Ženski pokret
svim svojim potrebama i oskudicama. Ostaje da moralno pada islamska kćer, da se ruši islamski brak i napokon da se ostavlja i sama vjera. 1 to sve samo zbog materijalne bijede. Po ovome, Vakuf ostaje hodžinska zaklada, i kada hodže čuvaju volju pokojnih zavještača, stvarno oni čuvaju svoje dohotke. Time se ukazuju konture ekonomskog klerikalizma, koji je takođe u Islamu apsolutno i najstrožije zabranjen u svakom pogledu. To je ta nemuslimanska uloga našeg Vakufa, uloga, koju šerijatski sud s pravom može da zabrani. Samo treba volje i energije. Dakle, u vezi sa našim predavanjem, mi smo se dotakli Vakufa sa željom da ukažemo na njegovu svrhu, koja osim vjerskog ima pretežno i socijalni karakter. Ako se radi o vjerskom prestižu, kojeg blagoglagoljivo ističu današnji upravljači Vakufom, onda se taj prestiž ne može postići drukčije i kroz snagu Vakufskog dobra osim ako se to dobro socijalno korisno upotrijebi. Mnogo se govori o uređenju groblja. Traži se estetika u groblju u znaku pijeteta prema mrtvima i u znaku parade prema inovjercima. Za ovo se zalaže i jedan uski krug građanske muslimanske inteligencije. Zamislite anomalije, i protivrečja. Huka na Vakuf, zašto ne uredi stanove mrtvih muslimana, da izgledaju lijepo, estetski na ponos Islamske zajednice, a nikada i niko nije ustao sa zahtjevom, da se urede stanovi živih muslimana, па vakufska zemljišta u velikim kompleksima na kojima bi trebalo izgraditi lijepe, higijenske i uzorne kolonije za radni narod iz ove vjerske zajednice. Istina, groblja su zapuštena. Ali to nije porazno za mrtvace. Inovjerci se mnogo i neće na to obazirati. Ako im ipak dodija nečistoča, koja tamo vlada, oni će u krajnjem slučaju zatražiti intervenciju vlasti i time će se stvar svršiti. Ali zapuštena muslimanska porodica, njezini bijedni kućerci po periferiji, o kojima smo već govorili i koji su u velikoj većini vakufske daščare, to može da se ruši. Muslimanska sirotinja u tim jazbinama može da umire od svih mogućih pošasti, da moralno propada i da plaća Vakufu kiriju od one mizerne najamnine, što je dobiva onako krvavo i poslije strašne eksploatacije bezdušnih fabrikanata i njihove kapitalističke klase. Ko je ostavio Vakufu te milione? Bosanski begovi, age i spahije. Ko su one bijedne radnice muslimanke po fabrikama sarajevskim u »Nelki«, »Diri« itd.? Nelka sa unukom Smail-age Čengića kaže da su to kćeri, unuke i praunuke tih istih legatora bosanskih begova, aga i spahija.
Ali, znadu hodže da se mrtvi ne vraćaju. Ne boje se prekora. Oni mogu pašovati sa tim dobrom do mile volje, a sirotinja koja ima puno pravo na to vakufsko dobro, može i nadalje da pada i propada u moralnom i u materijalnom pogledu i da služi za eksploataciju i za stvaranje kapitala velikim preduzimačima. Može, jer upravo ti preduzimači, veliki su ahbabi hodžinskih upravljača Vakufa. Zašto leži vakufsko zemljište u Tereziji, jednako kao i tašlihansko zemljište? Istina ovo zemljište drži u najam »Hajduk« za svoj stadion. Dakle rentira se. Ne leži. A zašto da se ono daje za igralište? Zašto se upravo na tom igralištu ne bi podigla radnička kolonija za one muslimanke, koje tako strašno pate po periferiji? Ako je riječ o potrebnom priplodu vakufske imovine, zašto se ne bi uz tu koloniju, neposredno podigla izvjesna industrija i povukla muslimanska sirotinja, bar djelomično iz pandža mlade jugoslovenske buržoazije i sklonila u jednu vakufsku radničku zakladnu industriju? Zar se to ne bi moglo izvršiti za skoro jednakom sumom koja je u prošloj godini votirana za hotel na tašlihanskom zemljištu, i zar ovo ne bi bio takode jedan rentabilan uložak mnogo rentabilniji nego hotel? Treba znati da ovo vakufsko zemljište u Tereziji sadrži 40 dunuma površine u jednom komadu. Na tom zemljištu izgraditi jednu uzornu radničku koloniju, makar to bilo samo za muslimanske radničke porodice, značilo bi izvršiti volju legatora. Njihovo bi potomstvo u najtežim časovima time dobilo jednu šerijatskopravnu zaštitu. Naprotiv, Vakuf to neće. To nikad niko od sjajne gospode i efendija nije mogao ni zamisliti. To se uostalom protivi njihovim računima. Podizati radničke kolonije za muslimanske radničke porodice, za potomke samih legatora, to bi se protivilo računima za sakupljanje milionskog tezaurisanog novca u raznim oblicima. Šta dakle treba da se radi u pogledu Vakufa od kojeg, kako vidimo, nikakove koristi nema naša radnica i uopšte muslimanska žena? U ovom pogledu Ženski pokret nema legitimacije da ma išta poduzme. Međutim, ako on po jača borbu, i ako okupi muslimanske žene u svoju organizaciju, on će tu legitimaciju dobiti i time najposlije probiti puteve do pobjede, srušiti parazitsku upravu i sa pravom potomstva osnivača Vakufa učiniti da se pola imovine kufa troši samo i isključivo u socijalne svrhe, za zaštitu muslimanske porodice, a naročito i prvenstveno za zaštitu muslimanske radničke porodice.
20
2ENSKI POKRET
JANUAR - MART 1936