Židov

stava, kako se vršila i vrši u osnovnim jevrejskim školama, nije da se blago izrazimo dostatna. Njezini nedostaci predobro su poznaiti, a da bi ii trebalo tek kritički osvijetliti. I religijska i istorijska i jevrejska jezična nastava nedostatna je, pa naročito sama mladež burno traži, ne da se reformiše, nego-u istinu da se tak stvori. Zvanično aprobirane knjige za religijsku istorijsku nastavu treba da se preudese, odnosno izrade posve nove po svim modernim zahtjevima pedagogije i prema duševnoj žeđi naše omladine, da u se primi što više židovske sadržine. Ima u nas jedan udžbenik istorije Židova, koji je pisan tendencijozno i koji zapada u isti paradoks kao Salomon Reinach. kad je pisao istoriju Židova, a išao je dokazivati u isti mah, da židovskoga naroda nema! A kako je tek sa učenjem jevrejekoga jezika? Ko je prošao to učenje, taj će se, ako je danas svijestan svojo židovske individualnosti, s neugodnom spominjati, kako se nastojalo samo oko toga, da nauči čitati jevrejska pismena i da se muči s prevadjanjem, od kojega nije ostalo gotovo ništa ni za razumijevanje molitava, koje se u sinagozi ipak jcvrejski mole. Polutanstvo neradikalnog asimilanstva ovdje se očituje gotovo u grotesknoj formi. Nastava dakle mora ići zatim naglašavamo: prije svega, jer to danas sama omladina gotovo bez izuzetka traži da osnovna škola dade djetetu velik fond jevrejskog qezika kao živoga, a u srednjoj školi, da se s njome nastavi bar toliko te bi se potpomagala dobrovoljno učenje jevrejskog jezika, čije kurzeve bi imale općine uzeti pod svoje okrilje. VI. U vezi s time stoje još i druga kulturna pitanja. Jednom će se u nas morati razmišljati i o tome, nije li potrebno, da sami osnujemo pedagoški seminar i rabinsku školu. Oini nam se, da za to momentano, pored financijske strane, ne dotječu dvije pretpostavke: znanstvena i skladnost konfesijskih naziranja, bez obzira na to, da bi danas još bile ovakove škole u jednoj jevrejski slabo vaspitanoj sredini eratičke hridi, koje su talasi židovstva nanijeli u naš kraj, ali ga više ne oblijevaju. Ipak bit će nužno, da se to pitanje raspravi i da se predradjuje, kako bi se jedanput stvorio savršen institut. Dok zato nema mogućnosti, bolje je svakako, da naša mladež posjećuje takove škole u inostranstvu. Ali i pored toga ima zadataka, koji mora i treba da se odmah vrše, i to centralno: mi ćemo tek primjera radi spomenuti arhiv za istoriju i literaturu Židova u Jugoslaviji, za demografiju i statistiku, centralna biblioteka, pripremanje jevrejske srednje škole, osnivanje dječkih vrtova i t. d. VIT. U socijalnome pogledu rad se općine dojako pokrivao s karitativnim radom. Sva naša sveta, bratska i gospojinska društva malo su radila u cilju socijalr* z •nzfrctmz tt TtđamtrT

socijalnih bolesti. I u tome mi smo zaostali no samo za židovstvom u drugim zemljama, već za vremenom uopće. Socijalna prevencija sastoji u tome, da spriječi nastajanje bolesti ili bar da liječi te bolesti tako te se ne bi ponavljale ili da ih izoluje, ako su neizlječive tako, da se ne bi širile. Umjesto filantropijo, koja dariva s vremena na vrijeme, treba dakle da se omogući radno obrazovanje u vezi s diferenciranjem rada i privadjanje što većeg broja ljudi konstruktivnim zvanjima, čime bi se podjedno liječila nezdrava ekonomska struktura židovstva. Treba provesti regulaciju i ravnotežu u vršenju filantropskih i socijalnih preventivnih zadataka općine. Pojedina društva rade svako za se i bez obzira na druga. U jednom te istome mjestu ima više filantropskih društava, a da izmedju njih nema veze, niti su im zadaci tako specijalizovani, da bi se upotpunjavali, već se često ukrštavaju, a kraj toga ostaje još i previše pomoći prepušteno pojedinačkoj, to će reći anarhijskoj filantropiji. Sva je filantropija u nas u stvari anarhijska. Nema ni u istome mjestu jedne centrale, koja bi regal išala vršenje filantropije po pojedinim društvima i priticanja pripomoćnih sredstava prama faktičnim potrebama i društava i pojedinaca, koji pomoć primaju. Savez bi trebao da centrališe filantropiju i socijalnu prevenciju, što ne znači, razumi je*'se, dokidanje lokalnih društava. VIII. U vezi s time valja riješiti pitanje onih Židova, koji dolaze u našu državu kao bespomoćni bjegunci bez ikakovih sredstava iz zemalja terora i progona. Ovo je pitanje danas aktuelnije no što je bilo ikada i ostat će aktuelno još dugi niz godina. Pokušaja za regulisanje te imigracije gotovo i nema. Mladi Židovi dolaze k nama tražeći zaklona i zarade i svaki se pojedini slučaj rješava po pukoj slučajnosti bez organizovane evidencije radne ponude i traženje rada, k čemu pridolazi u svakom slučaju borba sa stambenim neprilikama. Posljedica je ta, da se i prečesto naročito u manjim židovskim općinama ovakovi jadnici snabdjevaju putnim troškom, da traže utočište drugdje i tako ih se šalje od mjesta do mjesta, od osobe do osobe, od nemila do nedraga, dok se nekako ne smjeste u većim židovskim centrima po slučajnostima ili po dobru srcu, ali nikada ne po izvjesnom planu i po obzirima na radikalnu pomoć zaradom, koja bi bila trajna i koja bi vezala dolični ka o jedno produktivno zvanje. Ima u našoj državi krajeva, koji su prerijetko nastavani i gdje bi, jednako kao nekad u carskoj Rusiji u gubernijama Kerson i Jekaterinoslav, mogle nastati židovske seljačke kolonije, s tim prije, što uredba o kolonizovanju predvidja mogućnost kolonizovanja inostranih državljana i što bi država sama imala koristi od rada i mara židovskih seljaka, koji bi iz zahvalnosti stvorili u krajevima sa slabo lojalnim pučanstvom oaze !jrrai tekToTO Mirnih ~

IX. Samo letimice tu ćemo još da se u vezi s time dotaknemo institucije pravne zaštite i pravne pomoći. Nuždu ovakove institucije doista danas nije teško obrazložiti. Slučajeva, gdje su ljudi stradali zato, jer su Židovi bilo je i previše, a ima ih i danas. Oni su u svježoj pameti. Kolektivne nepravde protiv Židova, kao što su bile one, kad su Židove en masse izganjali iz svih krajeva naše države, naročito iz Bosne, a izuzevši tek Srbiju, imat će da predusreće zvaničnim intervencijama samo cjelokupno predstavništvo Saveza. Ali ima takovih slučajeva, pojedinih ili čestih, neprestance. Pritajeni antisemitizam stambenih vlasti u istinu je tako očit, da ga na pr. u Zagrebu niko i ne kuša osporavati. Raspirivanje mržnje protiv Židova u izvjesnoj žurnalistici, čak na najpogromskiji način, ne izaziva reakcije državne vlasti. Tako bismo mogli nizati i druge slučajeve; slučajeve, gdje zvanična remonstracija kod državnih vlasti, pa bile one i tolerantne, ne bi pomogla, jer se radi o »autonomnom antisemitizmu« n. pr. profesorskih kolegija visokih škola u Zagrebu, koji principijelno otklanjaju čak i židovske docentom X. Organižatorno imao bi Savez općina zadatak da djeluje na općine u pravcu promjene njihovih izbornih redova, poreske reforme i pomaganja u ispunjavanju vitalnih židovskih zadataka njihovih. U pogledu izborne reforme danas je šteta trošiti riječi. Pojedine općine već su demokratizovale svoj izborni red tako, da je plutokratstvo prestalo biti priv-ilegisanim obilježjem općine. Druge se općine spremaju da to učine i da prošire ne samo kod izbora nego i u saradnji oko općinskih zadataka uticaj općinara na poslove i život općine. U tom pogledu potrebna je izvjesna homogenost u svim općinama. U financijskom pogledu treba nastojati oko što pravednijeg nošenja tereta po općinarima. Privilegij maksimalnog poreza, koji štiti bogate, a nužno oštećuje siromašne, mora da iščezne. Kako ima općina, koje okupljaju dovoljno općinara, te su sposobne za život, ali im sredstva ne dotječu, Savez općina promašio bi jednu osnovnu svoju zadaću, kad ne bi uznastojao da organizuje pripomoć ekonomsko slabih općina po ekonomski jačima. XI. Savez općina imat će da se stara oko zaštite općinskih namještenika. Imat b da izradi službovnu pragmatiku za njihovu zaštitu i za njihovo obozbijedjenje, čime bi se podigao potrebni ugled namještenika prije svega rabina i kantora, čija dolična egzistencija ne bi smjela da zavisi o prigodnim taksama i o nedoličnom uzimanju novčanih darova. Prema državnoj vlasti bit će dužnost Saveza općina da se poštara, te se autonomija žid<ystva ne bi krnjila dekretor?. T 'j«**i pitanjima, koja sudu-

4

»ŽIDOV« (HA.JHUDI)

BROJ 35.