Židov
u Evropi izadju iz auarliije, u kojoj se sad nalaze, to može da bude sredstvima, po ko. .iima suifi zadobili slobodu i blagostanje više od ikoje druge zemlje, a to će reći supremacijom PnaA-a. Što se tiče drugog Osnovnog kamena, o kome sam govorio, i koji se neposredni je odnosi na naš današnji sastanak, neka mi se dozvoli reći Ovo; neprestano je sada na usnicama. nova riječ, autonomija. Ne mislim, doista, da je to nova l stvar. Ona za cjelo nije nova u bratskom carstvu. Ovo je carstvo uvijek nastojalo, da dade svim narodima, koji ga sastavljaju, auto. noaniju, koliko su bili kadri, da je imaju. Uvjek smo nastojali, da dademo svim narodima svoga carstva potpunu slobodu i potpunu jednakost pred zakonom. Zaklinje nas se, da poštivamo načelo političke autonomije; ali ja opetujem, brdsko je carstvo bila prva organizacija, koja je naočala svijet ova načela i jedan od velikih uzroka, kojih radi smo ušli u ovaj rat, jest, da damo svim narodima pravo, da sami sobom Vladaju i da prosljedjuju svoje zadatke ne uznemirujući se od prijetnja svoga jačega susjeda. Jedan od najvećih korak®, koje smo učinili u tom pravcu po indme mišljenju najveći s izvjesnih gledišta! jest naše priznanje cijOnističkog pokreta. To jS prvo organizatorno naprezanje, koje smo poduzeli u onome, što će, nadalm se, hiti nova organizacija svijeta iza rata. Ne kažem, da je to jedino, što je sadržano u ovome velikome pokretu. Nije to samo ' priznanje jedne narodnosti, to je više od loga. Ovaj se pokret osniva na velikom idCalu, o kome vam se govorilo ovo prije podne, a s moje bi strane bilo preuzetno, da Vam o njemu govorim. Ta nije, da pravo kažem, porodjaj jednog naroda, jer židovski je narod kroz vijekove tlake i robovanja čuvao osjećaj svoje narodnosti, kao malo koji narod; ali ako to nije porodjaj naroda, držim, da možemo reći, do je to preporodjaj naroda. Ne ću da proričem. koje krajnje posljetku može imati ovaj veliki dogOdjaj, ali, što sa mene tiče, držim, da će imati neprocjenjiv utieaj u •istoriji svijeta d posljedice, kojih niko ne može da predvidi, u budućoj dstoriji ljudskoga roda. GOVOR PUKOVNIKA SIR MARK SVKESA. 2. decembra 1917. u o])Cri u Londonu. Kad se pomisli na godine, koje su prošle, na goleme perijode istorije, koje su iz med ju onoga, što je bilo i onoga, što je obećano danas, čovjek je uistinu zapanjen, da, zapanjen od mogućnosti perspektive, koja se pred nama otvara ... Možda i Vi vidite, kao što ja to vidim, jednu Aziju pokritu ruševinama d jednu Europu, što se kupa u krvi. Možda vidite te dvije stvari i ja Vas molim, dal shvatite, e je možda Vaša sudbina, te budete mostom izmedju Azije i Evrope, da donesete duševnost Azije u Europu, a vitalnost Evrope* u Aziju. Ja čvrsto vjerujem, da je to misijal cijonizma. Vidim ovdje nešto mnogo veće nego sam san lige naroda, nešto, što je san lige plemena i napokon lige ideala. To je velika vizija; i to je, što može da bude što velim? To je, što je pred nama Ali niko ne shvaća; bolje od mene ja poznam to pitanje, bar donekle, i zato
se ii sud jajem smiono reći da pred Vama iiua pogibli, poteškoće i zapreka; ali i gospodo, vrijeme* Vaše kušnje bilo je dugo. VaJša je škola, škola protiv, trti na; Vj možete s mirom gledati u poteškoće, jer Vi ćete ih pretnritd. Ne očekujem nikakvu magičnu preudezbu. Ne; ali vjerujem, da ulazite u epohu/ prijelaza, koji će biti velik, blagotvoran i nesuzdrživ. To je ono, što Vas čeka. * Jest, ja držim, da se Vi spremate, da uspostavite vlast, koja ne ć-e biti ni vlast krvi, ni vlast novca. nego gospodovanja intelektualne sile. Vjerujem, da ćete vidjeti u Palestini velik centar ideala, koji će razasuti svoje zrake po svim krajevima svijeta, gdje bude Vašeg plemena- I ako ima jedna stvar, koja me veoma raduje danas, to je saznanje, da u Ovaj odlučni čas svoje »storije ni jeste mislili samo na sele, već da ste mislili kasnije ćete se rado sjećati te činjenice da nijeste, kažem, mislili samo na sebe dok se ispred Vaših očiju razastro sjaj nade oslobodjenja nego na Vaše drugove u nesreći. ma Armence ? Ar ai e. Manifestacija zastupnička srednjoevropskih narodnosti u Filadelfiji. Dne 25- oktobra aasijedlao je u Filadelfijti kongres jiOtlačenih srednjoevropskih narodnosti. Kongresu predsijedao je današnji predsjednik česko-slovaeke republike Miasaryk. Sadg; smo iz Amerike putem ‘eijomiistučkog centralnog biroa u Londonu primili vrlo ukusu© opremljenu adresu ua engleskom i jevrejskom jeziku, što ju je kongres upravio javnosti. Priopćujemo doslovni sadržaj aldresć: Nakon trodnevne konferencije zastupnika srednje-evropskih narodnosti 1 , u kojoj su raspravljani problemi budućih odnosa, prihvaćena je ova deklaracija: * Kongres sred ujo . evropskih naroda, sakupljen dne 25. Oktobra 1915] u Independence hali, Eiladelfpja, Pennsylvamia, Lnited states of America, koji reprezentnje zajedno više od 50 milijuna ljudi, što no čine lanac naroda, koji stanuje izmedju Istočnog mora, Jadranskog mora i Crnog m °ra, a) kojima pripadaju: Cehoslovaci, v, Jugoslaveni, Ukrainci, Rusini, Litvini, Rumunji, tal i janski iredentisti, grčki iredentisti, Albanci' cijoniste i Jermeni, koji su ui cijelosti, ili djelomično j>od tudjimskim gospodstvom, izjavljuju ovime srčano s punim prižnanjean pomoći i potpore, što su ih vlada i naivni Amerike i -države antante pružile našim narodima, u ime naše braće kod kuće, da stavljamo sve narode i po. moćnai vrelai ma raspolaganje svojim saveznicima protiv zajedničkoga neprijatelja, ai da cijeli svijet sazna, što smatramo bitnim i temeljnim načelima, koja bi imala da se prihvate u ustavima naših ne. zlatvisnili naroda, kao i ciljeve naših zajedničkih i sjedinjenih akcija, zakljućul jemo ovime i potpisujemo slijedeće kao temeljne principe za sve slobodne narddfe: 1. Da sve vlade imaju svoju vlast izvađati iz odobrenja vladaniih. 2. Da je neotudjivo pravo svakoga naroda, da svoju vladu organ izu je na takovim temeljima i u takovim formama, koje su rio njegovu uvjerenju podesne, da najbolje promiču njegovu dobrobit, njegovu sigurnost njegovu sreću.
3. Da se uzmOgmi slobodno, prirodno i normalno razvijati ideali svake države, u koliko to ne bi povrijedilo ili ugrozilo sveopće interese. 4- Da ne smije da bude tajne diplomacije i da bi se svi predloženi ugovori i utanaćenja med ju narodima imali prije njihova prihvata i ratifikacije objelodaniti. 5. Da u to vjerujemo, da bi naši narodi, koji imaju srodne ideale ii ciljeve, morati ujediniti svoja nastojanja', dai osiguraju slobodu svojih pojedinih naroda u svrhu prOmioajnjai sveopće dobrobiti* a u pretpostavci, da ovakovo ujedinjenje dopri•naša miru ii dobrobiti svijeta. 6. Da se stvori .jedna liga naroda svijeta sa zajedničkim i obavezaltnim ugovorom, prema kojemu bi se iskrenom i praktičnom suradnjom osigurali a pravednost, a po tome i mir izmedju naroda. Tijekom naše povijesti bili smo roliovi i žrtve agresivnih i egoistićfcih naroda i autokratskih dinastija i silom oružja potlačivani. Mi smo morali da dopustimo uništenje svojih gradova, nečuvena nasilja u svojim domovinama, a mi smo us. ivrkos tiranstva naših ugmjebavača ♦izdržali svoje ideale. Bili smo lišeni zasebnog zastupstva i pravednog postupka oduzelo nam se pravo slobode govora i pravo, da se slobodno sastajemo i da tražimo pomoć protiv nepodopština zabranjen nam je bio slobodan i prijateljski! saobraćaj s nagim bratskim državama i maši su muževi bili prisiljeni na ratovanje protiv braće i prijatelja srodnih rasa. Potpisatelji ove deklaracije i zastupnici drugih nezavisnih naroda, koji će ovdje |otpisati svoja imena, obvezuju se ovime u ime svojih naroda da će se zajednički boriti, e da se ova nepravda popravi, kako nevolje svjetskog rata ne bi bile uzaludne; i da Ovdje iznesena temeljr l ua načela budu poprimijena u organičkim zakonima cn ; h vlada, koje budu naše narodnosti kasnije postavile. T. G. M asar y k. I. M. H i 1i n s k i. Dr. Hinko Hinković. Nicholias Ceglinsky. GregOry Ignate Zeatkovich. Thomas Novu s-N ovu s e n iia ny. Captain Vasile Stolca. Charles G. Toma z o 11 i. Christos Vasil C a t s a t i. Christo A. D a k o. Ittamar B e na v i of Jerusalem. G. Pa s d ernila d j ii a. j
Mi i Jevreji
(Uvodnik »Epohe« u Beogradu od 24. oktobra 1919.) U uedelju 20. o. mj. izvršeno je osveće. nje doma novoosnovanog Jevrejskog Nacionalnog Društva u prisustvu zvatnionih Izaslanika Ministarstva Presveto i Vera. Prisustvo zvatničnih predstavnika države na ovoj svečanosti je jedan dokaz naše venske i nacionalne tolerancije, koja je tradicionalna u Srbiji i koja eto, prelazi i na naše novo Kraljevstvo. I sam malen, porohljavan 1 gonjen, srpski narod je vazda i’ rečjii i delom bio na strani gonjenih i onda nije nikakvo čudo, što je odmah, čim je Engleska u toku rata izjiatvila želju za osnivanjem jedne jevrejske države u Palestini, i mala Srbija, odmah za velikom Engleskom, naja-
BROJ 33.
»ŽIDOV« (HAJKUDI)
3