI POKRET

SEPTEMBAR—NOVEMBAR 1935