Židov

cu toga prava i potrebu, đa se Zidovima omogući da imigracijom povećaju svoj broj u Palestini i razabire iz tumačenja politike da se opseg ove imigracije ima ustanoviti prema svakodobnom gospodarskom kapacitetu zemlje za prijem novih useljenika. Kakovegod će se odredbe stvoriti glede regulacije ove imigracije. Egzekutiva se pouzdano nada, da će vlada Njegovog Veličanstva kao i uprava Palestine u toj stvari slijediti napred spomenuti princip. Cijonistička Organizacija imala je u svako doba iskrenu želju za harmoničnom saladnjom svih dijelova palestinskog pučanstva. Ona je opetovano riječju i djelom pokazala, da njezina nastojanja ne idu ni začim, što bi i u najmanjoj mjeri moglo da ošteti gradjanska ili vjerska prava ili materijalne interese nežidovskog pučanstva. Cijonistička Organizacija će i u napredak uznastojali da njeguje duh susretljivosti, na koji je uputila vlada Njegovog Veličanstva kao na jedinu sigurnu podlogu za budući procvat Palestine. Egzekutiva se pouzdano nada, da će tumačenje ove politike jedamput za uvijek raspršiti sve nesporazumke, u koliko takovi još postoje, i da će, ako će ju lojalno primiti sve interesovanc stranke, značiti početak nove ere miroljubivog napretka.

Polpis :

Hajim Weizmann.

Balfourov govor za cijonizam

Kao šio smo u prošlom broju javili, primila je engleska gornja kuća rezoluciju protiv forme britskog palestinskog mandata. lako ovo glasovanje, koje ima da se smatra tek slučajnim uspjehom, jer je sjednici gornje kuće pribivalo tek 89 od 700 članova, ne će imati upliva na palestinsku politiku vlade, ipak je ovaj zaključak od zamašitog djelovanja. To nam je glasovanje dokazom, da je englesko visoko plemstvo lako povjerovalo tendencijoznim arapskim izvještajima i da antisemite sistematski iako tiho, rade, te nas sile da budemo vazda na oprezu. No sva naprezanja anficijonističke opozicije nisu uspjela, jer se glavni interes engleske javnosti obratio ne razlaganjima protivnika mandata i rezultatu glasovanja, već govoru lorda Balfoura, koji je svoj politički rad u gornjoj kući započeo govorom o idealima židovstva, kakav se sigurno još nikad nije držao u nijednome evropejskom parlamentu. Radi njegove vanredne važnosti donosimo Balfourov govor u cijelosti. Balfour je rekao : »Kod palestinskog mandata radi se o politici, koju su već prije primirja odobrite aliirane i asociirane sile. Ova je prihvaćena u Americi i u našoj zemlji, i ako je ikada bilo jedne deklaracije, koja je sa stalnošću mogia da računa na odobrenje cjelokupnog javnog mnijenja, držim, da je to deklaracija od 2. novembra 1917. Nerazumljivo je, zašto su lordovi čekali punih pet godina, da napadnu ovu politiku To je jednodušna politika aliinnih, koju je tek nedavno odobrio amerikanskj senat. Nije nužna posljedica ove politike, kao što je to tvrdio lord Islington, da iz nje slijedi premoć Zidova nad Arapima. Ne mogu da si zamislim političke interese, koji bi bili bolje osiguran:, no politički interesi Arapa u Palestini. Nad svakim činom palestinske vlade ljubomorno će se paziti. Cijonistička Organizacija ne posjeduje političke vlasti. Nije vjerojatno, da će si je prisvojiti uz budnu pažljivost kritičara, manđatske kc-

misije ili jednog britskog (komisara, koji je odgojen u duhu britske pravednosti i dobrog upravljanja. Prevlast Židova je jedna fantastična bojazan, koja ne hi smjela da zbuni trijeznog i nepartajičnog kritičara dogadjaja. Palestina je zemlja sa premalo pučanstva, i ako se moje nade ispune, moći će da prehranjuje mnogo brojnije pučanstvo, no što je to ikada mogla pod turskim gospodstvom, i to u jednom gospodarskom blagostanju, kakovo bi pod turskom upravom bilo nemoguće. Sva politika imigracije je sada predmetom najpomnijeg proučavanja, a značaj i kvalifikacije useljenika podvrgnute su najpomnijem ispitivanju pod vladinom % kontrolom. Koliko sam ja informiran, nije ni jedan useljenik pao na teret kojem javnom fondu. Palestina može da gospodarski procvate ili da uveća svoje pučan stvo samo ako iskoristi oduševljenje židovskih općina u cijelome svijetu. Uvjeren sam, da će ove pripravno pomagati kod razvitka židovske domaje, jer je to daleko idealnije, no što je zaslužba dividenda i sticanje imetka. Ruttenbergov projekat preispitan je na najkritičniji način po stručnjacima Colonial Office-a, koji su bili jednodušno mnijenja, da su uvjeti i način poduzeća takovi, te se uopće nije moglo boljeg kontrakta iščekivati. U Ruttenbergovom planu nema ničesa od nedozvoljene protekcije. već ovaj će plan. kad će biti ostvaren, pružati Palestini ekonomskih probitaka, kakovi se ni na koji drugi način ne bi mogli postići. Palestinu kontrolišu u svim njezinim krajevima britski činovnici, i meni se čini najfantastičnijom optužbom, koja tvrdi, da bi se Ruttenbergov projekat mogao smatrati sredstvom potlaćivanja. Ne odgovara li što više i s materijalističkog gledišta interesima arapskog pučanstva, ako se ovaj golemi projekat židovske domaje podstrekne? Ako pučanstvo, koje je do konca rata od Turaka bilo nogama gaženo, treba sada da steče sve moguće probitke, onda može da se to desi samo uvedenjem najmodernijih metoda. Priticanje kapitala iz sviju dijelova svijeta može da se postigne samo izvođenjem ovog velikog plana, koji znatna većina Židova dr/i jednim bitnim napretkom. Od sviju optužba čini mi se najčudnovatijom ona o nepravednosti prama Arapima. Mi smo uradili više, no što je od stoljeća uradjeno, da dademo arapskoj rasi onaj položaj, na koji ima pravo. Tvrdnja, da smo njegovi neprijatelji, nije samo u pogledu naše politike najnepravednija, već u svojoj nastranosti gotovo fantastična. Politika vlade u Palestini jest i bit će arapskom pučanstvu veoma korisna. Sa čisto ekonomskog gledišta bit će politika, koju smo započeli, valjda uspješna. Ja smatram ovu politiku djelomičnim riješenjem velikog i vječnog židovskog problema. Lord Islington je rekao, da nema predrasuda protiv Židova. Ja lično mogu da kažem, da nemam predrasuda u njihovu korist. Ali njiliov položaj u našoj historiji, njihova povezanost sa svijetskom politikom i svijetskom religijom, je skroz jedinstvena. Tu nema ni jedne poredbe u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. Jedna malobrojna rasa, u malenoj zemlji, koja a nijednoj dobi svoje

povijesti nije imala bilo kakove vanjske moći, čiji su stanovnici najprije deportirani, zatim razasuti, konačno uopće protjerani u sve dijelove svijeta, da uzdrže jednu tradiciju, religiju i rasu, za koju nemamo poredbe. Već i to je dosta zamašno. Aii treba promisliti, kako se kroz mnoga stoljeća s njima postupalo, kroz stoljeća, koja u nekim zemljama još do ovog časa traju. Treba promotriti, kako su izvrgnut! tiraniji i progonima, promotriti. da li nije cjelokupna evropska kultura, sva reiigijozna organizacija ovoga kontinenta, od vremena do vremena skrivila velika zločinstva protiv ove rase. Ja sasvim dobro razumijem, da su neki članovi ove rase pobudili negodovanje. Ne mogu da si predstavim, da bi kraj načina, kako se s njima postupalo, moglo da bude drugačije ali kad se to naglašava, ne smije se zaboraviti, koji su udio imali na intelektualnom, umjetničkom, filozofskom i znanstvenom razvitku svijeta. Ima ih na svakom univerzitetu, u svakom centru studija i baš u času, kad su bili proganjani. neki od njih od crkve bili proganjani, ipak su njihovi filozofi razvijali misli, koje su veliki naučcnjaci crkve poprimili u svoj religiozni sistem. Kako je to bivalo u srednjem vijeku, kako u prijašnjim vremenima, tako je i sada. A ima li moguće ikoga ovdje, koji bi sa položajem Židova bio zadovoljan. Izvanrednom žilavosti mogla je ova rasa da osi gura svoj opstanak, ma da nije imala nacijonalne domaje Što je bio rezultat toga? Rezultat je bio, da su bili označivani parasitima u svakoj civilizaciji, na kojoj su imali udjela. Vrlo korisni parasiti više puta, usudjujem se ustvrditi. No, bilo tomu kako mu drago, nc mislite li, da bi lirišćanski svijet, koji ne zaboravlja sve ono zlo, što je počinio, morao da uvaži jednu mogućnost, koja ovoj rasi, a da se jednoj drugoj ne nanosi nepravda, daje šansu, da organizuje jednu kulturu u jednoj zemlji, gdje će biti sigurna ud potlačivanja? A nije li ispravno, da mi to» želimo učiniti, jer to možemo učiniti? Mi ćemo imati da dademo Židovima ono, što svaki drugi narod ima: Jedno mjesto, Jedno naseiište, gdje mogu da razvijaju sopstvenu kulturu i tradicije. Preko sviju materijalnih probitaka je ovdje ovaj veliki ideal, za kojim težimo i koji je, kako držim, ostvariv. Može da se izjalovi, i ja ne poričem da je pustolovina. Ali zar da nikada ne pokušavamo novih eksperimenata? Ja se nadam, da su eksperimenti i pustolovine opravdane, ako za njih ima razloga. Jamačno je u redu, da u svaku zemlju, u koju su Židovi raspršeni odašaljemo glas, koji im kazuje, da hrišćanstvo nije zaboravilo njihove vjere, da se sjeća usluga, koje su Židovi učinili velikim svjetskim religijama, a u prvom redu i religiji, koju ispovijeda i veći dio ove kuće, i da im svim silama želimo stvoriti mogućnost, da u miru i spokojnosti pod brltsklm gospodstvom razvijaju velike nadarenosti, koje su dosada morali da dovedu do zrelosti u krajevima, čiji stanovnici ne govore njihovim jezikom i ne pripadaju njihovoj rasi. Ovaj ideal želio bih vidjeti ostvarenim, to je cilj politike, koju ja branim. I ako se može da brani sa svakog stajališta. to je eto razlog, koji me vodi.«

BROJ 30.

»ŽIDOV.