Židov

IZ JUGOSLAVIJE POVIŠENI KONTINGENT!

U godini 5686. mora Keren Kajemet namaknuti golemu svotu od 500.000 funti, da udovolji zadaćama, koje su mu za tu godinu stavljene. To znači, da rezultati rada za Keren Kajemet moraju da budu dvostruki prema onome što je učinjeno u prošloj godini. Hanhala KKL. u Jerusolimu kontingentirala je sve zemlje koje dolaze u obzir za namicanje sredstava. Svota, koju moramo namaknuti, iznosi mnogo više nego u prošloj godini. Ne smije se smatrati, da je uprava Keren Kajerneta sama odgovorna za ispunjenje stavljene joj zadaće. Ovdje nosi jednaku odgovornost svaka cijonistička institucija u našoj zemlji i svaki cijonista. Keren Kajemet stvara osnovu nacijonalne kolonizacije. Rad za nj i nije ništa drugo, nego izgradjivanje nacijonalnog temelja palestinske obnove. Svakom je cijonisti dužnost, da u takovom radu učestvuje do krajnjih granica svoje snage. Uprava KKL pouzdano se nada, da će ova godina donijeti dalje ojačanje u radu za Narodni Fond i dati dokaza, da pojačana volja redovno radja bolje rezultate. Znatno povišeni kontingent nije još uvijek ona maksimalna svota, koju bismo mogli i trebali da namaknemo. Ustrajnost u radu približit će nas toj granici. Mora da se posveti puna pažnja svakoj grani sabirnoga rada, a ideja Keren Kajemeta mora da prodre u svaku židovsku kuću. I zbog toga treba prije svega nastojati, da svaka židovska porodica imade u svom stanu šk'rabicu Keren Kajerneta. Uprava KKL poziva sve povjerenike, da točno i zdušno provode sve njene parole i upute, koje su vazda udešene prema potrebama palestinske obnove.

Jehuda Josef Brandeis

Cionistička karijera preminulog Jehude Josefa Brandeisa bila je vrlo kratkotrajna. Tek u zrelim muževnim godinama postao je cijonistom. Ali je to postao dobrano godinu dana ranije nego njegovi sugradiani. Balfourova deklaracija znači za njega početak nove životne epohe. Do onda, on nije nikada bio protivnikom cijonzima. ali cijonizam ga se nije taknuo, on nije o njemu ništa znao. Balfourova deklaracija ga je prodrmala, učinila ga novim čovjekom. Postao je uzor pobornikom cijonizma, jednim od najgorljivijih, najvatrenijih u našim krajevima. Prva mu je i glavna briga cijonizam, onda tek dolazi sve ostalo. Neda nikome mira, hoće da svakoga preobrati i predobije. Jedni ga ismjehivaju, drugi ga izbjegavaju, zovu ga »gnjavatorom«. On to zna, ali ne mari i ne popušta. Tako iza rata Novisad postaje medju prvima domena cijonizma. On žilavo radi na organiziranju svakodnevnog sitnog rada i postaje jednim od najboljih povjerenika Kerena. Novosadska organizacija, njegovo čedo, brzo mu je preraslo preko glave, brzo se emancipovala od svoga »previše radikalnoga« vodje, jer je taj radikalizam prečesto izazivao sukobe. On se uklonio sa vodstva, stao je u redove kao običan voj-

nik. Pomagao je na svome mjestu, kolikogod je mogao. Bio je fanatičnim pobornikom svojega uvjerenja i fanatičnim apostolom rada za svoje ideale. Živa vatra, pun mladićkog elana, nepomirljiv protivnik koncesija i kompromisa. Tome temperamentu imade Novisad zahvaliti, da je tako brzo i lako našao priključak na cijonizam i da je postao jakim faktorom n našoj organizaciji. Pokojnik bio je jedan od ono malo ljudi kod nas, koji se žrtvuju za cijonizam i zanemarivao je svoje zvanje, svoje poslove, pa i svoje zdravlje. On to nije smatrao žrtvom, on naprosto nije mogao drugačije! Bila je za njega najveća uvreda ako mu se savjetovalo, da se malo štedi, da se malo »primiri ... Poboljevao je već dulje vremena. Ipak je njegova smrt došla nenadano, zatekla ga daleko od kuće. Umro je u žcljeničkom vozu tik pred Sarajevom u utorak dne 27. oktobra. Mrtvo tijelo bilo je preneseno n aškenćtskn mrtvačnicu. U četvrtak, dne 29. oktobra prevezeni su smrtni ostanci pokojnikovi u Novisad, gdje su sahranjeni u ponedjeljak, baš na obljetnicu Balfourove deklaracije. Pokojnika otpratiše na zadnji počinak mnogobrojni cijonistl i svi znanci njegovi. Uz njegovu rodbinu i brojne prijatelje tuguje za njime cijela naša organizacija. Ona će sačuvati trajnu spomen na ovoga vrloga borca!

Predavanje g. Bernata Ernsta u Vel. Bečkereku

Dne 18. oktobra o. g. održao je g, Bernat Ernst iz Novoga Sada pred velikim krugom židovskog gradjanstva u Vel, Bečkereku oveće predavanje o prilikama u Palestini i o problemima izgradnje. Govornik uvodno ističe, da se hoće li se spoznati veličina djela mora ići onamo, gdje se ono vrši. Ne valja naprečac hvaliti baš sve što se u Palestini stvara i gradi, nego valja uočiti i nedostatke, kako bi im se domoglo i spriječio neuspjeh, Smatramo li ideju gradjenja židovske domaje u Palestini potrebnom, treba naći sredstava, da se to ostvarenje pomogne. Na cij. kongresu pokazalo se koliki problemi postoje u tom, kako da *se ta domaja gradi i kako da se udesi. Na tom području još nema jedinstva kaže gosp. Ernst ni kod upravljača palestinske akcije. Zemljište se mora osvajati i oslobadjati legalnim putem pomoću uobičajene kupnje, a ne oduzimanjem, kako je to iznio jedan govornik na cij. kongresu. (Gosp, Ernst jamačno misli Jabotinskoga, koji je govorio o oduzimanju zemljišta na temelju odredbe turskog zakona, koji još važi u Palestini, da državna vlast oduzima vlasniku zemljište, koje kroz stanoviti niz godina stoji neobradjeno). Arapi rado prodaju zemlju. Predavač dalje spominje nevolju spekulacije sa zemljištem. U pogledu useljivanja imigranata ističe gosp, Ernst poznati srazmjer izmedju naseljivanja u gradovima i na selu. On naglašava i obrazlaže, da treba što jače forsirati poljoprivrednu kolonizaciju a na osnovici individualnoga gospodarstva. Kvuca je stvar ideala, Haluci su vanredan elemenat, koji zadivljuje. Vani u galutu imade požrtvovanja naročit,o se u Americi mnogo daje ali kraj svega toga javlja se smjer, koji ugrožava djelo, židovsku domaju. U američkih se prijatelja javlja umor, a štetu nanosi žid, domaji, naročito pitanje Krima i kolonizacije Židova - Karajita, Izgradnja pal, domaje nije stvar jedne frakcije. Ona je postala predmetom svega židovstva. Svi Židovi, bili oni cijonisti ili necijonisti, moraju je pomagati. Dalje obrazlaže g. Ernst svoju tvrdnju koliko malo doprinose cijonisti Evrope za to djelo, a naročito ističe da je Jugoslavija na pr. u godini 1924, doprinijela vanredno malo, a polovica sume sabrane u toj godini da je namaknuta po necijonistima. Predavač prelazi dalje na pitanje o engleskoj upravi Palestine i iznosi ,one odgovore, koje je pal. vlada dala Manđatarnoj Komisiji na njene upite o Palestini. Iza toga ističe, da se izgradnja domaje mora pospješiti i ojačati a za to treba mnoga sredstva.

Djelo u Palestini mora žilavo i stabilno dočekati čas, kad bi, jer ističe rok britanskom mandatu, mogle da nastanu važne promjene. Treba organizovati stalnu, sistematsku pomoć židovskoj domaji. Nije dostojno velike svrhe, da se sredstva namiču subskribcijama. Ispravniji bi bio prijedlog, da židovske općine 20% svoga godišnjeg budžeta daju za žid. domaju i odjelito, direktno pošalju vrhovnoj zid. instanci u Palestinu. Ali sve se to ipak može smatrati provizornim pompćnim sredstvom. U glavnome može se uspjeh sigurno postići samo židovskim zajmom. Ovaj zajam ne smije da neuspije; mora se tako spremiU, da se u svim općinama stvore komiteti, koji treba da djeluju, da se subskripcija zajma u općini izvrši u maksimalnoj mjeri. Treba prestati time, da u svakoj općini daje uvijek isti krug; tko ima smjelosti, da se prizna Židovom, taj mora da nasmogne i volje pomagati ostvarenje domaje za oskudnu braću. U tom treba jedinstva, jer samo ono daje snagu. ♦ Gosp. Ernst, ugledni novosadski veletržac i javni židovski radnik bio je ove godine u Palestini i vrativši se odanle pun snažnih dojmova prionuo je radu oko pomaganja palestinske izgradnje. Njemu je ta stvar na srcu, i ako nije ci'jonista. On spada u onaj krug Židova, koji bez odredjene i stroge ideološke orijentacije srdačno i gorljivo zastupaju nckompliciranu ideju o dužnosti pomaganja pal. izgradnje. Gosp, Ernst koji je i prije svoga puta u Palestinu naginjao ovom smjeru, stekao je u Palestini življi i neposredniji interes za probleme obnove. Ima u ovdje ekscerptiranom njegovom govoru misli i konstatacija, s kojima se ne slažemo (na pr, naglašivanje filantropskog momenta, tvrdnja o nastupanju umomosti u Americi), ali uoćujemo lijepi stav gosp. Ernsta i pozdravljamo njegovo vrijedpo nastojanje, da svoje misli raširi u necijonistićkim krugovima.

Lijepi primjer cijonista u Slatini

Gosp. Julije S c h e i b e r, koji je na Saveznom Vijeću zastupao slatlnskc cijoniste, razložio je po svom povratku potrebu što izdašnijeg potpomaganja svih cijonističkih fondova i institucija, a naročito Koren Kajemeta i Saveza Cijonista. Odmah se je stalo da udesi rad prema tim zadacima, pa je sakupljena svota od Din. 605, koju čine Tora-darovi nekolicine slatinskih cionista u korist KKL. (Specifikacija bit će iznesena u iskazu Uprave Keren Kajemeta.) Jednu zabava donijela je čisti prihod od Din. 1000, koji je odredjen za Jugoslavensku Haiučku Farmu, a u smislu zaključaka Saveznoga Vijeća o što skori:em namaknuću za farmu potrebne svote. Za Žid. DjačkiKmenzu u Zagrebu sakupljeno je Din. 275. Slatinski su cijonisti svakako dali time lijep primjer ispravnoga shvatanja današnjih potreba, koje su dirigovale zaključcima ovogodišnjega Saveznog Vijeća. XXXI. redovita glavna skupština Žid. Akad. Potp. Društva u Zagrebu. Dne 24. oktobra o. g. održana, je u prostorijama Žid. Djačke Menze tridesetiprva redovita glavna skupština u prisustvu od 120 članova. Iza otvorenja skupštine po potpredsjedniku gosp. Moše Schvveigeru, iznosi tajnik gosp. Avram Pinto u svom opsežnom izvještaju rad i djelovanje društva od osnutka do nedavno proslavljene ,20-godišnjice i ističe, kako je za to vrijeme, zahvaljujući razumijevanju i interesovanju naših sunarodnjaka, uspjelo, da svoje dobrotvorno djelovanje uvelike proširi, te mu je omogućeno, da bar donekle üblaži veliku bijedu jevrejskih studenata. Osnutak Jevr. Djačkog Doma bit će kruna toga djelovanja. Iznosi zatim rad društva u minulom Petnom semestru ističući osobito brigu odbora oko provadjanja sabirne akcije. Nakon referata ekonoma i blagajnika, koji iznosi slabe materijalne prilike društva, radi kojih je društvo osobito ove godine upućeno na rezultate sabirne akcije, prelazi se na generalnu debatu. Prihvaćen je po ferijalnom odboru predloženi budget, te se poslije vrlo povoljnog izvještaja revizora podijeIjuje odboru apsoJutorij. Nakon toga se bira i to po novim pravilima za cijelu školsku godinu 1925.— 26.. slijedeći odbor: Predsjednik: Oskar Fischer, med.; potpredsjednik; Samuel Sachs, tehn.; tajnik I.: Avram Pinto, fil.; tajnik II.; Hans Fiirst, med.; blagajnik I.; Martin Weiss, med.; blagajnik II.; Pavle Jermović, eksp.; ekonom 1.;

BROJ 48.

»ŽIDOV«