Židov

11. dan. Srijeda, 23. novembra 1921. U 9.30 sati prije podne proglašuje predsjed nik dr. H. Spi t z er, da se vijećanje kongresa nastavlja. U daljnjoj debati o budžetu, predloženom po privremenoj upravi Saveza, govori g. Rausn i t z (Subotica), čija hebrejska izvadjanja upotpunjuje g. Hemajl Deutsch, koji naglašava, da se neke odredbe statuta, koje se odnose na vjerska pitanja preinače tako, da mogu pružati ortodoksima punu garanciju za samostalno riješavanje vjersko-obrednih pitanja Mihael Le v i uvažava poteškoće, koje su nalagalc privremenoj Upravi opreznost pri sar stavljanju budžeta, ali taj predračun, u kome ima da bude označen program rađa nove uprave, ne pruža ovoj nikakove mogućnosti za izvršavanje stvarnih zadataka Saveza općina. Daleki su ciljevi, kojima težimo, a mi im se ne ćemo približiti obilaženjem i odgadjaniem svojih velikih zadaća. Bio bi nezdrav pojav, kad bi se mi lecnuli pred teškim problemima, koje ima a riješi naš Savez. Da bi se moglo početi udovoljavati hitnim potrebama, koje su dale povoda osnutku Saveza općina mora ovaj da pristupi radu onom smjelosti, koja odgovara dalekosežnosti njegovih uzvišenih ciljeva. Sve eno, što će se u prve tri godine iza ovoga kongresa moći velikim trudom, požrtvovnošću i samoprijegorom izvesti, bit će svakako samo početak početaka. Nije moguće preko noći osigurati zdrav razvitak i pun život jednoga organizma, koji rastrgan uslijed dosadašnjih okolnosti trpi od mnogih nedostataka. Ali se mora odmah početi bez oklijevanja. Zato je potrebno, da se ovaj kongres podrobnije pozabavi pitanjima, koja zasijecaju u budući život i rad našega Saveza. Ja ću biti slobodan, da i sa svoga gledišta svratim pažnju poštovanoga zbora na v.ažne zadatke nove Uprave na polju školstva. Škola je unutar naših općina bez sumnje ona ustanova, koja iziskuje najhitniju reformu. Urediti dobru židovsku školu znači obezbijediti normalan razvitak i židovski život u našim općinama. Ne budemo Ii mi znali da osiguramo podmlatku dobro židovsko vaspitanje, biti će sva naša naprezanja na raznim poljima općinske djelatnosti jalova i bezuspješna. Stoga će biti dužnost nove Uprave, da prije svega ishodi stvaranje zakonske podloge za otvaranje židovskih autonomnih škola, koje mi bezuvjetno trebamo. Sad će to svakako biti malo poteško, jer je propuštena prilika, da se pitanje autonomnega školstva zakonski uredi nama u prilog, kada se u ustavotvornoj skupštini pretresao 16. član ustava. No budemo li mi znali zastupati svoja prava kod nadežnin faktora, sigurno ćemo naići na razumijevanje, pa se ne će nama Zidovima, koji nemamo i nc možemo imati nikakovih centrifugalnih težnja, uskratiti ono, što se daje na pr. Madžarima. Narod, koji je ovjekovječio u istoriii svoje ime besprimjerom žilavosti odupirući se pritisku i nasilju ne će nama Židovima uskratiti pravo i mogućnost da gajimo svoje osebine. Školska politika nove Uprave Saveza prema vani morat će ‘ da ide za tim, da nam se čim prije zakonski osnaži naše prirodno pravo na autonomno školstvo. To je preduvjet za nesmetan razvitak židovske škole. No ta škola nije dosta da bude autonomna, ona mora biti u punom smislu dobra židovska škola. Sad dolazimo do zadataka koje stavlja pred nas samo pitanje školstva, do za.dataka, koji su mnogo važniji i teži, nego zahtjevi, koje mi stavljamo vanjskim faktorima. Ja ću u kratkim izvodima da označim smjernice za naš unutarnji rad na polju školstva. Bit će zadaća nove Uprave, da sve ono što će da dođje do izražaja na ovome kongresu, kao želja predstavnika naših općina, pobere i upotpuni prema potrebama, prilikama i mogućnostima, pa da nastoji da od naših današnjih nesavremenih bezformnih škola i hedera stvori jednu zdravu jedinstvenu organsku cjelinu. Da se taj cilj postigne, bit će potrebno ovo troje: jedinstvena -obligatna nastavna osnova za židovsko vaspi- 1 tanje u osnovnim i srednjim školama, jednolični židovski udžbenici za čitavu Kraljevinu i kvalifikovane nastavničkih sila. I ako je o tome već bilo govora, iznijet ću ovdje još nekoje misli. U pogledu nastavne osnove nije suvišno ponovno naročito naglasiti kao aksijom zahtjev za fc

obligatnim učenjem hebrejskog kao živog jezika. Nije to nipošto partijsko cijonistički zahtjev. Hebrejski jezik nije samo centar židovskog narodnog preporoda, nego ujedno i centar svekolike naše kulture prema tome i vjere. Zato će se složiti s nama i oni, koji vide u židovstvu samo 3 vjersku zajednicu, a stalo im je do njenoga održanja. Pored hebrejskog jezika treba u nastavnome planu, da se dade dolično mjesto učenju » (storije po suvremenoj metodi, tako, da se pod* mlađak upozna sa istinskim istorijskitr. dogadja 1 jima, te da se u njemu razvije razborito shvatanje istorijskog razvitka naroda. Samu vjersku obuku u užem smislu treba temeljito reformisati. i Ako se hoće da sačuva u mladim dušama pristupačnost vjerskim istinama, treba vjersku ! obuku svesti u granice prirodnosti. Paralelno sa sastavljanjem nastavne osnove treba riješiti pitanje udžbenika. Kalamitet, koji vlada u tom pogledu, moći će se ukloniti, ako se budu uvele jednolične školske knjige u čitavoj kraljevini Nova uprava treba da nastoji, da na zadružnoj osnovi uz učestvovanje svih općina osnuje nakladni zavod za izdavanje židovskih udžbenika i drugih židovskih knjiga. Ujedno bi ta nakladna zadruga mogla izdavati jedan židovski kulturni časopis, koji bi ujedno bio zvanični organ Saveza. Nastavničke sile su treći i nadasve važan faktor, o kome zavisi napredak našega školstva. I ovo se pitanje može suradnjom svih opština riješiti bez velikih financijalnih žrtava. Nije potrebno, da se odmah angažuje velik broj'kvalifikovanih novih učitelja. Sile s kojima raspolažemo, treba svrstali u kategorije prema kvalifikacijama, pa ih onda sporazumno rasporediti tako, da što više općina dobije barem po jednoga pedagoški spremnoga učitelja. Ti bi onda učitelji imali da reorganizuju općinske škole prema novoj nastavnoj osnovi, a ujedno bi imali zadaću, da izobraze svoje drugove s manjom spremom. U područje školskih pitanja spada i osnutak seminara, u koji bi sve opčine mogle da šalju svoje pitomce u svrhu izobrazbe za vjerske funkcijonare, pomoćne rabine, vjeroučitelje, Sohete itd. Taj seminar mora biti jedan i zajednički za sve općine bez obzira na sve, bilo istinske, bilo fiktivne razlike u ritusu, mentalitetu itd. Pri kraju svojih izvoda umoljava govornik kongres, da novoj Upravi sa ostalim podnescima o školstvu uputi i ovu rezoluciju: Upravi Saveza stavlja kongres u dužnost: 1. Da čim prije izdjejstvuje zakonsko osnaženje našega prirodnog prava na autonomno školstvo; 2. da smjesta pristupi sastavljanju jedne za sve opštine obligatne nastavne osnove za židovsko vaspitanje mladeži u osnovnim i srednjim školama; 3. da se u toj nastavnoj osnovi ustanovi obligatnost učenja hebrejskog kao živog jezika i provede temeljita reforma u podučavanju (storije i vjere tako, da se u mladeži razvije razborito shvatanje istorijskog razvitka naroda i njegovih vjerskih Istina; 4. da prouči i nastoji ostvariti čim prije že Iju, da se učestvovanjem svih općina osnuje nakladna zadruga, te da pomoću ove izda dobre židovske udžbenike, koji će odgovarati nastavnom planu; 5. da popiše sve vjeroučitelje u Kraljevini, te da ih svrsta u kategorije prema kvalifikacijama, da ih onda rasporedi u sporazumu sa općinama tako, da po mogućnosti svaka žid. škola dobije po 1 ili više pedagoški kvalifikovanih nastavnih sila: 6. da u jednom židovskom centru otvori vjerski zavod, u koji će sve općine moći da šalju ' svoje pitomce u svrhu, da se izobraze za vjerske funkcijonare: pomoćne rabine, vjeroučitelje, hazane, šohete, moele itd. Troškovi za izdrža- ! vanje toga zavoda podmirit će se ili subvencf jom države ili doprinosima općina, koji će se od- ! rediti po jednoj pravednoj proporciji. Ing. Oskar Uro f: Budžet je stvar brojaka, pa zato valja da se čuvamo velikih i lijepih ri- | ječi, te da tu debatu na skroz stvarno vodimo. , Sve što mi ovdje iznosimo na željama i prijed- c lozima, ne smije ništo drugo da bude no putokaz ( za novu Upravu, koja će sav taj materijal pro- { učiti, srediti ga i prema sredstvima, koja jd> n stoje na raspolaganje i izvršiti. Ali prije svega č valja Savezu dati dušu njegovu, kancelariju, c koja će moći raditi. Moramo primiti predloženi

i. budžet, kraj sviju prigovora što ga protiv njega - imademo, jer on za danas predstavlja maksimum. No da se ipak mogu ostvariti konstruke tivne svrhe Saveza, trebao bi Savez da izrazi želju na imućne Zidove, da zavještajima i daro-3 vima omoguće izvršenje najprešnijih zahtjeva, a kasnije ćemo moći i budžetarno dovesti sve naše potrebe u ravnotežu. Čuvati se valja da operii ramo s fiktivnim brojkama, jer bi to nas moglo dovesti do neugodne situacije. Na koncu stavlja ove predloge: 1. Kongres traži od svih jevrejskih vjeroi ispovijednih općina, da dozvole i promiču darivanje pri tori za svrhe Saveza općina. 2. Kongres nalaže glavnoj upravi, da u svai koj općini imenuje svoga povjerenika,’ koji će od i vremena do vremena prema potrebi voditi posebne sabirne akcije za Savez općina. Sa jedi nom većom sabirnom akcijom treba započeti odmah. 3. Kongres izrazuje želju, da oni Jcvreji u kraljevini, koji su u materijalnom blagostanju, većim darovima, legatima i sličnim omoguće i übrzaju osnovanje institucija, kojim će se postizavati svrha Saveza. Dr. Klein (Subotica) isporučuje pozdrav svoje općine, te iznosi neke opće primjedbe k budžetnom predlogu. Budžetom je preliminiran godišnji ulog od 5 dinara po porcskoj glavi. To doista nije mnogo, pa ipak je namaknuće ukupne svote, danas gdje se to unatrag traži, za mnoge općine vrlo teško. Ove svote trebalo bi namaknuti nametom na porez. Sve ovo iznosi preko volje kad pomisli na velike i uzvišene ciljeve, koje ima da ostvaruje Savez. Prelazeći na statut ističe, da ne smijemo zaboraviti nauke prošlosti, te se prije odlučiti na promjenu statuta, no da statuiramo nešto, što bi moglo u naše redove da unese razdora, neprijateljstva. Naročito se to ima uvažiti, ako se radi o pitanjima slobode savjesti i o vjersko-obrednim stvarima. Tu valja prije svega misliti na ortodoksnu. Mora da je van svake sumnje, da Savez ne će ni na koga u vjerskim pitanjima izvesti ikakav pritisak. Svaki član ovoga kongresa treba da odavde polazi sa umirenjem, da se ovdje stvara djelo, koje ide za harmonijom svega židovstva. Mnogi misle iz odveć velike susretljivosti, da valja bditi nad očuvanjem autonomije pojedinih općina. No autonomija općina je dvos.eki mač. 15 do 20 članova mogu na taj način stvoriti općinu, a da ne će biti kadri da stvore nešto -pozitivno. Općinama se može prepustiti izbor funkcijonara i druge administrativne odredbe. Uprava Saveza mora da ima onu veliku autonomiju, koja će Savezu dati nužni autoritet. Dr. Urbach (Zemun) izjavljuje, da nitko ne misli podjarmiti konzervativni smjer, i ako to možda nije napose u statutu istaknuto. Statuti će se vjerojatno promijeniti, pa ako ortodoksi a * polaže toliku vrijednost na to, da u statutima budu posebno zajamčena njezina prava, moči će se onda njezine opravdane želje uvažiti. Dr. F. Herzog (Zemun) želi, da se osvrne na dva ovdje nabačena pitanja i to: statutarno osiguranje prava ortodoksije i pitanje uloga. Ističe, da je ova debata sasvim suvišna jer se veli u samom statutu u §-u 2. toč. 8. in’fine, da se ne smije dirati u obredne osebine pojedinih općina, pa je time osigurano i ortodoksiji, da se ne će dirati u njezine obredne propise. Ponovno zagovara pismeni predlog zemunske opčine. Dr. Hugo Spit z e r izjavljuje, da je izvan svake sumnje i da je Odbor bio rukovodjen pri sastavu statuta idejom slobode savjesti, te drži da će ova izjava moći da udovolji i našu ortodoksiju. Dr. Lavoslav Sik (Zagreb); Ostvarenje velikih zadataka iziskuje i materijalne žrtve. Svi mi svijesni smo, da moramo preuzeti na se velike terete, da namaknemo nužna materijalna sredstva, da osiguramo rad Saveza. Odlučno prosvjeduje protiv toga, da se ta sredstva namaknu putem milostinja, šnodrovanjem kod tore. jer time samo degradiramo i diskreditiramo velike svrhe, koje želimo postići. Savez mora da namakne sredstva za sve svoje potrebe. Znamo, da će iz godine u godinu rasti te potrebe i da će sve teže biti da namaknemo ova sredstva. Od aktuelnih pitanja spominje reguliranje plaća naših vrijednih trudbenika, požrtvovnih naših činovnika, kojima moramo obezbijediti egzistenciju. Sredstva, ma koliko velika bila, mogu s« uvijek namaknuti, ako nešto pozitivno uradimo.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 37-38.