Židov

blemi, no držim, da će Cijonistička Organizacija biti u stanju da riješi ove probleme. Stojimo pred jednim osobito velikim problemom; Idemo u zemlju, u Kojoj živi nama po rasi srodno pučanstvo. Izmedju nas i toga naroda utisnuli su se neprijatelji. Neprijatelji ne samo Zidova, već po mome mišljenju i neprijatelji toga naroda, i nastojali su. da posiju izmedju ruvs i njih razdor i nesuglasice. Ali, ako to danas ne mogu sasvim jasno da izrazim, moram ipak reći, duboko je uvjerenje onih, koji nose odgovornost za sudbinu pokreta, da se židovska domaja nema sagraditi protiv arapskoga naroda, već samo s arapskim narodom. U tomu je sve sadržano, što u ovom času mogu da kažem arapskome narodu. Unatoč neprijatelja gradit ćemo mostove k njemu. U izgradnji Cice Jisraela leži jamstvo za napredak arapskoga naroda. Ne ću da Vas dulje zadržavam. Ide' mo na naš rad s punom sviješću, da imamo poći teškim putem, da mora da srno oboružani strpljivošću i ustrajnošću da ćemo imati podnositi još teža iskušenja. A tu moram, onima, koji stoje u najprednijim rovovima našega pokreta, halucim i pijonirima, reći: Mi, koji srno danas još ovdje i koji ćemo možda tek sutra biti s njima, svijesni smo, da oni stvaraju pravi temelj i istinski sadržaj za po'itičku formulu. Potpuno smo si svijesni, da se tcinclji mandata ne će stvoriti tintom i perom, a niti političkim naprezani-ma vodja. već samo lopatama i naprezanjima onih, koji danas rade, siju i djeluju na poljima i bregovima Palestine. Razumijemo to i znamo to cijeniti. Završujem moje jednostavne i kratke riječi sa željom, neka bi došlo tako, da se pokažemo dostojnim toga teškoga vremena i te teške zadaće i da povjesničar, koji će jednom zaviriti u ovaj odlomak može reći: Bila je to generacija, koja je najbolje učinila, da udovolji svojoj dužnosti. (Skupština ustaje uz burno odobravanje). Iza AVeizmanna uzeli su riječ prisutni nčestnici prvoga kongresa. Usišk : n (hebrejski): Došli smo prije 25 godina kao pojedinci k prvome kongresu, a otišli suro kao jedinstveno, ujedi njeno tijelo. Veliki majstor, koga ste vec ovdje spomenuli, rekao je onda istorijsku riječ: Cijonizam je država, koja nastaje. Danas, kad već imademo n našim rukama potvrdu mandata i na danu jubileja, moramo sebi stavljati pitanje: Sto smo bili onda. a što smo sad? Ne pretjera vam. kad velim, da imademo danas velik uspjeh, kojemu su se onda nadali tek nekolicina odabranih. Pred 25 godina bili smo mala grupa, danas smo velika organizacija, koja ima na stotine tisuća pristaša. Kretom ruke s ove tribine, stavljaju se milijuni našega naroda u gibanje. Pred 25 godina imali smo Svetu Zemlju, čiji smo posjed zahtijevali: no nitko nam nije htio da prizna ovo pravo. 25 je godma prošlo i nije tek jedna ili druga vlast, već svi narodi i vlade priznale su pravo našega naroda na našu zemlju. Pred 25 godina imali smo jezik, koji je bio posjed pojedinih izabranih, jezik molitava • knjiga, bez svakog priznanja: danas nakon potvrde mandata on je oficijelni jezik naše zemlje. Priznati su narod, zemlja i jezik: to je uspjeli što smo ga izvojšt'li u ovih 25 godina. I ako smo s jedne strane duboko ožalošćen:

radi poništenja od 200.00 U Židova n prošloj godini, ipak smo puni nade. 40 je godina prošfo od Pinskera do danas, godine putovanja po pustinji, ali bilo je i glasa buditelja u pustinji. Pa kad smo sve to danas postigli, posljedica je to samo naše strpljivosti, naše vjere i naše ljubavi. Oboružajmo se danas ovim trini snagama: vjerom, ljubavlju i strpljivošću. Neka bi neki od nas doživili 50 godišnji jubilej našega pokreta kao židovski gradjani u zemlji Jisrael. (Odobravanje). Motz.kin: Sjedimo danas ovdje u Karlovim Varvma u malome krugu cijonista, a sjedili smo i prije 25 godina u malome krugu cijonista. Razlika je satno u tome: danas, ako smo ovdje samo u malom krugu, svijesni smo si. da možemo u svakom času krug znatno umnožiti, da možemo u svakom času, u svakom gradu imati tisuće cijonista, koji bi htjeli doći da slušaju, što cijoniste od njih traže. Danas znamo, da iza svakoga od nas stoje tisuće. iza nas svili stotine tisuća; onda uopće nismo znali, da li ne govorimo pustinji, da li će doista židovski narod ili bar znatan njegov dio odgovoriti. Osobito nas zadovoljstvo išpunjujc, ako usporedimo današnje stanie s ondašnjim. Medjulim smo sretno doživili. da je bitni dio našega programa ostvaren. Dozvolite, da ovom prilikom podsjećam na to. tkako je onda bilo, kad smo prvi put govorili i borili se za ciljeve cijonizma. A bilo je burnih borba tom prilikom, borbe o tome, što ima da stoji u tome programu. Trebalo je s naše strane neizmjerne odvažnosti, da se prepiremo o. riječima programa, premda nismo znali, hoćemo li naći odziva ili će sve to ostati samo papirnat; program. U tom času našao je Teodor Herzl pravu riječ i stvorio formulu: >javno pravno osigurana domaja-. Ne ću da tvrdim, da smo svi znali, što to znači. Skoro bih protivno i*stvrdio: bilo ih je vrlo malo, koji su sebi pod time zamišljali nešta odredienoga. Ali je svaki mogao u tu formulu metnuti, šio je htio. Bili snio uvjereni, da se na toj osnovi može započeti propaganda za javno-pravno osiguranje. Otad smo izvojštili mandat. Neprestano se govori, da smo ostvarili prvu tačku Ha/clskoga programa. Ja sam drugoga mnijenja. Glavni sadržaj Bazelskoga programa bio je stvaranje domaje i ako smo se i mi borili za pojam javnopravnog osiguranja, borili srno se za amendement. Amendement K glavnome predlogn nas je na prvom cijonističkome kongresu toliko uznemirio. A šio smo danas postigli jc amendement, a nije glavna stvar: ona je zadaća, koja nas sad tdk čeka. Kad sam u Londonu doživio ono svečane scene, kad je mandat bio podjeIjen, istom sam osjetio, koju smo obvezu preuzeli pred svijetom. Kad izjavljujemo, da hoćemo kao narod da stvorimo novi život u Palestini, imademo i dužnost da to ostvarimo tim više. što su nam priznata sredstva za postignuće cilja. Kad je mandat bio potvrdjen. nakon jednog od onih sjajnih govora u Ligi Naroda, imao sam čudan osjećaj i dojam, da je Balfour, taj nama po krvi tudji čovjek, najednom postao tndj onim drugima, kad se boiio za našu stvar. Borba, koju je za nas vodio, ostat će nezaboravna u povijesti. Kao jedan od učesnika na prvome kongresu često sam se pitao, da li imademo pravo, da židovski narod pozovemo, da se veseli i bude zadovoljan. I ja. koji sam vazda bio

istinit i radikalan u svojim zahtjevima, pitao sam se: je li je to odgovor na ono, za čim si onda čeznuo? 1 odgovorio sam sebi: sretan čas, da sam ga doživi*). (Odobravanje.) Predsjednik dr. W e i z tn a nn predlaže, da se odašalju ii ime godišnje konferencije tri pozdravna brzojava i to »na oca Bazelskoga programa i predsjednika prvoga cionističkoga kongresa« dra. Maksa Nordaua, na »oca ž : dovske kolonizacije u Palestini« baruna Ednumda Rothschilda i na »oca mandata« lord Balfoura. Skupština uz veliko odobravanje ustajanjem prihvaća predlog. H. Farbstein (Varšava, govori židovski): I ja sam spadao u onu malu grupu ludjaka, .koja je prije 25 godina pošla u Baze), da ondje dobije Erec .lisrael za narod Jisrael. Rečeno je, da mi tražimo zemlju, narod i jezik. Nas, ortodoksnu mladež, vodilo je jedno onamo: osjećali smo, da je Tora isto tako u galutu kao i mi, i da je moramo povratiti u Erec Jisrael. Ako se ovdje reklo, da nismo bili sigurni odziva, to su zastupnici ortodoksije imali velikih nada i puno uvjerenje. da će se sva ortodoksija nama priključiti. Nažalost nije tako bilo, ortodoksija nam se smijala. Dva od naših najvećih, pokojni rabi Samuel Mohilewcr i Reincs imali su odvažnost, da ustaju protiv cijele borbene ortodoksije. Kad smo se vratili iz Bazela, pitali su nas, da li smo već sobom donijeli mašijaha. Sad, nakon 25 godina, ne ćemo mi da ismijemo tadašnje skeptičare, već ćemo k njima doći kao braća i reći: Erec Jisrael dan je židovskome narodu, dodjite i radite s nama na razvitku našega naroda, naše zemlje i velike budućnosti. Dr. Wi len s'k y: Sjećam se slike prvoga kongresa: nekoliko sjedih glava i četa mladih. Pa premda je prošlo 25 godina, vidim u toj konferenciji opet istu sliku: mnogo sijedih glava i mnogo mladih. crnih. To je naša najveća zadovoljština i naša najveća nada; mi stari možemo mirno odstupiti, mi imademo mladež. mi imademo narod. Dr. Schalit (Beč): Tako neizmjeran doživljaj kao Bazel najbolje se u sebi nosi. Dobro je za pojedinca da zaboravlja. ali najveća je jakost zajednice, da ništa nikad ne zaboravlja. Sjećanje je re zervoar snage za zajednicu. Stoga ne ću da s tugom mislim na Bazel, već da dokažern kontinuitet našeg rada. Bazel bio je za nas postavljanje prve stanice u galutu. Da H je Usiškin i Motzkin došao iz Rusije u Bazel ili Covven, Zangvvill. Grenberg iz slobodne Engleske, ili mi mladi Bečani. koji smo u svotne ludom mladenačkom načinu držali, da možemo u dvoboju izvojevati čast našega naroda svi mi nismo bili ništa drugo no izražaj stare židovske snage i što smo stvorili u Bazelu, organizaciju i program, bilo je te; tvorba novih energija iz stare snage. 25 godina išli smo tim putem, koji nam je pokazao naš veliki majstor, simbol snage, ćndorednosti i ljepote, a istim putem idu dalje i ona dva muža. koja će židovski narod spomenuti pored Herzla. Poglavlje od Bazela je dovršeno i počinje novo. Rad je težak a put je dalek. Naša je zadaća. da iz velike struje narodnog ponosa. koju je izazvao cijomstički pokret, dobijemo novih energija. Djelo, što ga gra-

4

»ŽIDOV.

BROJ 38—J9.