Židov
Dakle se konkretno mora u Palestini sve poduzeti, da se zadobije većina. Kad se kaže većina, onda se time ne misli ni ekonomsko ni političko istisnuće Arapa, već ekonomski čvrste, nepokolebive ‘ neovisne pozicije u zemlji. U galutu velike su mase židovskog naroda osiromašene (Ist. Evropa). Tempo alije ići će dosta slabo, i zbog toga postali smo čedniji u svojim zahtjevima. Kod ovih zahtjeva nije odlučan broj, već kvaliteta, koja se u broju nalazi. Znamo da mnogo zla leži u našoj strukturi. No dobra strana u tom zlu je ona, da se naša struktura može upotrijebiti u jednom dijelu ekonomskog života u Palestini, a to su trgovačke L industrijske pozicije, koje daju dominantan utjecaj na ekonomski život, dakle neku većinu, i ako ona nije izražena numerički. Tek dvije pozicije imamo danas, u kojima imamo većinu kvantitete, a te su; Školstvo i zdravstvo. U njima imamo više no Arapi, a relativno, gotovo i apsolutno, dajemo za .njih više. no arapska javnost i engleska uprava. Školom i higijenom možemo pokazati, da smo važan faktor u životu Palestine. Židovi su uvijek stvarali škole, pa kad su najjadniji bili. One se u obnovnom problemu ne mogu izostaviti, njih treba uzdržavati, jer su. kako smo vidjeli, sem kulturnog i važan politički faktor. Isto vrijedi i za uredbe sanitarne. Kolonizatoru! problem ima 2 dijela. 1. Alija. Ona dovodi ljude u Palestinu. 2. Kolonizacija. Kad su ljudi u zemlji, treba ih naseliti, dati im zarade, sagraditi domove uvjete životu, ovdje leže teška, pitanja. Što da se radi s ljudima, i kakova da su im zvanja? Kolonizacija može da bude dvojaka. 1. Zemljoradnička kolonizacija. 2. Gradska kolonizacija. Bio je naš ideal, da postanemo seljacima, no ipak ne takovima kao što sp evropski. Za nas to znači vezati se sa zemljom i izvući iz nje ono, što ona svakom naravnom narodu daje. Zemljoradnička je kolonizacija najteža, jer joj treba bolja zemlja, koje nemamo uvijek dosta na raspolaganju, jer nam nedostaje novaca, a što je više tražimo i kupujemo, to je više sami poskupljujemo. To je pitanje oteščaho i time, što Palestina ima najtežu valutu. Treba dakle narod vezati uz zemlju. To je težak put, koji možda ne omogućuje brzo stvaranje većine u zemlji. Pitanje kapaciteta Palestine bilo je već više put i nabačeno, mnijenja se tu jako razilaze. Napominje mišljenje prof. Balloda i ostalih stručnjaka. Zemljoradnička je kolonizacija otešćana još 5 time. što sama zemljoradnja nije sasvim u rukama Zidova. jer se u galutu ne bave gotovo nikako njome, pa nema ni dovoljno stručno spremih radnih sila za Palestinu. Posve je prema tome bila naravna misao na tip gradske kolonizacije. koju zastupa Trietsch • misli, da je bolja od zemljoradničke. Još nije nadjeno konačno riješe nje izmedju ova dva tipa kolonizacije, već se radi u jedorn i drugom smjeru, a prirodni će razvitak novog jišuva pokazat, koji je tip bolji odnosno koji je prikladniji za židovske i palestinske prilike. Političke se prilike medjutim sve više poboljšavaju. Palestina je dana Židovima
pod uvjetom, da daju sve svoje sile za obnovu. Mandat je majstorski politički čin. U njemu nema riječi o tome. koliko je vremena Židovima dano za obnovu. Tek je to sigurno, da za obnovu treba sredstava, treba mnogo novaca. Danas ih treba i sjutra ćemo ih trebati. Ali se za ovim sjutra ne smijemo suviše zanašatk jer bi predugo vrijeme moglo uroditi ka lastrofom, u kojoj se ne bismo snašli. Treba evolucije i vremena, ali sve mora biti nošeno čvrstom vjerom i spoznajom, da je nužno brzo raditi. Možda se polagani tempo obnove dade ispričati činjenicom, da je položaj židovskog naroda vrlo težak. Čitavo rusko jcvrejstvo isključeno je radi svojih prilika, da materijalno saradjuje na obnovi 600.000 funti najmanja je suma, koju bi rusko jevrejstvo za' obflovu davalo godimice. Danas je ono razbito i slabo, pa ne dolazi u obzir. Što više. potrebno je. da se njemu daje. a ne da ono drugima daje. Ali su za to prilike američkog židovstva bolje. Ono ne zaboravlja galut i daje za postradalu braću, a što je još više. na njegovim plećima počiva danas financijski teret cionističkog pokreta. Postat će možda bolje na istoku, pa će i odanle pridoći materijalna sredstva. Neka nam ovo bude za utjehu. Pitamo se sada. koju je zadaća jugoslavenskog jevrejstva u obnovi. Mi nemožemo učiniti mnogo, jer nemamo ni mnogo ljudi ni mnogo novaca. Ima i u nas pojedinaca, koje vodi čežnja u Palestinu. Ali trebamo pomisliti i na to, da je Palestina danas i jedan dio utočišta za jevrejske mase, koje godimice emigriraju. Jedan dio te emigracije odilazi u Palestinu. U vidu svega toga ne ćemo umjetno stvarati kod nas halučki pokret. No ipak imamo u našoj sredini halucim, koji su već bili u Palestini, pa se zbog bolesti odanle vratišc kao i onih. koji se spremaju da onamo idu. Obima treba podati mogućnosti, da se vrate u zemlju. To je naša dužnost prema njima. Imamo i tu dužnost, da se materijalno vežemo uz Erec Jisrael. a to je upravo u vezi sa pitanjem naših halucim. Bavili smo se jednu godinu s tim pitanjem, a ako ono-još nije riješeno, onda treba tražiti uzrok tome. što mogućnost riješenja zavisi i o prilikama, koje su izvan nas. Halucim smo mogli naseliti putem Keren Kajemeta, Keren Hajesoda ili mimo njih. Ovo treće riješenje unaprijed smo zabacili, jer kao jedan cifonistički forum ne možemo u pitanjima kolonizacije polaziti mimo institucija cijonističkog pokreta. Preostaje dakle kolonizacija putem Keren Kajemeta ili Keren Hajesoda. Kod kolonizacije naših halucim radi se o tome. da se oni nasele kao zemljoradnici, jer su to i učili. Ta je kolonizacija skuplja i za nju treba mrtvi i živi kapital, a napokon treba živjeti; a to stoji novaca. Riješenje bi možda odmah bilo moguće putem Keren Hajesodai, da smo ispunili ono. što se je od nas očekivalo. Tek u tom bi slučaju bili mogli tražiti od Keren Hajesoda, da ispuni naše topogledne tražnje. Usprkos toga mi smo se obratili na kompetentne .faktore Keren Hajesoda i dobili smo kao mišljenje o kolonizaciji pojedini.i zemalja (pojedinih cijonističkih federacija) odaj odgovor:
Velecijenjeni sumišljenici! Primili smo Vaš list i hoćemo, da Vam saopćimo naše stajalište, pošto ste izjavili, da morate biti informirani o tome prije Vašega Saveznoga Vijeća. % Ako do sad. pored naših prijašnjih obećanja, nijesmo zauzeli stajalište, bilo je to stoga, jer se financijalno i ekonomsko vijeće na temelju sadašnje situacije palestinskog budžeta nije moglo odlučiti na stvaranje konačnog zaključka. 1 premda to stanje još i dalje traje, uvid jamo, da Vas barem općenito moramo obavijestiti o tome, kakovo stajalište zauzima financiialno i ekonomsko vijeće prema Vašemu predlogu. Prije svega bi htjeli reći, da direktorij Keren Hajesoda ni na koji način nije pripravan niti ovlašten, da u jednom utanačenju s Jugoslavijom uvaži već übrane novce u Jugoslaviji, koji još nisu stavljeni na raspolaganje direktoriju Keren Hajesoda. Naše primjedbe mogu se stoga principijelno odnositi samo na buduća sabiranja. * A glede ove potonje Egzekutiva i financijsko i ekonomsko vijeće u principu otklanja sve kolonizacijonc planove pojedinih zemalja. Potpuno shvaćamo, da pod izvjesnim prilikama u nekim vremenima može krilatica »zemaljska kolonizacija biti od propagandističke koristi i imati za posljedicu povoljniji financijalni rezultat. Ali dok se ne može unapred ocijeniti opseg tog povećanog rezultata,' nastaju već s početka ove štete: Priznaje li se jednom princip kolonizacije pojedinih zemalja, tad jedva će biti principijelno mogućnosti, da se opravda, zašto se u danom slučaju ne bi dozvolila svakoj zemlji, što jc za sad zatraženo i provedeno po pojedinim zemljama. Dodje li jednom tako daleko, a na tora putu brzo bi napredovali, tad bi se za kratko vrijeme onemogućilo svaki jedinstveni gospodarski plan pod upravom Egzekutive, a bio bi zamjenjen možda paralelnom ili čak konkurirajućom kolonizacijom grupa pojedinih zemalja, od kojih bi možda malo koia mogla da stvori solidnu bazu za uzdržavanje započetoga. Naravno, da bi ou toga trpjele sve centralne institucije i centralni fondovi, a svakako bi financijalno slabije zemlje brzo bile nemoćne i osudjene na nerad, kad bi se primjerice zemlje kao Sjedinjene Države ili područje britskog imperija koncentrirale i ograničile na rad za svoju zemaljsku koloniju. Držimo, da smo Vam dostatno skicirali jednu stranu te opasnosti. Drugi jedan prigovor protiv kolonizacije pojedinih zemalja je taj, da se pravo na privilegovano naseljivanje u Palestini nema da prosudi sa stajališta zemaljske pripadnosti, već jedino po stupnju stručne spreme, odnosno jamstva, koje postoji zato. da je netko podesan za poljopri v redni rad. K tome dolazi naravno 1 to, da 1 u prvom redu imadu pravo na kolonizovanje oni naši radnici, koji su \ec dulje vrijeme sami radili u Palestini i pokazali se sposobnima za kolonizovanje. Tko prije ide u Palestinu i tamo se pokaže spremnim, ne smije da bude zapostavljen za onim halucima. koji istom dolaze iz galuta. ili istom onda dodju. kad im je sistemom prvenstva po zemaljskoj pripadnosti stvorena sigurnost.
6
»2 I D O V«
BROJ 23-24