Ženski pokret

da bomo samo soodločale pri vodstvu države, pri zakonodaji in upravi. Šele, ko si bosta mož in žena popolnoma enaka, ko se bosta oba spola v svojih vrlinah, razlikah in napakah izpopolnjevala in nadzorovala, bo naša država in ž njo mi državljani pri-

čela novo srečno življenje. H koncu naj samo še omenim, da je žena gotovo že po svoji naravi, zlasti pa kot zakonska družica in mati prva pok icana, da brani tudi mir na zunaj in s tem prispeva k ustvarjenju mednarodnega ognjišča bratstva in ljubezen.

Dragica Čanič,

Zagreb

Znanost i iskustvo dokazuje da žena nije manje sposobna od muškarca bilo kao manuelna, bilo kao intelektualna radenica. Sve tvrdnje o njenoj inferiornosti davno su oborene. Obzirom na to s pravom je očekivala da joj se kao državnoj službenici neće stavljati nikakove zapreke. Državna službenica zakonom je vezana o sve dužnosti koje joj njena služba propisu je isto kao i što je o sve dužnosti vezan njezin muški drug. Jednako kao on radi ona na svim odeljenjima svoje struke, jednako su joj dodijeljena naporna i odgovorna mjesta. Ona mora da ima istu kvalifikaciju i istu stručnu spremu Ukratko date su joj iste dužnosti kao i muškarcu Međutim, nijesu joj data ista prava, Unatoč jednakih kvalifikacija, stručne spreme i sposobnosti žena uz vrlo malen izuzetak radi samo na podređenim mjestima, premda u vršenju svojih dužnosti niti je manje sposobna a ni manje savjesna od svojih muških drugova. Uglavnom ženi nijesu dati viši položaji, njoj kao da pripadaju samo podređeni i osrednji položaji. Vrlo su česti slučajevi da žena više inteligencije i sa višom kvalifikacijom radi na podređenom mjestu, dok je njezin pretpostavljeni muškarac činovnik niže kvalifikacije. Ako spomenem još i to, da biva kadšto raznim postupcima izložena samovolji pretpostavljenih šefova, zaključujem da je položaj državne službenice zapostavljen. Treba li da se državni radnici smanje bilo kojim od načina, bilo to otpuštanjem od službe bilo redukcijom plaća, žena je prva na udaru. Napose ću da spomenem nepravdu koja se nanosi udatoj državnoj službenici. Za jednaki rad ona ne prima jednaku plaću, već mnogo manju. Zašto? Zar zato što osim službeuih obaveza vrši još i dužnosti žene, majke, vodi brigu u porodici i kućanstvu? U takvim slučajevima tangirani su i temelji porodice, jer je baš na zaslužbi oboje supružnika temeljeno mnogo brakova i porodica. Treba imati na umu, da samo ekonomski obezbeđena porodica može da egzistira, da samo ekonomski obezbeđena porodica može da stvori nove članove društva, moralno i fizički jake. Prema navedenom vidimo da žena sudjeluje samo

u dužnostima, u tom je smislu posvema ravnopravna muškarcu, date su joj iste dužnosti, bilo bi logično da su joj data i ista prava. Zašto državna službenica nema ta ista prava? Z to što nema političke ravnopravnosti, nema pravo glasa, sredstvo kojim se dolazi do svih ostalih prava. Da su žene birači i poslanici, nikako ne bi dopustile da ih zapostavljaju tamo, gđe s muškarcima podjednako rade. Ne bi se tada ženi osporavalo pravo na rad i zaradu, niti bi joj se osporavala njena sposobnost. Kad bi žene vršile utjecaj na parlamenat, uvjerena sam da se ne bi desila nepravda da udata državna službenica za jednaki rad prima mnogo manju platu. U tom slučaju, ako bi trebalo da postoji kakva razlika, bilo bi prirodno i pravedno da se ženi pruži olakšanje u njenoj dvostrukoj ulozi, ali nikako da joj se položaj pogoršava. Razjašnjenja radi koje se odnosi na poslednju rečenicu, naglašujem da žena ne traži nikakovih privilegija u tom smislu, ona traži samo pravo, koje joj po načelu društvene pravde pripada: za jednaki rad jednaku plaću. Kad žene kao članovi parlamenta u saradnji s muškarcima budu stvarale zakone i uredbe, držim da se ovo načelo neće krnjiti, tičalo se ono bilo žene bilo muškarca. A dotle, upućene smo na molbe, žalbe, proteste i na vječnu bojazan za ugroženu egzistenciju. Naglašujem: naša će egzistencija biti ugrožena dotle, naši će interesi ostati nezaštićeni dotle, dok ne dobijemo političku ravnopravnost. Svi naši opravdani zahjtevi ne mogu se ostvariti bez prava glasa. Ne treba nam više tuđe zaštite, treba da se štitimo same. Zato tražimo pravo glasa. Ono nam pripada po pravdi i demokratskim načelima države. Nema razloga osporavanju toga prava, svako osporavanje značilo bi sitničavost, i rezultat nezrelog shvatanja. Mi tražimo potpunu političku ravnopravnost, aktivno i pasivno pravo glasa, da uzmognemo zaštititi svoje ekonomske i profesionalne interese. Naša je deviza: Za jednake dužnosti jednaka prava!

SEPTEMB AR--N OV EM BAR 1935

ŽE N Š K I P O K R E T

105