Ženski pokret

inženjera, i žene stručnjaci (lekari, ličnosti sa socijalnom spremom, stečenom naročitom studijom socijalnih nauka ili praktičnim socijalnim radom) čiji će zadatak biti pre svega: a) da vode strogu kontrolu o izvođenju zabrane noćnog rada za žene, o radu žena pre i posle porođaja; b) da se staraju o tome, da poslodavci otvaraju dečja skloništa prema zakonskoj obavezi, u kojima će voditi nadzor stručno žensko osoblje; v) da vode nadzor o higijenskim uslovima rada, naročito o ispravnoj ventilaciji, osnivanju kuhinja, umivaonica, odvojenih za muške i ženske, garderobama itd. Da se postigne što efikasnija zaštita materinstva za žene uposlene u industriji, zanatima, kućanstvu i poljoprivredi predlažemo: 3) Da se proširi zakon o osiguranju radnika i na poljoprivredno radništvo; 4) Da se uspostave propisi zakona o osiguranju radnika iz godine 1922 u pogledu roka osiguranja za sticanje prava na pomoć o porođaju, trajanja porodiljske zaštite, potpore za porođaje, opreme za dete i potpore za dojenje. VI STATUT EKONOMSKI a) ŽENE U JAVNOJ SLUŽBI Sadašnji položaj Prema zakonu o državnim službenicima građanskog reda iz godine 1931, koji je osnovni zakon za sve struke državnih i banovinskih službenika u Jugoslaviji, žene su potpuno ravnopravne sa muškarcima u pogledu prijema u službu, nagrada i napredovanja. Specijalni zakoni i uredbe o pojedinim strukama državne službe su to načelo pogazili, tako da imamo sledeće izuzetke: 1) Zakon o sudijama izrično kaže u čl. 2: »Ženska lica ne mogu biti sudije«. 2) Zakon o saobraćajnom osoblju, čl. 5 glasi: »Ženski službenici mogu se primiti u službu državnih saobraćajnih ustanova kao: telefonistkinje i telegrafiste u centrali, kao blagajnice bileta i kao daktilografkinje«. Taj član dakle isključuje žene sa višom spremom iz saobraćajne službe. 3) Uredbom iz godine 1934 uveden je za žene u poštansko-telegrafskoj struci »Numerus klauzus«, i to na sledeći način: broj ženskog osoblja sa nepotpunom srednješkolskom spremom reduciran je na najviše 30% celokupnog osoblja sa nepotpunom srednješkolskom spremom, sa potpunom srednjom školom na najviše 25% i sa fakultetskom spremom na najviše 10%. Dok se ne postignu naznačeni postoci, prijem žena u poštansko-telegrafsku struku je obustavljen. Uredbom iz godine 1935 ukinut je uopšte prijem žena sa fakultetskom spremom. 4) Uredbom iz godine 1935 smanjene su prinadležnosti udatim ženama u državnoj i samouprav-

noj službi, čiji su muževi takođe uposleni u državnoj, samoupravnoj ili privatnoj službi ili inače imaju dovoljno prihoda za održanje porodice. Ovi izuzeci sa zakonskom osnovom pogoršani su još i time, što se primećuju tendencije da se u javnoj službi očuva prioritet muškarca. Žene vrlo teško dospevaju na vodeća mesta i uopšte sve teže ulaze u državnu i samoupravnu službu. Kolikogod je zakon o državnim službenicima pravedan prema ženama u pogledu njihovog primanja u državnu službu, ipak postoje još struke kao što su diplomatska, opšta upravna, policijska i carinska, u koje žene, iako imaju potrebnu kvalifikaciju, do danas nisu prodrle. Predlozi i obrazloženje Shodno načelu ravnopravnosti oba pola i načelu da samo kvalifikacija i sposobnost smeju da otvaraju put u svaki poziv i na svaki položaj, a zbog ekonomske krize kod jednake kvalifikacije kandidata treba uzeti u obzir i njihove socijalne prilike, tražimo: 1) Da se ukinu svi izuzeci u zakonima koji se odnose na prijem žena u državnu i samoupravnu službu; 2) da se vrše postavljenja i unapređenja u državnoj i samoupravnoj službi samo na osnovi kvalifikacije i sposobnostii. 3) Primenu načela »za jednak rad jednaka nagrada« u pogledu prinadležnosti udatih žena državnih i samoupravnih službenica. b) ŽENE U PRIVATNOJ SLUŽBI Sadašnji položaj Položaj nameštenica u trgovini, industriji, bankama, itd., regulisan je u Jugoslaviji: 1) Uredbom o otvaranju i zatvaranju radnja i radnom vremenu pomoćnog osoblja (1929), koja predviđa između ostalog 8-časovno radno vreme u svima bankarskim i osiguravajućim radnjama, 9-časovno radno vreme kod zubotehničara i u grafičkim preduzećima, i 10-časovno radno vreme u svima trgovačkim zanatskim radnjama. Prekovremeni rad plaća se sa 50% više od redovnog rada. 2) Zakonom o radnjama (1931) koji reguliše između ostalog i lična prava služboprimca, i to: način plaćanja prinadležnosti (ali ne utvrđuje visinu prinadležnosti), službeni otkaz, nedeljni i godišnji odmor, koliktivne i pojedinačne ugovore, otpravninu, i postupak u slučaju bolesti. Kroz oba ova zakona sprovedena je potpuna ravnopravnost žena i muškarca. Odredbe su povoljne za služboprimca. Uprkos ovih povoljnih zakonskih odredaba, položaj privatnih nameštenica nije povoljan. Usled nezaposlenosti kao posledice ekonomske krize, ponuda radne snage je bila veča od tražnje; zato se razvila jaka konkurentska borba, u kojoj su žene

12

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

Јануар-фебруар