Židov
veći napredak, no što se moglo sanjati prije nekoliko godina, a ovaj važni fakt ne može se previdjeti. David Ye 11 i n (Palestina) zahtijeva za Palestince udio u vođenju cijonističke politike i rad u skladu s njihovim iskustvima i poznavanjem mjesnih prilika. U Palestini ima obilje strukovnjaka s tačnim poznavanjem mjesnih prilika. Samo oni mogu oboriti ograde između Židova i Engleza u zemlji. Cijonistička komisija nije najkorisnije upotrijebila novčana sredstva. Nije bilo potrebno upotrijebiti ih za dizanje cionističkog prestiža u zemlji. Rat je izveo jedno dobro, da je odstranio haluku. Sav novac valja upotrijebiti za produktivni rad, a dobrotvornost valja ograničiti na udovice, starce i slične klase. Izrazuje priznanje Američkom Ijekarskom cijonističkom savezu, ali službe Ijekara moraju ckstenzivnije upotrijebiti. Treba osnovati uzgojni odbor, koji će biti snabdjeven instinskim autoritetom. Zahtijeva veću upotrebu jevrejskoga u konferenciji, što će joj dati pravi narodni ton. Uslškinov odgovor. Usiškin (pročelnik Cijonističke komisije u Palestini) odgovara na razne kritike. Brani svoj zahtjev, da bude jedna samo uzgojna oblast, koja če imati vrhovni nadzor. U glavnom je saglasan sa Sprincakom, ali on ne poznaje fakta. Istina, nije iznio izvještaja, ali je donio sa sobom velik broj dokumenata, koje je predložio Akcijonom Odboru, i polagat će račun pred posebnim odborom. Vellinu odgovara, da se novac za karitativne svrhe dao samo onima, koji su bili nesposobni za produktivan rad. Slaže se s Orossmanom, da treba novih ljudi, ali moraju biti takovi, u koje se može imati pouzdanje. Braneći svoje držanje prema židovskoj regimenti, ustanovljuje, da joj je Nordau bio protivnikom i da mnogi mlađi ljudi u Palestini drže, da je bolje osvajati zemlju produktivnim radom, nego li oružjem. Govornikov prijedlog za useljivanje smatra se preniskim; ali bolje je donijeti u zemlju 30.000 ljudi u istinu, nego milijun na papiru. Nordau ima drugi prijedlog za predobijanje zemlja: poslati židovsku vojsku od pola milijuna, ali previđa momenat, da on nije Foch. (Smijeh.) Weizmann drži, da je nemoguće naći čovjeka, koji bi bio jednako po volji Židovima i Englezima u Palestini. On, Usiškin, misli, da kod izbora ljudi imaju odlučiti samo njegove židovske kvalifikacije. Razilazi se s drom. W#izmannom i u pogledu njegova suda o onome, što naziva »cijonističkom kolonijom«. Istina je, da su Židovi u Palestini razdijeljeni u frakcije, ali oni su u stanju, da u vremenima krize stvore ujedinjenu frontu kao iza pogroma i geula-nedjelje. Fakt, da je komisija kritizovana sa svih strana, dokazuje, da je iznad svih partija. Zahtijeva, da cijonistička komisija ima ostati vodstveno tijelo u Palestini uz priključenje članova zajednica u Palestini. Nordau tumači svoje stajalište u pogledu židovske regimente. Na Usiškinovu napomenu o Fochu reče: »Dobro si rikao, lave judejski«. Svaki zna, da je on zadnji, koji odobrava militarizam. U prvoj godini rata došao je k njemu Jabotinski s nacrtom za židovsku regimentu, a on mu je odgovorio, da nema prava, da tu osnovu iznaša kao cijonističku zamisao.
Welztn . •• . ugovor. Dr. Weizmann u moj svijesti odgovornosti, koju nosi, urži, da mu nije potrebno braniti se. Istorija će suditi i on se s pouzdanjem podvrgava njezinu sudu. Rabi Fischman se žali, da nijesmo našli novih pomoćnika. Bilo je možda boljih Židova negdje, ali tako daleko, da nijesu došli do njega. Rečeno je, da je cijonistička komisija odgovorna za događaje, koji su doveli do imenovanja sir Herbert Samuela. Sprincak je primijetio, da je on (Weizmann) spriječio skupštinu poslanika u Palestini.' Fakt je ovo: Na dan, kad je stigao u Jafu, došao je u skupštinu u 3 sata po podne, a ostavio ju je u 3 sata u jutro. 12 sati je trebalo, dok je njegov veto odobren. U jutro došli su k njemu predstavnici raznih grupa, te mu se zahvalili, da ih je oslobodio te neugodnosti. Razlog vetu bio je, da predusretne, da opreke između raznih partija u Palestini postanu još na dalje poznate. Da se skupština održala, stavili bi se na kocku rezultati u San Remu. Nastavljajući reče Weizmann: »Ja sara Jabotinskijev prijatelj i ja vaip kažem, da mu ne iskazujete ljubavi, ako ga činite židovskim narodnim herojem. Ovaki heroji rade čedno. Njima ne treba advokata.« U pogledu svoga jučerašnjega govora veli, da je iznio samo skicu rada komisije, ali jt sve dokumente uručio predsjedniku i moli politi ki odbor, da mu sudi, nakon što bude raspravljao s njime. Želi, da židovski radnici rade bolje od Arapa i Nijemaca. Nije mislio kritikovati nijedne grupe, već samo analizovati ih, Mizrahi nema monopol na judaizam. (Struck: to je jadna doskočica, prof. Pick: niko nije tražio takav monopol.) Jedan judeizam ima biti u Palestini, a ne dva. U pogledu amerikanskih »Judeans« (židovski puk) g. Ben Gorion mogao bi «am odgovoriti na svoje pitanje. Ima elemenata među njima, koji nijesu poželjni za Palestinu. Neki od njih nijesu ustrajali na oduševljenju, s kojim su došli u zemlju. Judeans su tražili krivca i našli su ga u komisiji. Treba da se spomenete, da Engleska plaća 6 milijuna funti na godinu za obranu Palestine; ovaj novac dolazi od engleskih, a ne od eijonističkih plaćalaca šekela. Sokolov i ja nijesmo se usudili tražiti za stvari, za koje srao znali, da će se uskratiti. Sad, u oči svih poteškoća, mi ćemo dobiti židovsku regimentu, koja će ostati. (Odobravanje.) To je izuzetna kauserija. Spočitnulo nam se, da smo na haluku rasipali milijune, koji su došli u Palestinu. Mi nemamo pravo na novac Joint Distributions Committe-a. Možemo raditi samo prema njegovim uputama, ali držimo, da smo radeći kao punomoćnici Jointa koristili više Palestini, već kad bi novac unilazio u redoviti halukin kanal. Ban Gorion je stavio u opreku sttuaciju u Palestini prije i poslije rata. Ist n* je, da su Židovi pod turskom vladi imali izvjesnih prava i pogodnosti. Židov je bio Evropejac, nosilac kulture. Engleski upravnici nijesu pravili razlike između Židova i urođenika. Cijonistička komisija borila se protiv toga, ali nije uspjela. Weizmann sam Iznio je sa židovskim ponosom njihove zahtjeve, ali on zna, dakle smije da ide. Između Bfitanaca razilazila su se mnijenja u pogledu njihovih interesa u Palestini. Nijesu svi Englezi imali isto stajalište gledora na Palestinu kao g. Balfour. Da je u Palestini bilo 200.000 Židova umjesto 80.000, njegova bi pozicija u San Remu bila jača. (Nordau:
Dobro, zašto ne?) Nama se ne čini mogućim, da tako brzo koracamo i da imamo ondje 600.000 Židova u kratko vrijeme. Ne danas I Sutra možda. Ako židovski narod bude čitao u San Remskoj odluci isto ono, što želi britanski narod da učini, onda mažemo govoriti o pola milijuna Židova u Paftstini. Židovi samo drže mitinge i mašu zastavama. Ali daju li i svoj novac? Mi smo svoje učinili. Židovski narode! Što si ti učinio? Weizma«n je govorio oko jedan sat; kad je svršio, priređene su mu velike ovacije. Izabiru se na to odbori. Sokolov upravlja na konferenciju ovaj apel; Jeite li došli ovamo, da izvađate dvoboje riječima. Kakogod to bilo zanimivo, nije to povod našega dolaska. Pravi govor ove konferencije jest, da uredi početak useIjivanja Židova u Palestinu. Ima diferencija između Nordaua i Welzmanna. (Nordau odlučno proteituje;) Apeluje na razbor delegata. To je poslovna skupština za praktički rad. Bili smo optuženi, što nijesmo našli velikih Židova za rad. Odgovaram s pozivom: Dajte nam njihove adrese. Na prijedlog Stručka 1 drugova prekida se generalna debata, e da se odbori mogu sastati i što prije izvijestiti.
Manifestacijoni miting u Londonu.
Veliko ovadio Balfouru. Manifestacijoni miting od ponedjeljka dne 12. jula u noći u Albcrt Hallu u Londonu bio je osobito znamenit u analima engleskog židovstva. Dugo prije otvorenja kretale su povorke Židova prema zapadnom dijelu. 30.000 njih tražilo je ulaznice i mnogi su i bez njih došli u nadi, da će naći mjesta. Dvorana, koja ima mjesta za preko 10.000 osoba, bila je dupkom puna. Na platformi predstavnici židovstva iz sviju krajeva svijeta. Justice Brande i s sjedio je uz predsjednika lorda Rothschilda, a uza nj i Balfour. Kad sfi pojaviše, nasta bura silnoga aplauza. Cijela skupština ustaje, dovikuje do promuklosti i maše zastavama. Nikad u cijelome svome javnome radu nije Balfour imao tako snažnog dočeka, nije bio tako zahvalno pozdravljen i vidjelo se na njemu, da je duboko ganut. Horowitz čita pozdrave, medju kojima ističemo ove: Earl Curzon:' Mogu vas uvjeravati, da cijonističkoj stvari želim najbolju od dobrih sreća. U istom smislu šalju pozdrave članovi parlamenta: Edward Shortt, sir W. Whi 11 a, sir Martin Conw ay, major I. B. BrunelCohen, Neviller Chamb e r1 a i n, zatim viscount Bryce, koji piše: Nigdje nijesu težnje židovskog naroda za ispunjenjem njegovih davno žudjenih ciljeva naišle na tako tople i opće simpatije, kao u Britaniji; nigdje nije put u javne službe i časti bio više otvoren muževima židovske rase. Neka bi se svjetlo civilizacije i duh mira pod novim prilikama razasuli nad posvećenom zemljom, dragom svima nama, nad tako dugo razorenim i loše upravljanim krajevima, u kojima je čovječanstvo najprije koraknulo stazom napretka. Naše nade idu s Vama. Lord Rothschild čita ovu rezoluciju za miting: »Da ovaj miting, koji reprezentuje englesko židovstvo i kome pribivaju dele-
RROJ 20. i 21
»ŽIDOV* (MAJHUDI)
7