Židov

ŽIDOV

= ii AJ’HUDI =

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

1. travanj 1918. - ZAGREB -19. nišan 5678.

Seder.

Za seder se ne sjeda samo tako. Cijeli život Židova stoji barem kroz 8 dana, kod siromašnijih još i puno dulje u znaku očekivanja Pesaha i pripravljanja sedera. Kućedomaćina imade stotinu sitnih briga, dok pribavi vino, meso i drugo. Siromasi bježe dvostrukim marom za poslom i zaradom, jer Pesah stoji novaca. Domaćica pere, redi, čisti. 14. nišana posle prvorodjenci. To je njihov dan, njihov post. Oni si postaju svijesni važnosti i odgovornosti, što je imaju prema obitelji i židovskom narodu kao sinovi, kao prvorodjenci toga naroda. Na večer u dupkom punom hramu svečana služba božja. Duh Pesaha već je posvema ovladao Židovima, duh agade je uljezao u svačije srce: „Tko je gladan, žedan i oskudan, neka dodje, da ga nahranimo, napojimo i nadarimo.** Na vratima hrama je velika jagma za ono nekoliko najsiromašnijih, kojima nije moguće, da za vlastitim stolom drže svoj vlastiti seder. Svaki od balei?atima hoće da si osigura barem jednoga gosta. Siromasi su zato u velikoj cijeni i ugledu. Njihovo siromaštvo nije poniženje i bol, kada polaze u tudje kuće, da sjednu za tudje stolove i da jedu tudji kruh „kruh gorčine' 1 , oni ne primaju, nego iskazuju milost svojim gostodavcima. A sada tek počinje seder: U svakoj židovskoj kući svečano urešen stol, oko stola sakupljeni svi članovi obitelji, na čelu stola otac obitelji, patrijarka kralj, do njega žena kraljica, unaokolo dječica kraljevići. Svi čitaju istu prastaru agadu, svi pričaju iste priče, pjevaju iste pjesme, čitaju, pričaju i pjevaju jednim te istim glasom jedne te iste prastare melodije. Sve isto kao lani i preklani, kao za života djedova i pradjedova, kao pred stotinu i tisuću godina. U svakoj židovskoj kući i na obalama Jordana, kao na obalama Dunava, Sprceve, Themse* Seine i Visle, jedan te isti duh, jedna te ista svečanost, jedna te ista manifestacija. „Izlazak iz Micrajina neka Ti bude, kao da si ti sam robovao Faraonima. Nije Bog samo tvoje pradjedove oslobodio i poveo u zemlju otaca, nego je upravo tebe i tvoju djecu oslobodio i poveo u obećanu zemlju. Dužnost je vaša, da vašoj djeci pripovijedate 0 Pesahu, da im uvijek ponovno o tomu pripovijedate i tumačite. To je vaša dužnost, pa bili vi neznani kako bogati, moćni, pametni, obrazovani, jer što više o tomu znadete pripovijedati, to je veća vrijednost u tome“. To je duh Pesaha, sedera, agade. Nema naroda, nema vjere, koji bi mogli pokazati na ustanovu, koja bi se po bogatstvu 1 ljepoti tradicije, po znamenovanju i svetosti mogla s time porediti. Tu je konce-

trirana i manifestirana jedinstvenost, žilavost sposobnost i nadobudnost židovskoga naroda. Ma kuda Ahasver došao na svojem tisućljetnom putu kroz galut i ma što doživio i preturio, on uvijek jednako slavi Pesah, uvijek jednako drži seder red : čuva istorijski narodni i vjerski kontinuitet, njeguje tradiciju, brani svoje uvjerenje i cijeni svoje narodne ideale. Seder završuje s nadom; „Lešono habo-o birušolajim!“ Svijestan židovski narod znade i osjeća da nema smisla slaviti u galutu „PesahMicrajim“, Pesah-prošlosti, ako nemamo nepokolebivu nadu i vjeru u ~Pesah-Leatid“, Pesah budućnosti, ako nema vjere, da ima izlaska i iz ovoga galuta i da se mora naći izlazak iz galuta, da se može, ako se hoće provesti povratak židovskoga naroda u židovsku zemlju i da se laj povratak mora htjeli! Seder, ta tisućljetna ustanova židovskoga naroda, poprimila je ljepotu i pojeziju tisućljetnog herojizma židovskoga naroda. Zato seder čini neizbrisiv dojam na svakog Židova, koji j, rub i samo jedanput pribivao pravom sederu. Zato je obdržavanje sedera jedno izvanredno jako odgojno sredstvo uopće, a židovsko odgojno sredstvo napose. Šteta, da je iz tolikih židovskih kuća zapadne Evrope nestalo sedera. Prilike, koje su omogućile nestajanje sedera na zapadu, to su one iste prilike, koje su stvorile odurne tipove maušia i renegata i koje su stvorile duševni JudennoF zapadnih Židova. Uvedenje naših drevnih, lijepih židovskih običaja, a naročito uvedenje sedera, kadro je da više nego ma kakova predavanja i ma kakovi društveni pokreti doprinese ozdravljenju i normaliziranju života zapadno evropejskih Židova. U eri renesance židovskoga naroda, kada se čini da stojimo pred ispunjenjem tisućljetnih židovskih narodnih idejala treba nastojati, da seder opet dodje, do starog sjaja i uvaženja u svakoj židovskoj kući!

L. S.

Židovski narodni fond.*

Njegov program za budućnost.

U središtu budućeg rada moraju kao do sada biti dva glavna problema nacijonalne kolonizacije pitanje zemlje i pitanje ljudi. U skladu s time morati će se koncentrirali rad za Ž. N. F. na njegove dvije glavne svrhe na pravi zemljišni fond ili „nahla“ i na pionirski prinos zadružnog fonda. Nu ako želimo, da Ž. N. F. postane regulatorom i odlučujućim faktorom u palestinskoj zemljišnoj politici tezemljodavcem velikoj masi neimućnika i manje imućnih, tada mu moramo privesti mnogo veće kapi*) Vidi br. 4. i 6. iz g. 1918).

tale nego do sada. Prvi agronomski stručnjak Ž. N. F., agr. ing. J. Oettinger, izračunao je da vrijednost zemljišta iznaša prosječno l / 3 izdataka za naseljenje jedne obitelji (vidi Ing. agr. J. Oettinger; „Methoden und Kapitalbedarf judischcr Kolonisation in Palestina*‘ J. N. F. Bibliothek, No. 3. izdao glavni ured Ž. N. F. u Haagu). Da se uzmognu osnovali 30 kolonija po 100 obitelji potrebno je po njegovim osnovama po prilici 75 milijuna franaka. Od toga se mora potrošiti za zemljište i nužne amelioracije 25 milijuna franaka. Drugim riječima, želimo li osnovati prvih godina nakon utanačenja mira u cijelom 30 kolonija t. j. židovsko seosko pučanstvo od 30.000 duša pri čem bi se, prema stečenom iskustvu židovsko pučanstvo u gradovima povećalo za daljnjih 30.000 stanovnika, želimo li dakle stvorili na taj način bazu opstanka za 60.000 Židova u Palestini, tada moramo Žid. nar. fondu staviti na raspolaganje najmanje 25 milijuna franaka. To samo po sebi nipošto nije puno. Prije 15 godina postavismo si ciljem da namaknemo iznos od 5 miijuna U tom je razdoblju izgradio Ž. N. F. svoju organizaciju i našao put židovskim masama. Pripravnost židovskog naroda za žrtve, pogotovo nakon ratnih patnja, u velike je porasla. Znamo, da ne smijemo više davali samo male darove Ž N F„ želimo li zbilja radom osvojiti Palestinu. Minimum od 25 milijuna franaka za zemljište od 30 kolonija je stoga posve realna mogućnost. Već prije rata postigao je Ž N F. godišnji prihod od 1 milijuna franaka, a za vrijeme je rata bio taj rekord već prije svršetka godine 1917. premašen. Nije više utopija da bi Ž N F. u dogledno vrijeme mogao polučiti osigurani krajnji godišnji prihod od 3, s—lo milijuna franaka. Tada će moći pristupiti i većim, opsežnijim osnovama. Agr. Oettinger računa, da bi naselenje od sto hiljada obitelji koje jeraju poljodjelstvo te sačinjavaju pol miijuna duša(što bi odgovaralo osnutku Židov, seoskog pučanstva od jednog milijuna), iziskivalo okruglo dvije miljarde franaka. Prinos Žid. nar, fonda za nužno zemljište (po prilici 3 / 4 milijuna hektara) kretao bi se oko iznosa od 600 do 700 milijuna franaka. Nismo skromni, a ne smijemo ni bili u svojim ciljevima. Vrlo skromna osnova da osnujemo slijedećih godina 30 većih kolonija na zemljištu N. F., ne iscrpljuje nipošto mogućnosti u Palestini i naša očekivanja. To će biti samo dobar početak sistematske kolonizacije, gdje ćemo se okoristiti školarinom, koju smo do sada platili. Koji narod, pa i onaj, koji je raspolagao sa jakim državnim aparatom, nije počinjao pogrješaka pri koloniziranju nove zemlje. Svi su učili iz svojih vlastitih zabluda. To isto činit ćemo i mi u Palestini. Tako ne ćemo kao do sada stvarati malene ko-

■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■a š : ■ Dopisi za uredništvo i upravu šalju se na ■ J adresu ZAGREB Draškovlćeta H1.36.1.1(it. (Lav Stern). r ■ 8 ; Rukopisi se ne ; ; vraćaju. ■■■■■■■■■■■■■■■

God. 11.

■ ■ ■ ■ • ■ Izlazi dvaput mjesečna. i ; Pretplata: ’ Godišnje K 10, « polugodišnje K 5, četvrtgodišnje K 3 Pojedini br. 4« fil. I I ■■■■■■■■■■■■■■■■■•■■■■■■•■■

Broj 7.