Židov
dovi. Osim toga tuži se židovska manjina, što se tiče jezika, radi potpunog isključenja »jiddisch« u sudskim stvarima. Austrija (str. 68.) »Alliance Israelite« dostavila je komisiji manjina tekst jednoga memoranduma, koji je ona 17. novembra 1621. upravila na tajništvo Saveza Naroda, a laj se memorandum tiče interpretacije, koju ie cola austrijska vlada §-u 80. St. Germainskog ugovora. Ovaj član pređvidja, da osobe, koje su rodjene na području bivše monarhije te se po rasi ili jeziku razlikuju od većine pučanstva, imadu mogućnost, da unular 6 mjeseci optiraju za Austriju, Italiju, Poljsku, Rumunjsku, Jugoslaviju ili Ceškoslovačku prema tomu, da li većina pučanstva sastoji od osoba, koje govore istim jezikom i pripadaju istoj rasi kao i oni. No molbe mnogih Zidova, koji su htjeli da opliraju za austrijsko državljanstvo (nacijonalnost), odbijene su po ministarstvu za unutarnje poslove pod izlikom, da ne pripadaju istoj rasi, kojoj pripada većina austrijskog pučanstva. Čini se dakle, ako se članak 80. St. Germainskog ugovora tako tjesnogrudno interpretira, da austrijski Zidovi uopće ne mogu niti za jednu nacijonalnost optirati, jer listina nacijonaliteta, nabrojenih u članku 80, židovski nacijonalitet specijalno ne navadja. Memorandum »Alliance Israelite Universelle« takodjer ustanovljuje da se u austrijskom zakonodavstvu nigdje ne spominje »židovska rasa«, niti »židovski nacijonalitet« te da su se austrijski Židovi uvijek smatrali Kao pripadnici izvjesnog nacijonaliteta, osobito njemačkog i to gledom na jezik, kojim su se služili. Madžarska (str. 70.). Komisija je primila samo tužbe židovskih studenata, kojima je upis na univerzama bio uskraćen. Taj čin se temelji na zakonu od 24. septembra 1920. Ovaj zakon odredjuje u 5. članku, da broj studenata'»raznih rasa i nacijonaliteta treba proporcionirati prema broju pučanstva tih rasa i nacijonaliteta«. Posljedica toga jest, da su od 1400 mladih Zidova, koji su kod zadnje inskripcije molili da ih prime na budimpeštansku univerzu, pripušteni samo 30, pod izlikom, da Zidovi čine samo 5 po sto sveukupnog pučanstva. Madžarski Zidovi naglašuju, da su uvijek smatrani kao pripadnici ovog ili onog nacijonaliteta madžarske republike (njemačkog, slovačkog itđ.) a ne kao posebna rasa. Tako su bili žrtve dvoličnog pojma, rasa, koji je vazda svakojake konfuzije prouzrokovao. Rumunjska (str. 74.) U Rumunjskoj živi 750 hiljada Zidova. Čini se, da se važno pitanje rumunjskih Zidova približava svome riješenju. Kako je poznato, berlinski ugovor obvezuje Rumunjsku, da prizna državljanstvo Židovima, koji su na njenom teritoriju, no vlada je dugo vremena izmakla toj obvezi time, da se ograničila na to, da gdjekad dozvoljava malom broju židovskih osoba naturalizaciju. Članak 7. specijalnog ugovora od 9. decembra 1919. koji su sklopili savezne države s Rumunjskom, nalaže ovoj sasvim formalno obvezu, da naturalizaciju protegne na sve židovske podanike. Rumunjska će vlada ovu obvezu uvrstiti u ustav, flo javlja nam se, da se u Rumunjskoj pojavljuje živi otpor protiv ove osnove, koja bi ipak bila jedino pravno sredstvo, kojim bi se kompenzirale stoljetne nepravde.
Židovi u sovjetskoj Rusiji
U razgovoru jednog od urednika »Wiener Morgenzeitunga« sa drom. V o 1 s k ij e m, iajnikom Sovjetskog ruskog zastupstva u Beču izjavio je ovaj o židovskom pitanju u Rusiji slijedeće; O položaju Židova u Sovjetskoj Rusiji raširene su u posljednje dvije godine po svijetu mnoge tendencijozne glasine. S kojim uspjehom, proizlazi dovoljno iz apsurdnih pitanja, s kojima su cijonistički i necijonistički novinari gotovo saljetavali ruske delegate u Genovi, u prvom redu č i č erina i Rakovskoga. Već je Cičerin na to uputio, da za nas nema židovskog pitanja. Gradjanska republika je već s energičnom rukom skučila antisemitska naziranja, pa Sovjetskoj vladi nije u tom pogledu preostalo mnogo da učini. Ma da narodno i jezično odvajanje kakovo predstavljaju ruski Židovi u većini gradova Rusije, u kojima Židovi prevladavaju brojem ne unapredjuje nastojanja komunističke vlade, vodili smo ipak u najvećoj mjeri računa 0 pravima Židova na njihov narodni jezik i kulturne tradicije. Ne tajimo, da bi nam asimilatorno židovstvo kakovo se nahodi u centralnoj Rusiji dobro došto, nu, jer zaziremo od svakog nasilnog sredstva, nijesmo masama, koje govore židovski, ostavili samo jezik i kulturu, nego smo ih i isto tako unapredjivali, kao što smo to prema našem programu činili sa sopstvenom ruskom kulturom. Nakladni odjel pučkog komisarijata za nastavu udesio je čitavi niz novih izdanja umjetničkih djela židovske literature i tek nedavno je državnom nakladom objelodanjeno prvo potpuno izdanje Perecovih pjesama. U Moskvi izlazi veliki po Raffesu redigovani židovski dnevnik »Emes«, koji ne služi samo politici, već je ujedno i organ za gajenje židovske umjetnosti i literature. Židovska dramatska umjetnost koju u Rusiji i nežidovsko pučanstvo nadasve visoko cijeni i koja uživa veliku popularnost našla je novi dom u moskovskom židovskom državnom kazalištu, kojemu vlada podijeIjuje jednaku subvenciju, kao što i ruskim državnim pozorištima. Na čelu ovog kazališta stoji D r a h m a n, jedan u cijeloj Rusiji poznati, veoma nadareni glumac. Ukrajinska Sovjetska vlada osnovala je i više židovskih gimnazija. Pod ovim su okolnostima pobudili veliko čudjenje napadaji Š a-1 o m a A š a veoma glasovitog židovskog pjesnika na navodno protužidovsku vladinu politiku. Pitate, da li su Židovi imali udjela u proturevolucijonarnim pokretima? Da, neki medju njima zauzimlju dapače sve do danas vodeću ulogu u protukomunističkim pokretima.Obe vodje Menševika, koji u Berlinu protiv nas rade, Martoff i Abrahamov i ć su Zidovi. Prama cijonizmu zauzimlje Sovjetska Rusija odlučno neprijateljski stav. Jedan izraziti nacijonalni pokret kakav je cijonizam ne može nam nikako da bude simpatičan, jer ne možemo predmijevati, da će židovski proletarijat a samo do ovoga je stalo u židovskoj Palestini naći i svoju gospodarsku slobodu. Dobro nam je doduše poznato, da bi obnova židovske domaje, po osnovi cijonističkih vodja, imala da uslijedi na temeljima napnodemijih i najhumanijih socijalnih principija ah mi ne možemo ipak u palestinskoj politici zapadnih vlasti vidjeti što c’rugo, nego nastojanje da si pribave po-
voljna istočna područja za prodju njihovih produkata. S ovog gledišta posmatrana, jedva će židovska Palestina po našem nazoru moći da osigura radnim masama židovskog naroda gospodarsku slobodu. Donoseći ove izvode dra. Volskoga primjećuje redakcija »W. M.«, da njegovi izvodi stoje u protimbi sa zbiljskim položajem Židova u Sovjetskoj Rusiji.
Palestinski mandat
ŽIDOVSKA PALESTINA. Dne 4. o. in|. bila je na dnevnom redu velika debata o palestinskoj politici Engleske, koju ima da provede u smislu izgradnje židovske narodne domaje u Palestini. Kao i u gornjoj kući pokušali su neki članovi donje kuće, koji se zauzinilju za vatikansku i arapsku protucijonističku politiku, da porade protiv cijnnističkog projekta, Po njihovom govorniku. Sir Johnson lileksu predložena je rezolucija, kojom se nsudjuje cijonistička politika vlade. Sadržaj njezin potpunoma se slaže sa sadržajem rezolucije gornje kuće. Ministar kolonija Winston Churc h i i I branio je u izvrsnom govoru cljonističku politiku vlade. Glasovanje je donijelo ogromnu većinu za vladu. AnticijonističJo rezolucija bila je s 292 protiv 35 glasova odbijena, a politika vlade odobrena. Ovo glasovanje znači za gornju kuću, koja je samo sa dvije trećine glasova odbila palestinsku politiku vlade, vrlo veliki i teški poraz Ona dokazuje, da je preogromna većina engleskog naroda za to. da se židovskom narodu dano obećanje iskupi i isouniIzjave dra. Weizmanna. Predsjednik svjetske cijonističke organizacije, đr. W e i z m a nn izjavio je dopisniku židovskog dopisnog ureda o cionističkoj pobjedi u engleskoj donjoj kući ovo: »Pretežita većina engleske donje kuće odobrava politiku engleske vlade, kako je ustanovljena u Balfourovoj deklaraciji i u bijeloj knjizi od juna 1922. Nakon kontroverze, koja je trajala nekoliko mjeseci i nakon kampanje izvraćanja i krivih prikaza sa strane neprijatelja Židova i cijonista ovo je glasovanje bilo vrlo karakteristično i poželjno. Bojim se, da će naši neprijatelji ipak nastaviti njihovom propagandom i sijati izmedi nas i Arapa neslogu. Oni će nam i nadalje pripisati namjere, koje nikad nismo imali. Pouzdajem se u to. da će naš rad i naše djelo u Palestini kao i naše miroljubivo obnovno djelo pokazati našim arapskim prijateljima i cijelome svijetu, da će naša narodna domaja u Palestini bazirati na pravu, pravici i pravednosti. Odluka donje kuće nametnula nam je novih obveza prema brdskomu narodu, koje možemo da ispunimo samo najvećim naprezanjima za brzi razvitak zemlje na blagoslov svih stanovnika«. Izjava Poale Cijona. Poale Cijon objelodanio je u »Dailv Heratd« izjavu, koju je priposlao svim članovima parlamentarne Labour-frakcije. U izjavi se medju ostalim veli: »Arapski i engleski konzervativci s negodovanjem osjećaju, da se židovski stručni i zadružni rad na raskršću triju kontinenta, u Palestini, ne samo propovijeda, već i u čin pretvara. Pošteni arapski nacijonaliste shvatit će, da će zajednički
2
»ŽIDOV«
BROJ 31.