Židov

lonije na malom mjestu bez dostatne re. zerve zemlje za raširivanje, te sa malim brojem obitelji, koje se ruše pod teretom velikih općinskih izdataka (za škole, liječnika i t. d.) Steći ćemo komplekse zemljišta koj> su dosta veliki, da se na njima naseli ICO obitelji kolonista i radnika, te da se opremi sa nužnom zemljišnom rezervom, koja ima podati koloniji mogućnost porasta i raširivanja. Ali zemljište ne će se kolonistima dali u nepripravljenom neamelijoriranom stanju, kako se to do sada dogadjalo, isisano i izrabljeno zastarjelim arapskimm ekstenzivnim metodama rada. Zemljište morati će se učiniti prikladnim za moderno gospodarenje, te će ga valjati poboljšanjima dovesti na stanoviti stepen produktivnosti. Sa za to potrebnim investicijama ne mogu se opteretiti novi kolonisti. ŽN F. neka ih nosi te neka ih priračuna vrijednosti poboljšanog zemljišta pri odmjerenju zakupnine, koja mu se ima plaliti. Ljudski materijal birati ćemo strogo. Ne može preko noći niti samim palestinskim zrakom iz židovskog gradskog stanovnika postali farmer ili poljodjelac. Mora prije da radi u palestinskom gospodarstvu da uzmogne postati samostalan farmer ili korisni član radničke zadruge. Od naših ćemo nasljednih zakupnika prije svega tražiti, da sami rade. Moraju biti u stanju da obradjuju svoj posjed vlastitim rukama uz pomoć obitelji. Na taj način najbolje ćemo izbjeći pitanju tudjega rada. Za gospodarstva koja neraogu biti bez rada uz naplatu, biti će poskrbljeno naseljenjem nužnog broja radnika kao polukolonista u svakoj koloniji. Ali svakom radniku biti će dana prilika, da od Ž N F. dobije u zakup više zemljišta, da se može, bude ii imao sredstva i sposobnosti, podići od polukoloniste do samostalnog, slobodnog farmera, jednako će ŽNF. unapredjivati radničke zadruge koje se žele naseliti na njegovom zemljištu, te će dati radničkoj klasi mogućnost, da dodje do kolektivne samostalnosti. Opseg za jednu obitelj nužnog zemljišta nije prosječno jednak. Za gospodarstvo povrća, koje se mora vodom natapati ili za radnički dom dostaje 20 dunama (2 ha 5 acres), a katkada i manje. Za gospodarstvo žitom potrebno je 300 —250 dunama (po prilici 20 ha 5O acres). Medju obim granicama leže gospodarstva raznih veličina od 40, 75 i 100 dunama već prema tomu, da li se sade naranče ili ~suhe“ voćke, ili se više proizvadja krma za blago, koje daje mlijeka i mesa, ili dali se ove razne kulture kombiniraju. Prosječno može se uzeti, da potrebno zemljište za jednu obitelj iznaša 100 dunama. Vrijednost ovakog zemljišta je po prilici 5000 franaka. Svi se prihodi Ž. N. F. koji nisu opredjeIjeni za jedan od njegovih zakladnih ogranaka (Zvveigfond), upotrebljavaju za kupovanje zemljišta. Medjutim izrazili su naši prijatelji želju za uvedenjem dara. koji odgovara komadu zemlje stanovite veličine. Tako se je uvelo darivanje zemljišta ili darivanje jadnog dunama zemljišta (od 50 franaka, ili 2 L). Takovim darom daje svatko ŽNF. mogućnost, da stekne u Palestini jedan ili više dunama zemljišta, koji se pod imenom darovatelja unašaju u posebnom zemljišnom katastru Ž N F. U skladu sa većim zadaćama poslije rata, za koje se pripravljamo, pokazalo se nužnim, da stvorimo zemljišni dar višeg stepena. Uvedena je stoga ~nahla“, dar od 5000 franaka, koji odgo-100 dunama. Čim više takovih darova Ž. N.F. pritječe, tim više farmerskih i radničkih obitelji moguće mu je naseliti.

Akcija za darovanje ~nahle“ mora sada postati središtem našeg rada za zmeljišni fond, koji je prava svrha Ž.N.F. Svako se društvo, svaka grupa, svaki grad, svaka zemlja mora po nadležnoj organizaciji kontingentirati-t. j. mora se osigurati namaknuće stanovitog broja nahla-darova po dotičnoj korporaciji. Budu li prijatelji ŽNF. ispunjavali svoju dužnost, budu ii svi shvatili veličinu vremena, tada ne će biti teško ŽNF. tako opremiti, da će moći skoro po dovršetku rata započeti da stiče po nekoj osnovi velika zemljišta.

Gertisalemme liberata.

A. S. Povodom zauzeća Jerusalema po Englezima napisao je hrv. publicista g. V. Lunačck, zanimljiv podlistak, koji je izišao 10. ožujka 1918. u „Obzoru" a pod naslovom „Ocrusalemme liberata". U ovom sastavku riše autor dojam oslobodjenja Jerusalima iz vlasti Turaka na kršćanski svijet uopće, zatim na Jugoslavene i Židove. Priznajemo da su izvadi autora, u koliko se tiču nežidova, odista u skladu s činjenicama. 1 neke primjetbe, koje se mogu ticati samo stanovitih inđolvntili, asimiliranih skupina židovstva, donekle su pogodile pravo stanje. Medjutim.svi su ostali izvodi o dojmu oslobodjenja Jerusalima i Palestine na židovstvo, puni neispravnosti i nevoda, koji su posve u opreci s činjenicama. Čovjek se upravo mora čudom čuditi, kako može jedan ozbiljni publicista pisati o židovskoj temi, a da si nije uzeo truda da dublje zaviri u istoriju cijelog židovstva, i da bar donekle upozna pokrete religiozne i narodne duše židovskih masa. Evo odlomka o Židovima iz spomenutog po'dlistka; „Tko misli tteafcs na to, da se tu završila golema, a posve zaboravljena tragika dvanaest plemena Israela, pa da ni onda nije bilo nijedne duše, da se digne, da to spriječi, da pridigne narod, koji nije ni valovlje Crvenog mora moglo da proždre. Tko misli danas na junačke patnike Judeje, 0 majci Makabejaca i njezinih sedmero sinova? Tko misli danas na crne pramove Židovke, koje su rezale kosu svoju da namjeste istrgane tetive na lukovima branitelja Jerusolimskih, a od nasrtaja Titovih legija? Tko imade danas, kada je opet Jernsolim u rukama onih, koji znadu za tu tužnu tradiciju, smi-la za nju? Zar Židovi? Raspršeni po svijetu, lišeni domaje, ota čb i ne i tradicije, otudjiše se postojbini svojih djedova. Ne mare za nju. Ni trublje jerihonske ne probudiše u njima osjećaje sitnog Davida, temperamentnog Saula i herojskog izgibanja Makabejaca. Sitni se Davidi sklonuše naravno ladanje ili u velegradska predgradja, zadovolfavajući se sa malenim dobitkom. Temperamentni Sauli baciše se na velike dobave živeža i na igranje na burzi. Potomci Ašakabejaca sjede po vojnim kancelarijama, obavljajući nejunačku lokalnu službu. Ni čedne Ruth nema. Bontoni potisnuše pramove zlaćanog klasja. Junačke Judite ne mogu više ni obrezivanja gledati, a smiona i lukava Dalila dala se na posve drugi posao. Pa šta ih se onda tiče. ako je Jerusolim pao i u čijim je rukama.' Uzalud se pronio svijetom glas, da će se i opet obrazovati kraljevstvo judejska. Pa ipak Židovi se ne miču. Predlažu se osnove glođe židovskih kolonizacija u Palestini ali za onu sitnu i siromašnu židovsku raju, koja mora i u miru trpjeti prekor, da pije krv iz übijene krštene nejačadi, dok se oni, što su od njih potekli 1 nad nje se izdigli, kite barunskim krunama, nastojeći kako bi zatajili što više aristokratizam svog plemena i zamijenili ga izvanjim sjajem tobožnjeg gospodstva parvenuja, da se uturaju u kud i kamo mladje narodne tradicije, zaboravljajući na svoju, što se krvavo vuče od piramida egipatskih do ruševina babilonskih.

E da je još u životu veliki Montefiore, čije se ime spominje u svako predvečerje sabbata, on bi ih možda prodrmao dozvao im u pamet što su i od kuda su. Ali ovako bez vodja, bez domaje i otačbine, rasijani po čitavome svijetu, bez narodnog osjećanja, izgubivš/i svaki smisao za svoju tradiciju, što će im domaja pradjedova, što će im Judeja, otkuda im ime. Ta oni se njega sjećaju samo kao pripadnici bogoštovne općine, kod svečanosti sjenice kad tepaju lulab, pa gledaju na one pravovjerne svoje drugove, koji se još ponose svima onim, što su ovi zaboravili, sa prijezirnim posmjehom kao na nesavremene i naskroz nepraktične duše! Sve to nema vrijednosti, pa da padne stotinu Jcrusolima!" Svatko, tko je donekle upućen u židovske prilike odmah će pogoditi, da su zaključci gosp. Lunačeka sagradjeni na opažanju vrlo neznatnog dijela židovstva i to onoga, koji nije baš najbolji. Novi život, što struji kroz židovstvo autoru je kanda posve nepoznat. Jer kako bi inače mogao ustvrditi, da »niti jerihonske trublje ne probudiše n njima (Židovima op. nr.) osjećaje . .. herojskog izgibanja Makabejaca«. Tako može pisati-samo onaj. koji nema pojma 0 junaštvu židovskih »Samoobrana« u doba pogroma; koji ne zna za btzprimjernn požrtvovnost i gorljivost tolikih Židova, muževa i žena, u revolucionarnom pokretu i za njihovo junačko podnašanje grozota sibirskih i drugih tamnica. Tako može pisati samo onaj, kojemu je nepoznato herojsko izgibanje Židova na barikadama u borbi, koja je srušila carizam i kojemu je nepoznato od odlučujućih mjesta priznato junaštvo nebrojenih, Židova, koji na svim frontama stičn najviša odličja, krvare i ginu u mnogo većem broju, nego što to odgovara postotku, što ga sačinjavaju u pučanstvu. Čini se, da je autor prespavao i povijest židovske kolonizacije, jer bi inače znao za heroizam pionira u Palestini, # koji s oružjem u ruci i u neprestanim krvavim kreševima s razbojničkim beduinima, divnom ustrajnošću i srčanosti, obradjuju zemlju svojih otaca. Jest, s ponosom smijemo reći, da imademo novo koljeno junačkih Makabejaca, kojima se dostojno pridružiše vjerne Ruthe i junačke Judite! Sve njih rodilo je doba preporoda židovskog naroda, kao što je ovo sudbosnosno vrijeme obdarilo židovstvo takodjer s dovoljno, po umu i značaju, odličnih vodja, ljubimaca stotine hiljada svojih s demenika. Spominjemo samo, izmedju ostalih, velikog Herzla, koji zasjenjuje plemenitog Montefiore-a, čije se ime dakako ne u svako predvečerje sabata, kako g. Lunaček veli. A što se tiče »nejunačke« lokalne službe, to se s njome rado bave, naročito dandanas, i potomci junačkih graničara, kao što se dobavom živeža takodjer rado bave 1 potomci junaka s Kosova i Krbavskog polja. A ako g. Lunaček veli o Palestini da Židovi ~ne mare za nju" i da se uzalud pronio svijetom glas, da će se i opet obrazovati kraljevstvo judejsko i da se ~ipak Židovi ne miču"; ako veli, da Židovi nemaju narodne svijesti, da su izgubili smisao za tradiciju i da uopće ne mare za domaju pradjedova, tada je sve to takav anahronizain, da mu nema primjera. Zar g. Lunaček ne zna. daje nacionalni život Židova, naročito gdje žive u masama, toliko svij estan i jak, da je postao znamenitim političkim faktorom mnogih zemalja. Zar ne zna g. Lunaček, da c i j o n. pokret, koji leži za osnutkom žid. domaje u Pale-> stini, te ekonomskim, tjelesnim i duševnim preporodom židovstva, broji na stotine hiljada pristaša, pa je postao svjetskim

STRANA 2.

»ŽIDOV« (HAJ’HUDI

BROJ 7.