Židov

administrativni materijal za njezine svrhe se mogao stvoriti, jer je imala nemoguću zadaću posredovanja između dva tijela, koja su jedno od drugoga bila udaljena kao polovi : vojnička administracija, hladna, nepomična i promišljena s jedne strane, a Židovi, razdražljivi i impulzivni s druge strane. Nije bilo članova, cij nističke komisije, koji bi bili u stanju imati shvaćanja i za Engleze i za Židove. Posljedica je bila, da su nastali konflikti, po sebi mali, ali sa ozbiljnim skupnim efektom i administracija je postala protucijonistička. Komisija je nadalje trpila od toga, što su se osobe u njoj često mijenjale. Bila je neke vrste koridor za osobe, koje su došle onamo na nekoliko mjeseci. Bilo je vrlo malo ljudi, koje bi se bilo moglo pozvali, da idu u Palestinu i da tamo ostanu kroz godine. Novi razlog trvenja bio je ‘•j. što su palestinski Židovi sami tražili, da budu zastupani u komisiji. On sam (Weizmann) na svoju je odgovornost isprva to otklonio. Pored svih tih prilika bilo je neminovno, da komisija nije mogla mnogo konstruktivno raditi u Palestini. Osim svojih dnevnih saobraćaja s vladom, što je često bila neugodna stvar, komisija je imala nastojati, da Židovi živu u dobrim odnosima s Arapima. To je iziskivalo mnogo pregovora s arapskim vođama, koje su, u glavnom, imale dobar uspjeh. U pogledu uautarnje situacije komisija je trebala mnogo spretnosti, da se održi iznad partija; stvar je to veoma teška u zemlji, gdje su partije tako brojne kao u Palestini. Komisija se, dakako, napadala sa svih strana. Ne će poricati, da su njezini članovi počinjali pogreške, ali više se nije prema prilikama dalo uraditi. Osnovni spor u Palestini je između dviju vrsta kolonista —Rothschildovih i cijonista. Ne će da omalovaži djelo prvih, koji su u svoje doba bile jednako dobre cijoniste kao i drugi te su nastojali oko preobrazbe puste zemlje u vrt u Palestini. AH propustili su stvoriti židovsko selo i židovsku seljačku klasu. To je bila tečevina kašnjega razdoblja, koje je nastojalo, kako bi ruske Židove obratilo u seljake. Bilo je rđavo, da su strukovnjaci u konfliktu između ove dvije sorte, umjesto da se ograniče na fakta, zauzeli partiju, što je dovelo do napadaja na cijonističku komisiju. Jedini stvaralački rad cijonističke komisije bio je na polju uzgoja, a ni ovaj nije bio potpun. Nije bilo postojanosti i tradicije u njezinu školskome sistemu, a veza između uzgoja i života bila je nedostatna. Jedini lijek u sadašnjoj situaciji jest jedinstveni sistem i dovađaaje novih elemenata u Palestinu. Židovi ondje boluju od hipertrofije i uzimaju se preozbiljno. Nestašica stvaranja nije pogreška cijonističke komisije, već je uzrokovana prilikama. Ostali dio prije podneva posvećen je diskusiji o tečaju daljnje rasprave i o imenovanju raznih komisija. Po podne dr. Motzkin predlaže 7 komisija. Zaključuje se imenovanje od 8 komisija: politička, palestinski rad, palestinske financije, kultura i uzgoj, organizacija, financije organizacije, narodni rad u dijaspori, židovski svjetski kongres. 6\ . nta. Generalnu debati. iV< rabi Fi s c fini a n (palestinski mizrahi). Veli, da se nakon izjave vođa i naknadnih primjedbi dra. Weizmanna manje zna o Palestini no prije. Tvrdnja dra. Weizmanna, da je a»-

ttašica sposobnih ljudi bila uzrokom, što se u Palestini nije više uradilo, smatra uvredom za židovski narod. Cijonistička je komisija pogriješila, što se nije ogledala za sposobnim ljudima; ona nije ništa učinila, da spriječi iseljivanje Židova iz Palestine, da nad« sredstava i puteve, e da ih zadrži u zemlji. Cijonističke vođe ovdje i u Palestini nijesu se imale pačati u pitanje učestvovanja Židova u Erec Jisraelu u izborima. Kritizuje vodstvo, što nije uvažilo zahtjeva konferencije mizrahi u Londonu, da postavi dva uzgojna odbora. Protestuje protiv povrede Sabata po studentima u školama pod kontrolom vaada hahinuh. Pledira za toleranciju sa strane neortodoksnih za osjećaje ortodoksa. Cijonistička komisija nije ništa »činila za sklad i mir između raznih dijelova židovstva u Palestini. Dr. Th o n zahvaljuje britskoj vladi i izrazuje povjerenje vodstvu. Njegovo zadovoljstvo ne može biti potpuno, dok se ne pusti Jabotinsky iz zatvora. Prijedlog Myerov na ograničenje vremena govora na 15 minuta otklanja se nakon protesta dra. Nordaua i đra. Vahude. Ben Gori on (Palestina) žali se, da je Weizmann dao „kratku skicu“ umjesto izvještaja o radu u Palestini. A i ta skica bila je više feljton nego izvještaj. Židovski narod nije nezahvalan i ne će zaboraviti onih, koji su mu pomogli u to doba. Ali jasno valja istaći, da Židovi ne idu u Palestinu, da služe interesima bilo koje vlade ili skupine vlada, nego židovskome narodu. Za vrijeme rata, pored gladi, blokade i turskih progona Židovi su bili u stanju da se održe. Kad su došli Englezi, svaki je imao pravo očekivati poboljšieu, jer je manje opreka bilo između evropskog Židova i Engleza nego između njega i Turčina. Nakon Balfourove deklaracije Arapi su shvatili, da britanska uprava znači židovsku upravu te su se izmirili s time. Kad bi se Židove u Palestini bilo prepustilo same sebi, oni bi bili u stanju, da urede stvar s britanskom upravom. Ali došla je cijonistička komisija i umjesto da radi kao posrednica između Židova i uprave, ona je postavila željezni bedem između njih. Posljedica je bila, da je uprava postala neprijazna prema Židovima, a po njezinim spletkama postali su i Arapi neprijateljski Komisija je priječila, umjesto da je unapredovala, harmoniju između samih Židova. Englezi su često opravdavali svoje držanje time, da se s Arapima mora računati kao s vojničkim faktorom. Ali bilo je oko 3000 vojnika u židovskim bataljunima u Palestini, a 2000 židovskih vojnika u drugim pukovima; Fejzal nije imao ni pola toliko četa. Treći dan. Sprincak (hapoel hacair, Palestina) veli, da svi priznaju velike tečevine vođa, ali se ne mogu zadovoljiti sano s političkim uspjesima izvan Palestine. Tri su godine, otkako je cijonistička komisija poslana u Palestinu, a ništa se još nije ondje uradilo. Još nijesu otvorena vrata u Palestinu; nikakvi praktični rad nije ondje započeo. Komisija je razvila samo veliku karitativnu djelatnost, ali ne konstruktivnih impulza. Učinila je Palestinu zavisnom o Loudonu, a to nije bio dobar odnošaj, te je pogubno za budućnost zemlje. Da je London politički centar, to je stvorilo nezdravu političku atmosferu u Palestini. U buduće treba Palestina da bude centar, a Lendon da bude podređen.

Ben Gori on nastavljajući govor od pređašnjeg dana, kritizuje nesklono držanje cijonističke komisije prema židovskoj regimenti. Ona je očekivala, da će se nakon ratovanja naseliti u zemlji, ali nije u tome dobila ni najmanjeg bodrenja ni potpore, i mnogi su ostavili zemlju. Komisija je prema njima bila manje sklona, nego uprava. Usiškineva misao, da naseli 30.000 Židova u Palestini u narednoj godini veoma je nedostatan prijedlog. Grossman (Rusija) osuđuje politiku „tajne diplomacije". Došao je na konferenciju s očekivanjem velikih stvari, a naišao je na jalovost. Nova se krv mora privesti vodstvu. Uzde valja dali u ruke mlađih ljudi, punih odvažnosti i energije, koji se ne daju suslavljati od poteškoća. Organizacija je suviše u rukama strukovnjaka i profesora. To nijesu ljudi, koji grade zemlju. Mereminskjr (Poljska) spočitava vodstvu partizanstvo. Židovski radnici u Palestini imaju svpjih sporova, ali su složni protiv sadašnjega vodstva i potpuno odlučni, da služe samo interesima židovskoga naroda. Jacobus Kann ističe potrebu suradnje cijelog naroda. Nacrt za namaknuće fonda od 25,U00.000 funti naziva nesretnim. Ne očekuje, da će se dobiti ma i izdaleka taj iznos. Dr. Leon Reich (Poljska): Na oduševljenje uzrokovano odlukom u San Remu slijedila je reakcija. Vođe ne samo da se razilaze među se, nego njihova se stajališta ne mogu u sklad dovesti. Zašto se imenovala cijonistička komisija, a da se nije pitalo cijonističke predstavnike. Prigovara vodstvu duh klike i imenovanje činovnika po malom krugu moglo bi dovesti do korupcije. Dr. Lichtheim (Njemačka) izrazuje zahvalu vodstvu na velikome uspjehu. Njemačke cijoniste potpuno su u skladu s cijonističkom politikom, koja se vodila iza Balfourove deklaracije za vrijeme rata. Mnoge kritike protiv vodstva potpuno su nepraveune i dokazuju nestašicu političkog shvatanja i fakta i nepoznavanja odgovornosti. Ipak ne može da prešuti fakt, da Auerbach, Treidel i drugi njemački pijoniri u Palestini nijesu dobili pasporta za povratak u Palestinu. To treba da prestane. Vođe treba da pokažu istu odvažnost u kolonizaciji, koju su pokazali u politici. Ostali njihov rad pokazivao je nestašicu odvažnosti inicijative, naročito u palestinskom uredu. G o I d b 1 o o m (Engleska) izrazuje vodstvu potpuno povjerenje. Weizmann, Sokolov i Nordau uspješno su proveli Herzlove osnove. Nezahvalno bi bilo usvojiti dojam, nekih kritičara, da su vođe umorne. Sokolov i Weizmann još su mladi i snažni i dosta energični, da nastave. Dr. Rrodetzky (Engleska) osuđuje ton nekih pređašnjih govora. Ne valja naglašavati pogreške, već nastojati, da im se u buduće izbjegne. U uzgojnom radu na pr. treba posvetiti više pažnje zahtjevima ortodoksnih. Spočitava, da palestinski Židovi arogiraju sebi pravo, da sami odlučuju u pitanjima, koja se tiču Palestine. Židovi cijelog svjeta imaju toliko interesa u Palestini kao oni, koji u njoj živu i jednako su nestrpljivi u pogledu osnivanja narodne domaje. Prenagljeno useljivanje dovelo bi do velike štete. Kritičari su propustili iznijeti praktične prijedloge. Postignut je

6

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 20. i 2i