Židov

športske Saveze, koji su neovisni od omladinskih udruženja?!) Ne može sc zahtijevati od društava, u kojima sjede stariji, iskusm sportaši i gimnastičari, da se obraćaju na omladinski Savez, koji u glavnom -sastoji od studenata viših i srednjih škola i ne može dosljedno tome biti omladinSiki Savez najviši forum u pitanjima gimn. i sportskog odgoja našega naroda. Neka omladinski Savez poradi i nadalje oko izgradnje referata tjelesnog odgoja, neka jača ideju sporta i gimnastike u redovima svojih članova, nu neka ne prekorači svoj djelokrug ispraznim prosvjedovanjem proti osnutku sportskog i gimn. Saveza. Nerazumljiva mi je bojazan, da bi se osnutkom sportskog Saveza stvorio novi tip Jevrejina; »čovjek s čvrstim mišicama, a duševno prazan« za razliku od onoga »sa visokom naobrazbom« (kojega po mišljenju protivnika Sportskog Saveza stvara Omladinski Savez pomoću kulturnog referata). Za sada mislim, ne treba se još bojati, da bi bilo u nas Jevreja previše duševno praznih ljudi sa čvrstim

mišicama. Da im predočim'njihovu zabludu, treba i opet se sjete gimn. i sportskog Saveza kod sviju prosvijetljenih naroda. Ima Ii smisla ako se tvrdi, da se u tim Savezima nalaze sami ljudi praznih glava sa čvrstim mišicama?! Sportski Savez ima zadaću, da jača pojedina sportska društva, a na duševni razvoj pojedinih članova u tim društvima ne utječe. Sportski Savez ima pretežno posla sa ljudima, koji imaju svoj mentalitet već prema zvanju, odgoju i okolici, u kojoj žive, pa bi njegov trud bio jalov, kad bi htio ove ljude skalupiti po jednom stalnom tipu. Baš zato, jer su sport i gimnastika pr stupačni svakome zvanju, nalazimo u tim društvima osobe, koje veže jedino sport i gimnastika, dok sc društva jedva i poznavaju. Nikoga se ne sprečava, da stekne i najvišu naobrazbu, za to što je začlanjen u sportskom društvu, koje je podjedno član Sportskog Saveza. Pojedinac se usavršuje prema prirodjenim duševnim i tjelesnim sposobnostima, a sportski Savez ne želi i ne može nikoga u tom prirodnom

razvitku spriječiti. Dakako, šegrt ili naučnik ne ima prilike, da se u naobrazbi usavrši i dotjera, kao što to može da čini studenat, ali u sportu i gimnastici mogu se jedan i drugi jednako natjecati. Sve u svemu, čini se, da su protivnici Sportskog Saveza ne samo protivnici tog Saveza, nego da i za sport sam nemaju dovoljno razumijevanja. Oni zaboravljaju, da sport i gimnastika ne imade tak zadaću da jača tijelo ida ga čini gipkim i okretnim, nego i tu, da oplemenjuje čo vjeka djelujući na njegovu ćud. Stvar je pojedinca, da se čuva preljeranosti, jer ova škodi ne samo tijelu nego može i drugih štetnih posljedica imati za dotičnika. Najodlučnije valja pobijati profesionalizam, koji se napose kod nogometa pojavljuje. Ovakove nezdrave pojave u sportu moći će najbolje i najuspješnije pobijati Oimn. i Sportski Savez,'medju čije najodličnije zadaće spada, da čuva ugled i čast jevr. sporta i gimnastike. Savez se mora stvoriti, jer je potreban! Dr. Zvvieback.

čovjeku da radi; iskorišćivao je bezobzirno bijedu snaših ljudi«; lihvar i zelenaš; ne privrednik, već »privrednik«; treba najoštrije mjere vladine; doći će 0 l. vrijeme, kad ovi elementi biti najureni onamo, odakle su došli... Nije nam do sizifova posla; antisemitizam i slijepa nacijonalistička mržnja ne daju se poučiti. Da »anacionalni i tudjinski elementi«-, kako se pomenuti list eufemistički izražava, ne gospoduju zagrebačkim novčarstvom, da g. S. A. Alexander ima industrijski i trgovački organizatoru! talent, koji je u prilog produktivnoj narodnoj ekonomiji, da zato uživa neosporan ugled u krugovima industrijskim, sve to pomenuti list dakako zna vrlo dobro. Ružno je kaljali ličnu čast jednoga čovjeka. Ali za cijelo g. Alexandcr ne želi naše zaštite; a nas zanima u ovaj čas tek tragikomedija asimilantstva, koja se tu razotkriva. • Išli list, uporedo s člankom o g. S. D. Alexanderu, reproducira bilješku jednoga blokaškoga karlovačkoga lista, koji se osvrće na skupštinu karlovačkog »Sokola« nazivajući ga »Židovskim Sokolom«, jer je u skupštini nadjačala jugo slavenska struja, za koju da su glasali karlovački Židovi. I pomenuti jugoslavenski list kliče: Tendenca je jasna!« I hvali karlovačke Židove ovim riječima: »Da su karlovački Židovi glasovali za jugoslavenstvo u Sokolu, to je samo dokaz, da su svoju gradjansku dužnost u Jugoslaviji daleko ispravnije shvatili Židovi, nego razni Židovci«... I mi kažemo: »Tendence su jasne!': Cak bez ikakva komentara. I jer su tako jasne, ne ćemo da oslabimo dojam te tragikomedije poukom, koja je svojom tendencijom asimilantstva neprijatnija od svake druge tendencije poukom o samosvijesti i ponosu... 11. »Židovi i cigani«. Židovi u Vojvodini pokreću ideju stvaranja jedne židovske političke stranke. Jedan hrvatski list primjećuje; Sad

bi još samo trebalo, da i Cigani organizmu svoju stranku. Ima gospodo, ipak izvjesna razlika izmedju jednih i drugih: Cigani se sele usljed svoga prirodnoga nomadskoga instinkta, a Židovi uslijed prirodnoga instinkta mržnje onih. koji ih progone . . . Ima osim toga jedna razlika izmedju Židova i vas: Židovi ne zaboravljaju parola, kojima ste u zanosu »oslobodjenja * i vi pisali papirnate uvodnike, da ih, neoslobodjeni duhom od jarma šovenstva, lako brzo zaboravite i ugušite u preuzetnosti svoga arijskog hrišćanstva. Vaš glupavi prezir najmanje dokazuje izlišnost okupljanja Židova u svoju stranku. 111. Židovi, koji se bude. Pod vodstvom Vilima Vazsonyi-a osnovala se tako javljaju novine židovska stranka jedinstva u Budimpešti, a cilj joj je borba za povrat gradjanskih prava Židovima u Madjarskoj, ostvarenje recepcije Židova i okupljanje svih madjarskih Židova u bratskoj ljubavi. U Mađarskoj židovska stranka inicijativom asimilanata! Bude se . . . Trebalo je dabome teških uda'raca, moradoše tek poginuli toliki Židovi od bijelo terora, trebalo je protjerati tolike židovske profesore i djake iz škola, činovnike i/ uprave, trebao je da se nagomila nepodnosivi očaj dok je došlo do toga, da se čak i madjarski Židovi bude. Nije to vedro budjenje; tek kad je dogorjelo do nokata, viknuše madjarski Židovi svoj »Ivri onohi« A naši asimilanti? Hoće li oni, koti su na žalost toliko nasljedovali madjarske, crpsti korisnu nauku i iz njihova bitdjenja? Ili, zar su samo krute batine u stanju, da asimilatorstvo razočara? 1 zar je razočaranje u njih jedini put povratka k ponosu? IV. Antisemite, koji počinju misliti. Austrijske monarhiste prikazivale su uvijek Židove kao uzročnike svega zla: oni su uzdrmali vjeru u dinastiju i sustavno radili na rušenju i raspadu monarkije. No sad kanda počinju revidirati svoja mišljenja Njihov organ donaša članak k židovskom pitanju iz pera visoke

konzervativne ličnosti, koji odvraća od antisemitizma. U tome članku piše; »Opasnostima, koje ugrožavaju narode, ne će se stati na put antisemitizmom Antisemitizam je satno negativan pravac, a s pukom negacijom ne postizava se ništa trajno«. U istome broju jedan pukovnik brani Židove od prijekora, da su bili kukavice u ratu i opisuje junaštva židovskih drugova. Mi znamo da to ne znači likvidaciju antisemitizma. To znači samo, da je bar kronička nevolja u stanju da nauci i auti semite, da izlaz iz nevolje nije u tome, da se bližnjega progoni slijepim bijesom. Ova spoznaja koristila bi našim neprijateljima više nego • nama samima. Ako se antisemitizam i ne napušta, opet je nešto, kad se uvidja, da se »pukom ne gacijorn ne postizava ništa trajno«.

Jedna izjava Cijonističke Egzekutive

I ondon, 20. februara 1922. Egzekutiva Cijonističke Organijacije upućuje svim cionističkim korporacijama slijedeću iz javu: U poslijednje vrijeme iznijeli su pojedini cijonisti i cijonističke grupe, naročito u Franceskoj. Belgiji i Holandiji teške osvadc proti vodstvu Cijeništičke Organizacije. Egzekutiva nije do sada htjela da na ove napadaje odgovori. U interesu ugleda cijonističkog pokreta i u interesu jevrejskog rada za Palestinu ne može se ali dulje trpjeti, da se šire neistinite i klevetničke tvrdnje o djelovanju Cijonističke Organizacije i financijskog raspolaganja. Odlučlsmo stoga. da pred jevrejskom javnosti ove napadaje odbijemo i predložimo potrebni brojčani materijal. Gosp. Jacobus Kann u Haagu dao ie u »Jiidische Presszentrale« u Ziirichu na 27. januara o. g. objelodaniti jedan intervju, u kojemu tvrdi, da Cijonistička Or ganijacija ima previše činovnika*i prevelike urede, da imamo danas »bluff i činovnički cijonizam, umjesto snažnog u pravi kolosjek svedenog narodnog pokre-

BROJ 12.

»ŽIDOV«

3