Židov
ovdje skapavaju već 3 do 4 godine. Ni Savez Naroda, nije učinio ništa odrešito, da spase ove gomile stradalaca. Kom* pelerina, rusko-rumunjska komisija, koja se u glavnome bavi pitanjima o Besarabiji vijećala je ovih dana na nekoliko sjednica o regulisanju pravnoga, položaja ukrajinskih bjegunaca u Besarabiji. Prema zaključcima te komisije imadu se te izbjeglice dijeliti « tri kategorije i to: 1. Na izbjeglice, što imadu u Besarabiji svoje rodjakc, koji su rumun/jski državljani; 2. na izbjeglice, što hoće da se vrate u Rusiju. Ovima će se podati sve moguće olakšice za emigraciju, samo je tragična teškoća u tome, da je lakše napustiti jednu zemlju, nego uči u dmgu. Ministarstvo izvanjih poslova jc obećalo, da će se pobrinuti za regulisanje stanja ove kategorije ukrajinskih izbjeglica. Ne znamo, je li opravdano vjerovati u ovo obećanje više nego u sva dosadašnjaJ. * Cijoniisti u Transilvaniji i u Regatu pozvali su dr, W čizma nna., koji sada boravi u Palestini, da za svog puta nakon povratka iz Erec Jisraela posjeti i Rumunjsku. Imade mnogo vjerojatnosti, da će se dr. Weizmann odazvati ovom pozivu, jer cijonistićki život, koji se stao bujno razvijati naročito u Transilvaniji, a i rad za Keren Hajesod traži jakog poticaja, koji bi naročito mogla dati baš ličnost dr. Hajima Weiamamna. Rad za Keren Hajesod spriječio je u dobroj mjeri naopaki, neevropejski postupak rumujskin vlasti u Bukovini, koje su protjerale iz zemlje emisara Glavnog Ureda Keren Hajesoda iz Londona. Jednako su vlasti bile izagnale i Ja.botynskoga. U tom se je naslućivao korak nekih asimilantskdh krugova u Bukaireštu, a govorilo se da su tu umiješane, jer se stvar s delegatom KH desila u Bukovini, protucijonistički krugovi, koji su se jednim dijelom bili okupili oko dr. Strauchera. Svakako je bilo po srijedi nečije strahovanje, da »cijonistićka agitacija« ne bi izazvala protuiidovske reakcije. Cijonistićki krugovi ' u Cemauti, takodjer su pozvali dr. Woizmanna neka bi, ako dodje u Rumunjsku posjetio i Cernauti, pa očekuju definitivan odgovor.
TREĆA SVESVJETSKA KONFERENCA HEHALUCA.
Dne 21. marta uveče započela je u Dancigu Irtta svesvjetska konferenca »Hehaluca.. Na' konferencu ije stiglo oko 30 delegata iz Palestine, Amerike, Litve, Poljske, Rumunjske, Galicije, Njemačke i Austrije. Tečajem konferencije stigli su i delegati iz Rusije. Ispred Egzekutive »Hehaluca. u Palestini prisustvovali su konferenciji Ben-Gurion i dr. Arlo s oro f f Konferenciju je otvorio predsjednik svesvjetskoga »Hehaluca. Bogdanoiwsky hebrejskim govorom. Rekao, je da je »Hehaluc. najaktivniji clemenat u Cionističkoj Organizaciji, ah da Ci,on, Orgamizacija nije posvetila toj organizaciji halučkoga pokreta svu potrebitu pažnju. Nakoijf obavile rub formalnosti odiržao je Bogdanovsky generalni referat, a iza toga su članovi delegacija iz svih zastupanih zemalja referirali o stanju halučkoga pokreta kod njih. U Gakciji ima sada 2400 organizovanih halucim. U posljednjoj godini je uz pomoć galiokoga »Hehaluca. otpremljeno 100 halucim iz Rusije u Palestinu. U Njemačkoj je 1000 balucim organizovano u »Hehalucu«. Zbog teških ekonomskih prilika u Njemačkoj teško će moći pokret uznapredovati. Emigranti iz Njemačke u Palestinu su gotovo isključivo halucim. Praktična se naobrazba provodi savjesno. U Poljskoj ima »Hehaluc. 12.000 članova. Zemljoradnja se uči na posjedima Židova i nežidova. Karakteristično je, da' su nežidovski posjednici zemlje u loj stvari susretljivi}!. Prosječno odlazi iz Poljske u Palestinu svakoga mjeseca oko 150 halucim. U Č choslov®čkoj je 480 halucim u tamošnjem »Hehalucu«. U Litvi ima 700 pasivnih i 300 aktivnih članova, koji se u kooperativnim grupama (jednako kao i u Njemačkoj) spremaju za l Palestinu. Slijedećega dana stigli su na konferenciju delegati iz Rusije, kao predstavnici 9000 organizovanih halucim. Ben Gurion referirao je o stanju u P&lestini. Iznio je brojke o radništvu u Erec Jisraclu. God. 1923. bilo je u Zemlji 8.200 radnika (žid. pučansvto brojilo je te godine 85.000 duša), danas ima u Zemlji ■ 180.000 Židova, a od toga 20.000 strukovno organizovanih radnika. Tome valja pridodati oveći ! broj radnika, koji nije organizovan u općoj žid. radničkoj or- , ganizaciji. Valja mnogo požaliti, što se ne može više zemljišta kolonizirati. Ben Gurion je zatim razložio gospodarsku situaciju i naglasio potrebu, da se čitav narod privuče radu. Na narednoj sjednici referirali su delegati iz Rusije ,o radu ! »Hehaliita. u Sovjetskoj Uniji. Iza toga održao je dr. Arlosorolf referait o gospodarskim prilikama u Palestini, a j Ornstein o odnošaju »Hehaluca. prema židovskom omladinskom pokretu. Na ovaj se referat nadovezala odulja debata pa ije naročito raspravljen odnos »Hehaluca. prema | Hapoel Hacaira. Na konferenciji je vladao jedinstveni nazor, da »Hehaluc. mora biti izgradjen na osnovici kolektivizma i kibuca. Govornik Hapoel Hacaira izjavio je da će njegova organizacija ući kao integralan dio u »Hehaluc. ako joj bude zagarantovana lautonomija. Protiv toga bio je zastupnik Poale Cijona. U centralni komite} izabrani su; Bogđanowsky, Tabenkin, Tartakover, Haft, D.obkin i Guthelf. Trojica od ovih su članovi Poale Cijona, a ostali pripadaju raznim drugim grupama. Stvoreni zaključci odnose se na konstituciju »Hehaluca«, na problem novčane pomoći oko emigracije u Palestinu i na propagandu u galutskim zemljama. Zaključeno je zatražiti od ICA-e, da dalje svoje zemljište u Palestini za kolonizaciju članova »Hehaluca«. Nakon šestdnevnoga zasjedanja zaključena je konferencija dne 28. marta. Završne govore održali su dr. Arlosoroffißogdanovsky. * Louis Mars hali daruje za drajv Jointa 50.000 dolara. New York, 4. aprila (JTA). G, Louis Marshall darovao je za pripomoćnu akciju Joint Distribution Committee-a 50 hiljada dolara. Jednaku je svotu dao i Benjamin Winter. Paul B e erw a 1 d dao je u istu svrhu 30.000 dolara.
Manifestacija za cijonizam u Parizu
Proslava godiSnjice otvorenja Hebrejskoga Univerziteta. Svečani zbor u Palais đ’ Orsav Sokolov predsjedatelj zbora. Predaja diploma ministrima Painleve-u 1 de Monzie-n o njihovi upisu u Zlatnu knjigu KKL, Govori Justin Godarta, Paul Painleve-a, Anatol de Monzie a,F, nanda Corcosa i Nahuma Sokolova.
, (Poseban izvještaj naših M. S. iE. G. pariških i dopisnika). Pariš, 30. marta. Uprava Keren Haje soda i Kere« Kayemctha za Francusku u zajednici s udruženjem .Franoe Pa' istine, (udruženje Francuza prijatelja izgradnje žid. naroJae domaje, kojemu je pokrovitelj predsjednik Francuske Republike g, Doumergue) priredjuje dne 1. aprila u Palais đ’ Orsay svečanu proslavu prve godišnjice, otvorenja Hebrejskoga Univerziteta u Jerusoknvu. Govorit će Paul Painleve, bivši ministar predsjednik i sadašnji ministar rata, Anatol de Monz i e, bivši ministar prosvjete u vladi g. Painleve-a a sada ministar za javne radove, Justin Godard, bivši ministar, član francuskoga 1 parlamenta i predsjednik društva »France-Palestine« i Fernand Corc o s, advokat apelacijonog sudišta (Avocat a lai Cours d’Appel). Tom zgodom predat će se ministrima Pamlevč-u t đc Monzič-u diplome o njihovom upisu u »Zlatnu knjigu Keren Kayemetha«. Parts, 30, marta. \aš dopisnik saznaje u pariškoj Upravi KKL, da je predsjednik Cijonističke Egzekutive g. Nahum Sokolov najavio svoj dolazak u Pariš i da se odaj zvao pozivu, da predsjeda svečanom zboru u Palais d’ Orsay. ZBOR U PALAIS D’ ORSAY. Pariš, 1. marta. Misao, da se širi cijonistička ideja medju kulturnim narodima uhvatila je, dobar temelj u Francuskoj, prem je duh židovske nacionalnosti ovdje slab. Židovi u velikoj većini gotovo su posve asimilirani i smatraju izdajom »otudjenje« od francuske nacije. Francuzi dugo mesa mogli vjerovati da bi ovako rasijan narod kao Židovi mogli stvoriti nešto kompaktno zajedničko, svoju zemlju. No francuski duh, koji je vodio već nekoliko borba za čovjećanska prava, übrzo je shvatio, što znači renesansa židovskog naroda, obnova Palestine. Od 1918, god. francuski političari znaju što je cijonizam. pristaju otvoreno i muževno uza nj, postaše »inkarnacija našega uspjeha, (kako ,je to divno kazao Seiko lov) prigodom prošlogodišnjeg otvorenja hebrejI skog sveučilišta, kad je starina C h>a r 1 e G i d e sa Sorbonnc i College de Francc-a zastupao na Skopusovu brdu .oficijelnu Francusku i kad su ostale ličnosti -ovdje u Parizu dale oduI ška svom iskrenom oduševljenju za djelo, koje poduzeše Židovi-djoniste za ovaj sveukupni narod. Sjećajući se tih dana gotovo i nijesmo vjerovali da bi ovogodišnja proslava mogla biti još impozantnija, te da bi na mnogo efikasniji način mogla reći javnosti, da su političari ovakovog ranga kao Painleve i de Monzie priznali pravednost i ispravnost cijonističkog djelovanja, da će na ovako ljudski način odati poštu svemu onom uzvišenom što se zove judaizam. Keren I Kayemeth Leisrael koji je naš najvažniji kolonizacijom instrumenal našao je odličnu zgodu da iskaže svoju zahvalnost Iza ovo iskreno shvatanje te da ih upiše u »Zlatnu Knjigu obnove Židovstva« predavši im preko Sokolova diplome 0 toj časti. Te diplome ne mogu nikako da nadomjeste hvalu ovim svjetskim političarima za njihovo pristajanje, pomaganje i propagiranje cijonističke ideje u visokim političkim i krugovima savremene Evrope te u francuskoj javnosti. 1 pored neznatne propagande poče već oko 7 sati masa ljudi kretati prema velikoj i elegantnoj sali u Palais d' Orsav tako, da- je već oko 9 sati dvorana bila zaposjednuta masom od preko dvije tisuće slušalaca, dok je stotine ljudi moralo ostati pred zgradom. Posjetnici priredbe ne bijahu obaviješteni o dolasku Sokolova, pa su to više i ugodnije bili iznenadjeni i oduševljeni kad su se oko pola 10 uz razdragano odobravanj e uspeli na tribinu odličnici predvodjeni našim premije- | rom. Cijela dvorana puna Židova francuskih i stranih te do- ! brim brojem nežidova oduševljeno je pozdravljala muževe, ! koji će da kažu večeras ono što osjećaju za židovstvo, za Palestinu. U prvim redovima ima mnogo Židova ratnih Invalid a. Sjaj njihovih odlikovanja i veselje njihovih mutnih lica odalju nam radost koja se radja u duši francuskih Židova, kad zastupnici republikanske vlade daju počast onome, što je u drugim »nečovječnim« zemljama (kako reče de Monzie), još i dana sramota. Justio God a rt, simpatičan, neobično simpatičan prosjedi starina, tip Francuza slobodoumnog i pravednog govori mirno i oduševljeni. Njegov glas odaje potpunu iskrenost. Publika ga pozdravlja radosno, I a on mimo i promišljeno govori, što je njemu kao Francuzu i čovjeku na srcu. Paul Painleve, tip Francuza ne toliko političara od zanata, koliko čovjeka sa ljudskim osjećajima, neobično dirnut već od prvih pozdrava, govori kratio i potresno. Svršetak svojega govora izrekao je toplo i uvjerljivo, a odobravanje i oduševljeni burni poklici kanda nijesu htjeli prestati. Anatol de Monzie izgleda više kao učenjak, koji govori iz nutrinjc svoje o rezutatima svojega dugogodišnjeg ; razmatranja. Pričanja o njegovu putu do postanka filocijonislom odaje nam mislioca slobodoumnog i revolucionarnog. Naglasio je svaku činjenicu, koja ga je prisilila, da prizna djelo koje je započeo cijonizam. Iz očiju i gesta sijeva mu iskr - | nost kojom lje izrekao oduševljenoj masi pripravnost francuskih političara ljevice za svaku pomoć pri izgradnji započetog djela. Fernand Corcos, sefardski Židov iznenadio je neobičnom savršenošću svog govora sve prisutne. Ima nekih ideja, s kojima se nisu slagali baš svi prisutni, ali uvjerljivost i ispravnost, vatra i snaga Većine izrečenih teza učinile su njegov govor središtem cijele večeri. Ono što je de Monzie kao katolik i Francuz kazao Židovima, to je Corcos kao izraelita i Francuz kazalo Francuzima. Corcos, i ako nije »nacijonalan« Židov, oduševljen je neopisivo uspjesima u Palestini i eto to je razlogom da on visoki državni činovnik i advokat već dulje vremena vodi propagandu na francuskom jeziku. Ne toliko za koliko za Palestinu.
i Sokolov, junak ove većem, bio je potpun odraz hitnoga cionističkoga uvjerenja. Židovske linije njegova j. praivi židovski gest, i židovska humor uzdignuo je žarnog publiku da je oko pola noći entuzijazam dostigao pa klicanjima i pljeskanju gotovo ne bijaše kraja. TOK ZBORA. Sokolov je kad predsjedatelj otvorio svečanost a i pol sati i podijelio riječ predsjedniku društva »Frazi c«.f lestine«, Justin Godart-u koji je toplim i uvjerljivim riječima ponajprije opisao d« j koje je dosada odbor France - Palestine izvršio. Svi sloje francuskog pučanstva, najslobodoumniji duhovi i najplea | “tiji poklonili su se velebnom djelu koji poduzeše Židovi . šeg doba. Broj članova) odbora i pristalica je već veoma bi jan, činjenica, koja imade možda mnogo veće značenje ne što se misli. Ove večeri dodjosmo amo da odamo čednu j> štu dvojici' ljudi, koji su vazda bili pristaše cijonističke idr Ta dva čovjeka su gospodin Painleve (burno odo bran nje) i gospodin de Monzie (oduševljeno odobravanje), S slojevi danas prihvaćaju cijonizam. Židovi i nežidovi pron ( traju pažljivo djelo, koje se zbiva. Ali ne gledaju samo, nt( i rade. (Odobravanje), Jedni, Židovi', jer su č kino vi i ! mase. Oni rade iz uvjerenja. A ostali, nežidovi, vodjeni 6 vječanskim duhom (esprit humanitaiire) da pomognu nar« toliko proganjanom. (Odobravanje). Židovstvo Francuske p. matralo je cijonizam sa nekim nepovjerenjem, a mi ne: do vi, moramo da interveniramo da se rasplamsa vatra koi još nije posve utrnula. Danals je ta vatra još u svoj svoj jakosti i im nežidovi imademo još zadaću da čuvamo tu vi tru, jer ona ne čini požar i ne škodi nikome; to je vatra, ii j gradi i koja je integralni dio vatre cijelog čovječanstvi (Pljesak). Moli prisutne francuske Židove da ne ostanu neu tralni prema cijonizmu i da rade zajedno sa nežidovimm taka da se poduzeto djelo uzdigne na čast, a rezultat na sveopc; korist svima suradnicima. (Burno odobravanje i pljesak). Sokolov podijeljuje zatim riječ ministru Paul Painleve-u. Još nije ni ustao da prozbori a dvorana ustaje i freneiii čno pozdravlja velikog prijatelja cijonizma. Jedva se je e* tuzijazam na čas smirio i Painleve reče: »Ovaj pozdrav podiže u meni neopisivi l osjećaj onih ii' nai, kad sam otvoreno pristao uz novi židovski pokret. Ovi , manifestacija je najveća čast za rad, koji je učinjen za i j dove. Sječa se dana, kad je bio ministar predsjednik i p» stao pristaša cijonističke ideje. Ako Englezi imadu zasluga a ispunjenje djela, to Francuzi bez sumnje imadu pravo da * izvojšte prvo mjesto inicijative. (Pljesak). Pažnja koju posvetiše Francuzi djonizmu nije nova stvair. Francuski narod nosi u svojim grudima korijen savršene vanpartajičnosti i prirodni tradicije. Francuski narod uvijek je pripravno susretao svi i pokrete za slobodu! To je zemja velikih revolucija, a nemi možda naroda, koji je tako brzo dopustio iznositi sva mišljenja, sve religije, sve filozofije! Uvijek ije bilo zlobnih ljudi koji htjedoše posijati sjeme antisemitizma. Čvrst osjeća; a slobodu i jednakost u Francuskoj uvijek ih je žestoko odbio pa propadoše u svojim nastojanjima (Pljesak). Mnogi mišljahu da je cilj, što ga postavišc Židovi sami utopija, a proroci »nesreće« da ne će moći ispuniti plano« A gle, što se zbi! Židovi su tražili teorije, dali su se na posao I i dandanas došli su do tog velebnog rezultata, da mogu pokazati čovječanstvu sveučilište, koje je ravno svim sveučilištima na svijetu. Vrlo dobro! U zemlji židovskoj, na jezik? židovskom, medju institucijama židovskim, medju školamo židovskim ostvarit će se plan cijonista. Ja vas molim, di pomognete ovom sveučilištu dovinuti se do najvišeg stupa? da se rezultat židovske civilizacije uzmogne ujediniti sa civilizacijom Zapadai! (Dvorana ustaje. Pljesak i dugotrajan odobravanje i klicanje). Riječ dobiva advokat Fernand Corcos koji želi prikazati praktični duh francuskih Židova. Oni s 5 daji dokaz za svoje pristajanje cijonizmu, Židovi FrancusK* su pripravni učiniti sve za širenje cijonističke ideje, pa ak« treba ići sve do Saveza Naroda, da se dom gradi, jer o vi gradnja nije samo nužda Židova već i sveukupnog čovječanstva. (Pljesak). Ovdje pred predstavnicima francuske vlak izjavljujemo da smo dobri Francuzi i da radimo za Palestina za židovsku budućnost. Balfourova deklaracija predvidjela 1 nesamo ispunjenje projekata nego i zaštitu sadašnjih slano« nika Palestine. Put koji treba proći pun je teškoća, ali ov» veličajna masa mladeži može da izvrši i više nego što i* jedna nemogućnost! (Odobravanje). Mi imademo mnogo nepr-* iatelja, u prvom redu same Židove. Ima ih mnogo, koji kaić djelo je antireligijozno, a drugi: uskogrudno i konzervativni I dolaze medju nas da se bore za svoje ideje. Rabini vok Židove na puteve religijozne, a filozofi se trude da stvor« slobodne mislioce. Bit će u Palestini škola, rabini naći č« isto tako teren za svoj rad kao i latici i filozofi, jer Palestina je zemlja slobode i sveukupnog napretka (Pljesak! Ima ih koji kažu: vi ste nacijonalista, bit će na svijetu jedri nacija više, dodat ćete nešto više oružja i topova za ori groznu ratnu muziku. Ali naje tome tako. Haiuci daju dok?' da se može graditi i bez rata i bez krvi. Židovi Palestine niri imperijaliste kako im se predb;. :u t . Zar su imperijaliste ofl* divni stanovnici Na h a 1 a 1 a, koji ž:. e u savršenoj harffl ,v niji i čiji je cilj: raditi, raditi? (Odobri.-- nje). I u tome je siinbo-
2
»2IDOV«
BROJU